Endometrioza
mr.sci. Darko Husar, ginekolog
Ime za poremećaj dolazi od imena sluznice koja se normalno
nalazi samo u unutrašnjosti maternice – ENDOMETRIJ. Endometrioza je stanje kod
koje se “otočići” tkiva endometrija nađu i izvan šupljine maternice.
Točna učestalost je nepoznata. Različiti izvještaji
referiraju o zastupljenosti od 7% do čak 50% svih žena u generativnoj dobi.
Potonja brojka je malo pretjerana, no učestalost od oko 10% je vrlo realna.
Stanje je češće u žena koje odgađaju svoju reproduktivnu funkciju za tridesete
ili čak četrdesete godine života.
Endometralno tkivo se tako najčešće pojavljuje na različitim
mjestima u ženskom genitalnom traktu: prije svega na površini jajnika, zatim po
površini jajovoda, te na stražnjoj stijenci maternice u tzv. Douglasovom
prostoru. Premda rjeđe, nakupine se mogu naći i po površini crijeva, u
mokraćnom mjehuru ali i posve izvan genitalnog trakta, npr. u plućima, što su
ipak velike rijetkosti. Ne tako rijetko, otočići endometrioze mogu se naći i u
ožiljcima reza koji se učini kod poroda, tzv. epiziotomiji.
Nije sasvim poznato porijeklo tih “otočića” tkiva
endometrija. Prema najčešće spominjanoj teoriji komadići još uvijek vitalnog
tkiva endometrija se kod menstruacijskog krvarenja, umjesto da kroz rodnicu
izađu van, izliju retrogradno kroz jajovode u trbušnu šupljinu. Tako se ti
komadići tkiva implantiraju, odnosno nalijepe, najčešće, po površini jajnika,
no i bilo gdje dalje u trbuhu ali i izvan njega. Druga teorija pretpostavlja da
se radi o zaostalim stanicama iz embrionalnog razvitka, koje se kasnije
diferenciraju i razviju u endometrij. Kao i u šupljini maternice, tkivo reagira
na cikličku stimulaciju hormonima jajnika i tako se mijenja. Za vrijeme
menstruacijskog krvarenja pojavljuje se tako krvarenje na mjestima gdje je
tkivo endometrija smješteno. Pri tome uopće nije bitan intenzitet krvarenja u
smislu iskrvavljenja, nego to oskudno krvarenje po površini potrbušnice izaziva
često jake bolove te reakciju organizma koji se od toga nastoji ograditi,
zaštititi. To rezultira pojavom cisti, najčešće ne površini jajnika, ispunjenih
tzv. čokoladnim sadržajem. Osim cista, endometriotička mjesta izazivaju vezivnu
reakciju kojom se organizam nastoji od svega zaštititi, odnosno ograditi.
Simptomi endometrioze su prije svega dismenoreja, odnosno
bolna menstruacija, i to tzv. sekundarna dismenoreja. Sekundarna dismenoreja
je, pojava bolne menstruacije u žena koje do tada nisu uopće imale bolove uz
menstruaciju, ili ako su oni postojali (sama dismenoreja je u pravilu znak da
se radi o regularnim menstruacijskim ciklusima), bitno se pojačavaju. Sljedeći
simptom je bol kod spolnog odnosa, pogotovu od endometriotičkih žarišta na
stražnjoj stijenci maternice, odnosno u tzv. Douglasovom prostoru. Kod
postojanja endometriotičkih žarišta po crijevima (najčešće debelom), mogu se
pojaviti i poteškoće sa stolicom, a u najtežim slučajevima čak i opstrukcija
crijeva, što može imitirati tumor na crijevima. Kod žarišta u mjehuru, može se
pojaviti krv u mokraći. Ukoliko se žarište endometrioze pojavi u ožiljku reza
učinjenog kod poroda, epizitomije (endometrij je tu vjerojatno dospio direktnom
implantacijom u ranu nakon poroda) tada se na tom mjestu jave otok i bolovi kod
menstruacije. Valja napomenuti da intenzitet bolova i poteškoća nije uvijek
proporcionalan opsežnosti promjena, tako da mogu postojati izrazito jaki bolovi
kod minimalnih, čak što više, mikroskopskih žariša, dok veliki, opsežni procesi
u maloj zdjelici mogu biti praktički potpuno asimptomatski. U oko polovice
bolesnica tako, uopće nema nikakvih simptoma.
Najčešća posljedica endometrioze je sterilitet. Sasvim je
jasno postojanje steriliteta u žena u kojih postoje opsežni endometriotički
procesi sa brojnim priraslicama, te cistama na površini jajnika ili jajovoda,
jer radi se o čisto mehaničkom faktoru. No, u 30-40% žena koje imaju
endometriozu postoji sterilitet, premda su promjene minimalne i nema nikakvih
vidljivih oštećenja. Danas za to nemamo točno tumačenje i kod svakog
steriliteta treba tražiti endometriotička žarišta.
Dijagnostika započinje kliničkim i UZV pregledom kada se na
osnovu simptoma te pregleda može postaviti sumnja na endometriozu. No,
definitivna dijagnoza te proširenost endometritičkog procesa se danas utvrdjuje
laparoskopijom, dakle pod kontrolom oka. Danas se tako težina promjena, odnosno
procesa, stupnjuje na: minimalne, blage, umjerene i teške.
Endometrioza se danas liječi konzervativno, tj. Hormonski,
te kirurški. Obje metode mogu se primijeniti zasebno ili kombinirano. Cilj
hormonskog, odnosno konzervativnog liječenja je stvoriti u organizmu hormonsku
konstelaciju kao u trudnoći stoga, što je već dugo empirijski poznato da
endometriotička žariša u trudnoći atrofiraju, odnosno propadaju. U tu svrhu se
upotrebljavaju peroralni kontraceptivi, zatim gestageni hormoni, te sintenski
derivati testosterona. Najnoviji su terapijski protokoli takvi da se u
organizmu žene stvara određenim hormonima, stanje umjetnog klimakterija, i tako
zaustavlja rad jajnika. Ovaj protokol se najviše koristi prije kirurškog
liječenja endometriotičkih promjena, mada se može korisiti i samostalno.
Konzervativna terapija sama je najčešće dovoljna kod minimalnih i blagih
promjena. Kod umjerenih i teških promjena potrebno je kirurško liječenje te se
danas najčešće konzervativno liječenje kombinira sa kirurškim. Nekad se sve
može obaviti laparoskopski dakle, minimalno invazivno, dok je nekad potrebna i
višesatna mikrokirurška intervencija. Ishod liječenja je u najvećem broju
slučajeva povoljan. Nakon liječenja, do trudnoće može doći spontano, a u
slučaju težih stanja, potrebna je i jedna od metoda asistirane reprodukcije
(često postupak izvantjelesne oplodnje).