HPV infekcija
mr.sc. Javorka Leko-Grbić, mikrobiolog
HPV infekcija je spolno prenosiva bolest koju izaziva humani papilloma virus i jedna je od najčešćih spolno prenosivih bolesti za koju smatraju da je poprimila epidemijske razmjere u svijetu.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacija [WHO], smatra se da najmanje 80-100% djevojaka u dobi od 18-25 godina, dolazi u kontakt s virusom HPV-a, ali se kod tek 30% njih razviju simptomi infekcije.
Razlog tome je tzv. spontani clearence virusa tj. prirodno samoizlječenje, proces koji izuzetno ovisi o stanju imunološkog sustava zaražene osobe.
Infekcija HPV-om je relativno duga i traje od 2-9 mjeseci, a prema nekim podacima, mogući su rasponi infekcije od 6 tjedana do nekoliko godina. Baš zbog tog razdoblja duge inkubacija, zaražene osobe mogu biti neprepoznati subklinički izvor zaraze. Danas je poznato preko 150 različitih genotipova HPV virusa koji su podijeljeni u dvije grupe: niskorizični tipovi (low-risk) i visokorizični (high-risk) tipovi koji se povezuju s pojavom abnormalnosti epitela grlića maternice tzv. cervikalnom displazijom.
Kod muškaraca se genitalne bradavice javljaju na glaviću penisa i prepuciju, a kod žena na malim usnama, po cijeloj površini rodnice, oko čmara ili na stražnjici. Infekcija s high-risk tipovima može biti pridružena ili se javiti izolirano, uglavnom se slučajno otkriva preko HPV obriska vrata maternice koji se preporučuje načiniti kod abnormalnosti u PAPA testu.
Povezanost HPV-a i karcinoma muškog genitalnog sustava nije do kraja razjašnjena, iako po nekim istraživanjima ukazuje na povezanost s visokorizičnim tipovima HPV 16 i 18.
Postupak liječenja HPV infekcija je složen i uvelike ovisi o genotipu virusa. Kondilomi se uklanjaju kirurškim putem: skalpelom ili laserom, kao i krio-elektroterapijom ili dijatermijskim uklanjanjem električnom omčicom (LEEP). Druga mogućnost je premazivanje izraslina podofilinom (Podophyllinum), pa se tako u liječenju obično koristi 3 - 5% alkoholna otopina podofilina ili 0,5% podofilox (Condylox), vrlo srodan lijek, koji žena može i sama nanositi na vanjske kondilome nakon početnih uputa dobivenih od liječnika. Za premazivanje kondiloma vanjskog spolovila, rodnice i vrata maternice može se koristiti i triklor-octena kiselina (TCA).
Novost u liječenju kondiloma je imiquimod (Aldara) koji se ubraja u imunomodulirajuće tvari. Posjeduje antiviralno i antitumorsko djelovanje pri čemu je značajna stimulacija celularnog odjeljka imunološkog sustava. Primjenjuje se u vidu kreme koja se nanosi na promjene 3x tjedno, a za razliku od kirurškog odstranjenja ili krioterapije kondiloma gdje je recidiv i do 75%, stopa recidiva kod primjene imiquimoda je manja od 20%. Ipak, istraživanja pokazuju da se čak 50 - 80% blagih poremećaja u PAPA testu uz pozitivan nalaz HPV (high-risk) vraća na normalu bez liječenja. Ponekada se, međutim, ove promjene brzo pogoršavaju. Iz istog razloga, kod nalaza HPV infekcije vrata maternice najvažniji savjet je redovita PAPA kontrola i dijagnostika HPV virusa (PCR-Real Time).
Ponavljani nalaz displazije uz HPV infekciju, ujedno je i indikacija za proširenu kolposkopiju, a po potrebi i biopsiju. Prema dobivenim rezultatima može se provoditi daljnje liječenje kirurškim metodama (konizacija laserom, klasična konizacija, LLETZ) putem kojih se odstranjuje bolesno tkivo grlića maternice zajedno s virusom. Kod niskih stupnjeva displazije moguće je liječenje niskim dozama interferona kojim se inhibira ugradnja HPV-a u genom još neinficiranih stanica koje tvore sluznicu rodnice i grlića maternice. Također se smatra da će se primjenom preventivnog cijepljenja protiv HPV, smanjiti pa čak i iskorijeniti rizik od infekcije. Zbog visoke učestalosti samoizlječenja, preporuča se povećano unošenje antioksidativnih vitamina (A, B,C i E) u organizam.