Infekcije citomegalovirusom
mr.sc. Javorka Leko-Grbić, mikrobiolog
Infekcije citomegalovirusom su česte, dok je sama bolest relativno rijetka. Sam CMV pripada porodici herpesvirusa i rasprostranjen je po cijelom svijetu.
Infekcija se prenosi na različite načine: transplacentarno s majke na dijete, tijekom porođaja, bliskim dodirom, preko majčina mlijeka, spolnim putem te transfuzijom i transplatacijom organa. Inficirane osobe dugotrajno nose i izlučuju virus u slini, mokraći, stolici, cervikalnom sekretu i mlijeku.
CMV uzrokuje asimptomatske infekcije, a s kliničkog stajališta vrlo su važne slijedeće: kongenitalna CMV infekcija, CMV mononukleoza i infekcije kod imunokompromitiranih osoba.
Kongenitalna CMV infekcija karakterizirana je cijelim nizom poremećaja, od klinički neregistriranih oblika do teške i smrtonosne bolesti.Bolest u oko 5% fetusa zahvaća većinu organskih sustava, a najčešći simptomi su povećanje jetre i slezene, petehijalni osip, žutica, konvulzije te oštećenja vida i sluha, mikrocefalija, kalcifikacije u mozgu, mišićna slabost i mala porođajna težina. Prognoza je u takvim slučajevima obično loša, s velikom stopom smrtnosti i drugim trajnim posljedicama.
CMV mononukleoza je jako slična infekciji s EBV virusom, ali su kod nje angina i limfadenopatija rijetke. Bolest traje nekoliko tjedana, a prognoza je dobra. Na ovaj tip mononukleoze treba sumnjati pri svakoj mononukleozi s negativnim serološkim nalazom na EBV.
Imunokompromitirane osobe obolijevaju od različitih kliničkih sindroma prouzročenih CMV-om. Obično su to dugotrajna febrilna stanja s umorom i leukopenijom, uz koje se pojavljuje pneumonija, hepatitis, renitis, ezofagitis, enterokolitis itd.
Virus CMV-a dokazuje se izolacijom iz krvi, mokraće i drugih tjelesnih tekućina PCR metodom, a u praksi se često koristi i serološka dijagnostika (ELISA).
Cjepivo protiv CMV-a je još uvijek u eksperimentalnoj fazi kliničke primjene, a bit će namijenjeno osobama s najvišim rizikom (trudnice i imunokompromitirane osobe).