Depresija
Svi smo ponekad tužni, nesretni, umorni, bez energije, pogotovo nakon gubitka i stresnih događaja. To je normalni dio života. Za razliku od toga depresija je mnogo više i znači gubitak životne radosti, volje, gubitak smisla postojanja, osjećaja ispraznosti uz vrlo jaku duševnu bol. Depresivna osoba, za razliku od tužne, zna da su njeni bolni osjećaji strano tijelo, nešto nenormalno i bolesno. Često se neopisiva duševna patnja ne može izraziti riječima, izrazom, ponašanjem jer je potpuno strana iskustvu, a osoba koja kroz to nije prošla ne može ni zamisliti o kakvim bolnim osjećajima se radi. Cijelo tijelo je zahvaćeno depresijom i ne funkcionira harmonično. Poremećeni su san, motorika, rad svih organskih sustava, uzimanje hrane, spolna aktivnost, odnos s djecom i prijateljima, smanjena je intelektualna i tjelesna učinkovitost. U težim oblicima bolesti javljaju se suicidalni porivi, razmišljanje o smrti kao boljem i konačnom rješenju. Depresija boli jače od mnogih drugih tjelesnih bolesti.
Depresija je opisana vrlo rano, Hipokrat ju je nazvao melankolija i objasnio poremećajem tjelesnih tekućina. Opisana je i u Bibliji. Mnogi poznati ljudi bolovali su od depresija kao Abarham Lincoln, Winston Churcill, Tennessee Williams.
Još uvijek postoje mitovi o depresiji:
- To je slabost, a ne bolest
- Ako jako želiš to će proći
- Visoko inteligentni ne oboljevaju
- Depresivni su duševni bolesnici
- Depresija ne postoji
- Lijekovi protiv depresije stvaraju ovisnost
- Najviše si možeš sam pomoći
- Depresija je lijenost
- Antidepresivi su opasni lijekovi
Kao i kod svake druge bolesti rana dijagnoza i ispravno liječenje od najveće su važnosti. Odlaganjem se poremeti cjelokupni život, zaustavi se proces sazrijevanja, napredovanja, osiromašuju se i napuštaju društveni odnosi. Sposobnost da volimo i primamo ljubav, otupljuje. Duševna bol postupno mijenja osobnost, ogorčenost životom bez radosti postaje jedina konstanta, sve se komplicira i ide na gore i nerijetko fatalno završava.
Kod djece se depresija često ne prepozna jer se rijeđe očituje uobičajenim simptomima. Osim toga djeca ne mogu izraziti svoje osjećaje riječima ona pokazuju svoju tugu ponašanjem. Češće se javlja razdražljivost, djeca gube interes za školu, postižu slabije rezultate, ne sudjeluju u grupnim aktivnostima, žale se da ih nešto boli, najčeće glava ili trbuh.
Nerijetko se dogodi da osoba nije svjesna da je depresivna, a niti njena najbliža okolina. To se pogotovo događa kada depresija počne rano u životu i osoba se navikne na depresivno stanje te misli da je takva rođena.
Što uzrokuje depresiju?
Na to nemamo jedinstven odgovor. Poznata je uloga neurotransmitora (živčanih prijenosnika) a najviše podataka ima o smanjenju aktivnosti serotonina u nekim dijelovima mozga. Serotonin daje osjećaj sigurnosti, odlučnosti, društvenosti, optimizma, samopoštovanja, životne radosti i psihičke snage. Težak život i stresovi doprinose razvoju depresije tako što stresni hormoni uzrokuju propadanje živčanih stanica u nekim dijelovima mozga. Kod mnogih bolesnika postoji i nasljedna sklonost. Faktori koji povisuju rizik nastanka depresije su, uz stres i naslijeđe, alkoholizam, pušenje, trošenje marihuane i drugih droga, teške tjelesne bolesti, osobne crte kao što su pretjerana samokritičnost, opsesivnost, nisko poštovanje, pesimizam, ovisnost o drugima.
Depresiju najčešće nije teško dijagnosticirati ako o njoj imamo osnovno znanje. Dovoljno je upitati bolesnika da li je tužan, tjeskoban, bezvoljan i da li se manje veseli nego prije. To su ključni simptomi depresije i prisutni su kod većine bolesnika.
Simptomi depresije:
- Tužno raspoloženje
- Gubitak zadovoljstva
- Smanjena energija
- Gubitak volje
- Anksioznost
- Osjećaj bezvrijednosti
- Otežano mišljenje i koncentracija
- Razmišljanja o smrti i suicidu
- Poremećaj apetita i spavanja
Konzumiranje alkohola, kanabisa, benzodiazepina može promijeniti moždanu kemiju i pogoršati ili izazvati depresiju.
Depresivni bolesnici kraće žive, ne samo zbog visoke stope samoubojstava, nego i zbog veće učestalosti bolesti srca, dijabetesa, cerebrovaskularne bolesti. Depresija pogoršava ishod i mnogih drugih bolesti.
U Republici Hrvatskoj boluje oko 200 000 ljudi i poražavajuće je da se više od pola tih ljudi ne liječi ili liječenje nije adekvatno. Mnogi izbjegavaju psihijatra zbog stida ili straha od dijagnoze.
Poslijeporođajna depresija se javlja kod mnogih majki s osjećajem tuge, straha, očaja, nemira. Može se javiti u vrlo teškom obliku kada se gubi dodir sa stvarnošću, halucinacijama i deluzijama.
Kako se liječi depresija?
Temelj uspješnog liječenja su antidepresivi. Od njihovog otkrića sredinom prošlog stoljeća akumuliralo se ogromno znanje o njihovom djelovanju i učinkovitosti. Zadnjih godina antidepresivnima se često dodaju i neki drugi psihofarmaci, kao pojačivači, da bi što uspješnije otklonili simptome i kasnije spriječili da se bolest ponovo vrati. Spomenut ćemo samo najpoznatije. Zbog dosta dobre podnošljivosti i djelotvornosti najraširenija je uporaba selektivnih inhibitora ponovne pohrane serotoninina, skraćeno SIPPS. Za sada su na tržištu fluvoxamin, fluoxetin, paroxetin, sertralin, citalopram i escitalopram i predstavljaju lijekove prvog izbora. Široko se koriste i antidepresivi s djelovanjem na dva sustava, noraderenalinski i serotoninski. Na tržištu su venlafaxin i duloxetin. Naravno, uz lijekove primjenjujemo i psihoterapijske postupke najčešće bihevioralno kognitivnu psihoterapiju, a korisnim savjetima vodimo bolesnika ka zdravom životu.