Humani papiloma virus (HPV)

dr. Višnja Tadić, ginekolog
Humani papiloma virus (HPV)

Premda su neke virusne infekcije poznate već tisućama godina, promjene u društvu, socijalne navike, razvoj medicinske skrbi i napredak dijagnostike omogućili su otkrivanje mnogih novih virusnih oboljenja.

Virusi koji najčešće napadaju ženski spolni sustav jesu: humani virus papiloma (HPV), herpes simplex virus 1 i 2 (HSV), citomeglao virus (CMV), herpes zoster i moluscumcontagiosum. Humani virus papiloma (HPV) je virus iz grupe Papova virusa koji sadrži DNK. Veliki su 40 do 55 mµ, dugački 8000 parova baza, imaju 42 ili 72 kapside koje sadrže 2 proetina i polipoptide, te sadrže 3 funkcionalno različita područja: geni za virusnu funkciju, geni za virusne strukturne promjene i područja za nekodiranu regulaciju. HPV su izolirani iz više od 60 životinjskih vrsta uključujući sisavce, gmazove i vodozemce.

Većina virusa ulazi u tijelo kroz male, jedva vidljive, brazgotine na koži ili sluznici i uzrokuje rast bradavičastih papiloma tzv. kondilome. Oni mogu biti pojedinačni ili multipli, različite veličine (od nekoliko milimetara do nekoliko centimetara u promjeru), a s obzirom na oblik razlikujemo šiljaste, spljoštene i endofitične kondilome. Najčešći su spljošteni kondilomi koji se nalaze na grliću maternice. Često se HPV klinički manifestira u stanjima promijenjenog imunološkog odgovora kao što su trudnoća, fizički i emocionalni stres, AIDS, produžena imunosupresija, kao npr. nakon transplatacije bubrega, i drugo. Primjećeno je da žene koje su u trudnoći imale manifestnu HPV infekciju često rađaju djecu sa papilomom larinxa. Inkubacija traje 6 do 8 tjedana, a poluvijek života virusa je 6 mjeseci. Predilekcijsko mjesto za HPV je površinska pločasta stanica epitela kože ili sluznice. Budući da su humani papiloma virusi unutarstanični paraziti koji koriste stanične metabolične procese za svoje razmnožavanje, oni napadaju i citoplazmu i jezgru stanice izazivajući karakteristične morfološke promjene koje se mogu vidjeti klasičnim svjetlosnim mikroskopom (papa-test). Sam virus se može morfološki identificirati isključivo elektronskim mikroskopom.

Danas je u ljudi identificirano oko 60 tipova HPV s obzirom na njihovu genetsku građu, koji se mogu odrediti posebnim molekularnim tehnikama. To je važno jer su neki tipovi HPV udruženi sa karcinogenezom, tj. nastankom raka. Naime, replikacija virusa se zbiva u jezgri i ako se DNK virus ugradi u DNK napadnute stanice dolazi do razvoja displazije (premaligno stanje) i eventualno karcinoma. Tip 6 i 11 HPV su obično udruženi sa lakom displazijom (CIN 1), dok su tipovi 16, 18, 31 i 35 često nađeni u displazijama visokog stupnja malignosti i karcinomom in situ (CIN 3).

Citomorfološka identifikacija promjena stanica (papa-test) je najpogodnija, brza, ekonomična i točna dijagnostička metoda za otkrivanje HPV infekcija genitalnog traka a također i za praćenje bolesti.

Važno je da se pacijentice sa HPV infekcijom moraju redovito kontrolirati (ginekološki pregled uz papa-test jednom godišnje ili svakih 6 mjeseci) s obzirom na moguće kancerogeno djelovanje virusa, dok je identifikacija tipa virusa strogo indicirana od strane ginekologa, tj. radi se samo sporadično.

 

 

Doktori medicine

Doktori stomatologije

Bjelovarsko-bilogorska županija

Brodsko-posavska županija

Dubrovačko-neretvanska županija

Grad Zagreb

Istarska županija

Karlovačka županija

Koprivničko-križevačka županija

Krapinsko-zagorska županija

Ličko-senjska županija

Međimurska županija

Nepoznato

Osječko-baranjska županija

Požeško-slavonska županija

Primorsko-goranska županija

Šibensko-kninska županija

Sisačko-moslavačka županija

Splitsko-dalmatinska županija

Varaždinska županija

Virovitičko-podravska županija

Vukovarsko-srijemska županija

Zadarska županija

Zagrebačka županija