Zanima Vas tko su najbolji doktori i stomatolozi u Hrvatskoj?

Pogledajte što ljudi misle o njima i iskoristite te informacije za dobrobit Vašeg zdravlja. Pomozite drugim ljudima tako što ćete ostaviti komentare i ocjene!

Doktorica Mazalin pruža 10% popusta na pregled te potrebnu uslugu novoj pacijentici koja se ovdje prijavi.
PRIJAVITE SE OVDJE!

Jeste li znali da je jednak postotak neplodnosti kod muškaraca i žena?

  • Objavljen: 17. Ožujak, 2019
10409_prirodno-lijecenje-neplodnosti-1024x683.jpg

Neplodnost je dijagnoza s kojom se danas suočava čak 10-15% parova. Uzrok leži podjednako i u ženama i u muškarcima, a u nekim slučajevima ostaje nepoznat. Mnogobrojna istraživanja dokazuju sve veću povezanost neplodnosti i raznih okolišnih čimbenika, a nezdravi životni stil ima značajnu ulogu u sve većem smanjenju reproduktivne sposobnosti populacije. Međutim, neplodnost je danas, zahvaljujući napretku dijagnostičkih i terapijskih metoda, izlječiva dijagnoza.

U ovom blogu vas vodimo kroz sve što trebate znati o neplodnosti – što je, zašto nastaje i koji su joj uzroci, kako se dijagnosticira i liječi te odgovaramo na pitanja kada posumnjati na ovo stanje i što sve možete napraviti da poboljšate svoju plodnost.

 

ŠTO JE NEPLODNOST?

Za početak, važno je razjasniti sve pojmove vezane uz neplodnost (infertilitet). Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, neplodnost je definirana kao nemogućnost ostvarivanja trudnoće nakon najmanje godinu dana redovitih nezaštićenih spolnih odnosa. Neki stručnjaci u širu definiciju uključuju i nemogućnost začeća nakon 6 mjeseci u žena starijih od 35 godina, ali i mogućnost začeća, ali nemogućnost iznošenja trudnoće zbog spontanih pobačaja.

Primarna neplodnost se dijagnosticira ako žena nikad nije imala dovršenu trudnoću, a sekundarna neplodnost označava nemogućnost postizanja trudnoće nakon barem jedne prethodne trudnoće. Subfertilitet označava smanjenu plodnost – ako par postiže trudnoću nakon dužeg razdoblja nego je to slučaj s parom uredne plodnosti.

Nakon 12 mjeseci redovitih nezaštićenih spolnih odnosa, 85-90% parova će začeti i to najvjerojatnije u prvim mjesecima pokušavanja. Ostalih 10-15% neće, a upravo to je brojka učestalosti neplodnosti u svijetu. 10-15% parova je neplodno ili ima problem sa subfertilitetom. Općenito se može reći da je učestalost neplodnosti danas u porastu, a veliku ulogu u tome ima unaprijeđena dijagnostika i terapija te činjenica da sve više parova zbog sumnje na taj problem traži liječničku pomoć. Međutim, ne može se osporiti ni činjenica da nezdrav način života i loše navike značajno utječu na opće, a time i na reproduktivno zdravlje pojedinca, kako žena, tako i muškaraca. Sve to zajedno pridonosi tome da se danas sve više parova bori s ovom dijagnozom.

NEPLODNOST – PROBLEM ŽENE ILI MUŠKARCA?

Iako u današnjem vremenu još uvijek prevladava mišljenje da uzrok neplodnosti leži većinom u ženama, to nije točno. U 30-40% slučajeva uzrok neplodnosti je vezan za ženu, a u 30-40% slučajeva uzrok je vezan za muškarca. U ostalim slučajevima uzrok neplodnosti je povezan s oba partnera ili je nepoznat.

Istraživanja pokazuju da je učestalost muške neplodnosti u porastu, a predviđa se da će u skorijoj budućnosti nadmašiti postotak ženske neplodnosti. Razlog tome su najvjerojatnije okolišni čimbenici, ponajviše nezdrav način života – manjak tjelesne aktivnosti, pretilost, pušenje i dr. Sve navedeno smanjuje kvalitetu sjemena i negativno utječe na ravnotežu hormona u organizmu.

Jedan od najvažnijih čimbenika plodnosti je životna dob. U žena se reproduktivna sposobnost smanjuje nakon tridesete godine života, a u muškaraca nakon četrdeset i pete. Razlog toj znatnoj razlici je što se u muškaraca spermatogeneza odvija svaka tri mjeseca, što znači da se svaka tri mjeseca stvaraju novi spermiji sposobni za oplodnju. S druge strane, jajne stanice se ne stvaraju tijekom ženina života nego se ona rađa s određenim brojem jajnih stanica (oko 200 milijuna) koje se s godinama troše i gube ovulacijama, a i kvaliteta im se smanjuje zbog okolišnih čimbenika kao što su razne bolesti organizma, prakticiranje loših navika, nezdrav način života i dr.

 

ZAŠTO NASTAJE NEPLODNOST?

Uzroci neplodnosti su razni, a danas se otkriva sve više faktora koji mogu biti povezani s tim stanjem. Da bi se u potpunosti razumio problem neplodnosti, važno je znati kako se začeće odvija u zdravom reproduktivnom sustavu.

Oplodnja je proces spajanja ženske jajne stanice i muškog spermija. Da bi se oplodnja dogodila, moraju biti zadovoljeni sljedeći uvjeti:

  • žena mora ovulirati
  • muškarac u sjemenu treba imati spermije
  • žena mora imati prohodnu maternicu i jajovode
  • treba se dogoditi spolni odnos za vrijeme plodnog razdoblja žene (u vrijeme ovulacije).

Proces začeća je sljedeći:

  1. Jedan od dva jajnika otpusti zrelu jajnu stanicu – ovulacija.
  2. Jajovod prima jajnu stanicu izbačenu ovulacijom.
  3. Nakon ejakulacije, spermiji putuju kroz rodnicu i maternicu do jajovoda gdje se nalazi jajna stanica.
  4. Nakon susreta jajne stanice i spermija, događa se oplodnja.
  5. Oplođena jajna stanica putuje jajovodom do maternice.
  6. Oplođena jajna stanica se implantira (ugradi) u stijenku maternice te nastavlja rasti i razvijati se.

 

Problem se može dogoditi na svakoj od navedenih razina, a posljedica toga je neefikasna oplodnja. S obzirom da se taj proces odvija u ženskom reproduktivnom sustavu, postoji mnogo bolesti i stanja koja mogu dovesti do smanjene funkcije organa potrebnih za održavanje trudnoće. Međutim, za ispravnu oplodnju izuzetno je važna kvaliteta muškarčevog sjemena, o čemu ćemo više govoriti u nastavku teksta.

 

KOJI SU UZROCI NEPLODNOSTI U ŽENA?

Kao što je već rečeno, u trećini slučajeva uzrok neplodnosti je povezan sa ženom. Problem može biti u bilo kojem dijelu ženskog spolnog sustava, a najčešći razlozi neplodnosti u žena su problemi s ovulacijom (kronične anovulacije), neprohodni jajovodi i endometrioza, ali i starija životna dob.

POREMEĆAJI OVULACIJE

Poremećaji ovulacije su među najčešćim uzrocima neplodnosti u žena.Problem može biti na razini hipotalamusa ili hipofize – žlijezda odgovornih za regulaciju proizvodnje spolnih hormona, ili na razini samih jajnika koji zbog različitih uzroka ne obavljaju svoju funkciju kako bi trebali.

Uzroci poremećaja ovulacije su:

• sindrom policističnih jajnika – jedan od vodećih uzroka neplodnosti u žena. To je stanje koje je karakterizirano poremećenom hormonskom ravnotežom koja uzrokuje kronične anovulacije. Bolest je povezana s pretilošću i inzulinskom rezistencijom, a tipični simptomi su pojačana dlakavost, akne te poremećaji menstruacijskog ciklusa. Kao što i samo ime govori, jajnici su cistično promijenjeni, što se najbolje vidi ultrazvučnom pretragom.

• disfunkcija hipotalamusa/hipofize – FSH i LH su hormoni koji se luče iz hipofize, a potrebni su za normalnu regulaciju menstruacijskog ciklusa. Ukoliko se njihovo lučenje poremeti zbog različitih uzroka – stresa, naglog gubitka težine, poremećaja hranjenja i dr., može doći do neredovitih ovulacija, pa čak i do potpunog gubitka ovulacija.

• preuranjena iscrpljenost jajnika – to je gubitak funkcije jajnika prije 40. godine života, a takve žene jako rano ulaze u menopauzu. Može biti uzrokovanim nekim genetičkim poremećajima, zatim autoimunim bolestima, zračenjem itd.

• hiperprolaktinemija – stanje povišene razine hormona prolaktina u krvi. Luči ga žlijezda hipofiza, a njegova povišena razina može uzrokovati poremećaje menstruacijskog ciklusa. Uzrok može biti u samoj žlijezdi, ali uzimanje nekih lijekova također može dovesti do takvog stanja.

hipo/hipertireoza – poremećaji lučenja hormona štitnjače također mogu dovesti do poremećaja ovulacije i menstruacijskog ciklusa.

POREMEĆAJI NA RAZINI JAJOVODA

Funkcionalni i prohodni jajovodi važni su za proces oplodnje kao i za prijenos oplođene jajne stanice. Oštećeni ili začepljeni jajovodi sprječavaju spermije da dođu do jajne stanice te onemogućuju ili otežavaju prijenos oplođene jajne stanice do maternice.

Uzroci oštećenja jajovoda mogu biti:

• upala jajovoda (salpingitis) – najčešće je rezultat zdjelične upalne bolesti, koja nastaje kao posljedica neliječenih spolno prenosivih infekcija. Jaka upala uzrokuje stvaranje vezivnih priraslica i ožiljkavanje jajovoda, a sve to dovodi do njegove smanjene ili potpuno blokirane prohodnosti.

• operacije – neke abdominalne ili zdjelične operacije također mogu dovesti do nastanka ožiljkastih promjena jajovoda.

POREMEĆAJI NA RAZINI MATERNICE I CERVIKSA

Razni poremećaji maternice mogu ometati implantaciju oplođene jajne stanice. Poremećaji na razini vrata maternice (cerviksa) mogu ometati prolazak spermija i na taj način smanjiti vjerojatnost za oplodnju.

To su:

• miomi – ovi benigni tumori maternice česti su u žena reproduktivne dobi. Mogu ometati implantaciju zbog svoje veličine i položaja u šupljini maternice.
• anomalije maternice – poremećaji oblika maternice koji su prisutni od rođenja. Mogu otežavati začeće i održavanje trudnoće.
• stenoza (suženje) cerviksa  – može biti urođena anomalija ili stečena zbog operacija (npr. konizacije), zračenja, infekcija itd.

ENDOMETRIOZA

Endometrioza je bolest koju karakterizira rast sluznice maternice (endometrija) na drugim mjestima izvan maternice. To su područja kronične upale koja s vremenom uzrokuje nastanak vezivnih priraslica i ožiljaka koji ometaju funkciju reproduktivnih organa (jajnika, jajovoda), ali i drugih organa u području zdjelice i abdomena. Sve to dovodi do smanjene vjerojatnosti za začeće, a samim time i do neplodnosti. Više o toj bolesti možete pročitati u ovom blogu.

Uz navedene uzroke neplodnosti u žena, svakako treba navesti i važne rizične čimbenike koji utječu na neplodnost u žena. Životna dob je najvažniji čimbenik koji utječe na reproduktivnu sposobnost žene – količina i kvaliteta jajnih stanica opada s porastom dobi, osobito iznad tridesete godine života. To smanjuje šansu za efektivnu oplodnju, ali i povećava rizik od spontanih pobačaja.

Pušenje značajno smanjuje plodnost. Oštećuje jajovode te umanjuje rezervu jajnih stanica u jajniku. Osim toga, povećava rizik za nastanak vanmaterničnih (ektopičnih) trudnoća, spontanih pobačaja i raznih drugih komplikacija u trudnoći.

Tjelesna težina također može utjecati na plodnost. Pretilost ili pothranjenost mogu poremetiti hormonsku ravnotežu u tijelu i na taj način dovesti do smanjenog fertiliteta.

Spolno prenosive bolesti, osobito klamidija i gonoreja, mogu dovesti do zdjelične upalne bolesti i  oštećenja jajovoda. Važno je odgovornim spolnim ponašanjem prevenirati takve posljedice.

 

KOJI SU UZROCI NEPLODNOSTI U MUŠKARACA?

U trećini slučajeva uzrok neplodnosti je u muškarcu. Smatra se da 1 od 20 muškaraca ima neku vrstu neplodnosti sa smanjenim brojem spermija u ejakulatu, a to se zove oligozoospermija. 1 od 100 muškaraca uopće nema spermija u ejakulatu, što se naziva azoospermija.

Kvaliteta sjemena je ključna za reproduktivnu sposobnost muškarca, a za potpunu reproduktivnu funkciju mora biti zadovoljeno nekoliko uvjeta:

  1. u testisu se moraju proizvoditi zdravi spermiji, a to ovisi o strukturi testisa, ravnoteži spolnih hormona itd.
  2. spermiji se moraju efikasno prenijeti od testisa preko pasjemenika do prostate i sjemenih vrećica, a nakon toga mokraćnom cijevi ejakulacijom izići van iz tijela
  3. u ejakulatu mora biti dovoljan broj spermija
  4. spermiji moraju biti funkcionalni i pokretni.

Postoje razni uzroci neplodnosti ili smanjene plodnosti u muškaraca, a neke od njih ćemo navesti u nastavku teksta.

VARIKOKELA

Varikokela je proširenje vena koje odvode krv iz testisa, a smatra se da je odgovorna za 30-40% slučajeva muške neplodnosti. Pojavljuje se uglavnom u mladića od 15. do 25. godine života. Varikokela može uzrokovati smanjenu proizvodnju spermija te na taj način dovesti do neplodnosti.

U većem broju slučajeva varikokela ne uzrokuje simptome, ali ako bolest napreduje mogu se pojaviti oteklina testisa (najčešće na lijevoj strani) i bolovi, ali se ponekad promjene ne mogu vidjeti izvana nego samo opipati. Važno je varikokelu prepoznati na vrijeme jer se ispravnim liječenjem može značajno smanjiti vjerojatnost nastanka neplodnosti.

INFEKCIJE

Upala testisa (orhitis) ili pasjemenika (epididimitis) može oštetiti tkivo i na taj način umanjiti kvalitetu produkcije spermija. Razni uzročnici spolno prenosivih bolesti mogu biti odgovorni za takve infekcije.

RETROGRADNA EJAKULACIJA

U muškaraca s ovim problemom tijekom orgazma sjeme ulazi u mokraćni mjehur umjesto da izlazi ejakulacijom kroz penis. Ovo stanje može biti uzrokovano dijabetesom, ozljedama kralježnične moždine, nekim lijekovima, kao i operacijama prostate, mokraćnog mjehura ili mokraćne cijevi.

KRIPTORHIZAM (NESPUŠTENI TESTISI)

U nekih muškaraca, tijekom fetalnog razvoja testisi se ne spuste u mošnje, nego ostaju u abdomenu ili bilo gdje iznad mošnji. Testisima ne odgovara viša temperatura koja normalno postoji u trbušnoj šupljini jer može oštetiti njihovu strukturu i uzrokovati smanjenu funkciju. To je razlog zbog kojeg su muškarci koji su imali ovakvo stanje u djetinjstvu često neplodni.

HORMONALNI UZROCI

Kao i u žena, smanjena produkcija hormona koji potiču funkciju testisa i stvaranje spermija može uzrokovati neplodnost.

AUTOIMUNOSNE BOLESTI

U nekim slučajevima, organizam ”napada” samoga sebe i proizvodi protutijela na spermije te na taj način smanjuje njihov broj. Uzrok bolesti je nepoznat.

LIJEKOVI

Neki lijekovi kao što je kemoterapija ili dugotrajna upotreba kortikosteroida mogu smanjiti reproduktivnu sposobnost muškarca i uzrokovati neplodnost.

OKOLIŠNI ČIMBENICI

Važno je naglasiti kako neki okolišni čimbenici mogu značajno utjecati na kvalitetu i količinu proizvedenih spermija. To su ponajprije loše životne navike kao što su pušenje i pretjerana konzumacija alkohola, korištenje opojnih sredstava, smanjena tjelesna aktivnost, pretilost i dr. Smatra se da su okolišni faktori najveći uzrok porasti učestalosti neplodnosti u muškaraca danas.

 

KADA POTRAŽITI LIJEČNIČKU POMOĆ?

Ukoliko vi i vaš partner pokušavate začeti najmanje godinu dana, a ne uspijevate u tome, svakako se trebate javiti liječniku. Žene koje su iznad 35 godina starosti i pokušavaju zanijeti više od 6 mjeseci, žene s nepravilnim menstruacijskim ciklusima, jako bolnom, obilnom ili izostalom menstruacijom, prijašnjim kompliciranim infekcijama reproduktivnog sustava te one koje u svojoj anamnezi imaju višestruke spontane pobačaje također se trebaju javiti liječniku. Osim toga, od prije dijagnosticirana endometrioza, sindrom policističnih jajnika ili miomi razlog su za posjet ginekologu.

Muškarci koji su imali problema s testisima, prostatom ili seksualnom disfunkcijom, koji imaju jako male testise ili su primijetili povećanje jednog testisa te ako u obitelji imaju članove kojima je dijagnosticirana neplodnost svakako trebaju potražiti liječničku pomoć.

KAKO SE NEPLODNOST DIJAGNOSTICIRA?

Prije započinjanja bilo kakvih pretraga, liječnik će uzeti detaljnu anamnezu. To je prvi korak u obradi potencijalne neplodnosti i u žene i u muškarca. U anamnezi su važne informacije o menstruacijskim ciklusima, prijašnjim trudnoćama ako ih je bilo, infekcijama, kroničnim bolestima, prijašnjim operacijama, bolestima u obitelji, metodama kontracepcije, životnim navikama i dr. Nakon toga slijedi klinički pregled te osnovna i dodatna obrada neplodnosti.

OBRADA NEPLODNOSTI U ŽENE

Obrada neplodnosti u žene započinje ginekološkim pregledom i uzimanjem Papa testa. Uzimaju se i cervikalni brisevi na najčešće spolno prenosive uzročnike (klamidiju, mikoplazmu, ureaplazmu i druge). Transvaginalni ultrazvuk je neophodan u dijagnostičkoj obradi neplodnosti, a njime se procjenjuje stanje maternice, jajovoda i jajnika. Može detektirati neke abnormalnosti kao što su ciste na jajniku, polipi ili miomi, a njime se može izmjeriti i broj jajnih stanica koje se razvijaju u tom ciklusu (folikulometrija), što je bitan čimbenik reproduktivne sposobnosti.

Osnovne laboratorijske pretrage uključuju kompletnu krvnu sliku, šećer u krvi, jetrene probe, koagulogram, analizu urina te mjerenje protutijela na viruse hepatitisa B i C te HIV-a. Također, mjeri se razina hormona u krvi – FSH (folikulstimulirajući hormon), LH (luteinizirajući hormon), E2(estradiol), PRL (prolaktin), TSH (tireotropin), AMH (Anti-Mullerov hormon). Hormoni se vade treći do pet dan ciklusa, a progesteron se može dodatno izvaditi 21. dan ciklusa. Svi ti hormoni važni su za normalnu regulaciju menstruacijskog ciklusa, a mjerenjem njihove koncentracije provjerava se, između ostalog, je li žena ovulira.

Histerosalpingografija je dijagnostička metoda ispitivanja prohodnosti jajovoda i anatomije maternice. Ova metoda se klasično radi na rentgenu, međutim zbog korištenja štetnog ionizirajućeg rentgenskog zračenja sve je manje u upotrebi. Danas se sve češće koristi HSG pod kontrolom ultrazvuka, odnosno histerosonosalpingografija.

Ukoliko dosadašnja obrada nije otkrila uzrok neplodnosti, mogu se koristiti i invazivne dijagnostičke metode kao što su laparoskopija i histeroskopija. Laparoskopija je minimalno invazivni operativni zahvat u kojem se kroz male otvore na trbuhu uvodi uređaj (laparoskop) kojim se mogu dobro vizualizirati organi unutar trbušne šupljine i zdjelice (maternica, jajnici, jajovodi). Izvodi se pod općom anestezijom, a oporavak traje dan ili dva. Laparoskopija je zlatni standard za dijagnozu mnogih ginekoloških bolesti, a primjenjuje se i kao terapijska metoda za liječenje raznih stanja, uključujući i neplodnost.

Histeroskopija je također minimalno invazivna kirurška metoda koja omogućuje detaljan pregled kanala vrata maternice i unutrašnjosti same maternice. Dijagnostička histeroskopija se izvodi pod lokalnom anestezijom, neposredno nakon menstruacije. Instrument koji sadrži kameru (histeroskop) uvodi se kroz rodnicu i vrat maternice do maternične šupljine te se pregledava njezina unutrašnjost. I ova metoda, osim što je dijagnostička, može biti i terapijska.

OBRADA NEPLODNOSTI U MUŠKARCA

Obrada neplodnosti u muškarca započinje kliničkim pregledom spolnih organa. Nakon toga se najčešće radi spermiogram – ključna pretraga kojom se analizira sjemena tekućina (ejakulat). Pretraga je bezbolna i jednostavna, a rezultati su brzo dostupni. Ejakulat se pregledava makroskopski i mikroskopski. Makroskopski se gleda količina (volumen), boja i gustoća uzorka. Pod mikroskopom se analizira koncentracija, morfologija (izgled) i motilitet (pokretljivost) spermija.

U patološkom spermiogramu može biti naznačena:

• oligozoospermija – smanjen broj spermija u uzorku
• astenozoospermija – smanjen broj pokretnih spermija u uzorku
• oligoastenozoospermija – kombinacija smanjenog broja spermija i njihove smanjene pokretljivosti
• teratozoospermija – smanjen udio spermija normalnog oblika u uzorku
• azoospermija – odsustvo spermija u uzorku.

U slučaju da je nalaz abnormalan, spermiogram se može ponoviti, najčešće za tri mjeseca. Razlog tome je što je spermatogeneza biološki osjetljiv proces i na njega mogu utjecati mnogi izvanjski faktori. Poboljšanjem kvalitete života i uklanjanjem štetnih navika spermiogram se u nekim slučajevima može poboljšati.

Endokrinološke pretrage uključuju mjerenje testosterona i FSH te dodatno LH i prolaktina. Razni hormonski poremećaji mogu dovesti do disfunkcije testisa i smanjenje proizvodnje spermija. Ultrazvučna pretraga može otkriti neke poremećaje organa mokraćno-spolnog sustava kao što je neprohodnost ejakulacijskog voda ili retrogradna ejakulacija.

Može se napraviti i mikrobiološka analiza ejakulata kako bi se vidjelo je li prisutna infekcija spolno prenosivim uzročnicima. Postoje i razni drugi specijalizirani testovi sjemene tekućine, a često se radi i analiza urina.

U nekim slučajevima, liječnik će predložiti genetske testove kako bi se isključile neke genske i kromosomske bolesti koje mogu biti uzrokom neplodnosti.

Biopsija testisa se najčešće izvodi u pacijenata kojima je spermiogram pokazao azoospermiju, odnosno odsutnost spermija u ejakulatu. Tom pretragom se utvrđuje je li uzrok takvog nalaza opstrukcija ili se spermiji uopće ne proizvode. Također, izvodi se kod pacijenata kod kojih ostale pretrage nisu otkrile uzrok neplodnosti.

U oko 15% slučajeva, čak i nakon svih obavljenih pretraga, uzrok neplodnosti ostaje nepoznat. Tada se dijagnosticira idiopatska neplodnost, odnosno neplodnost nepoznatog uzroka.

KOJE SU OPCIJE LIJEČENJA NEPLODNOSTI?

Liječenje neplodnosti se provodi na temelju otkrivenog uzroka koji se dokazao obavljenim pretragama. Liječe se žena ili muškarac, ovisno o tome tko od njih ima problem s infertilitetom ili u nekim slučajevima oboje. Neplodnost se može liječiti lijekovima, operacijama ili metodama potpomognute oplodnje. Važno je naglasiti kako se neplodnost, unaprjeđenjem dijagnostike i terapijskih mogućnosti, danas vrlo uspješno liječi.

Za početak, važno je educirati se o tome što je neplodnost i što takva dijagnoza znači za par, zašto i kako pronađeni uzrok utječe na neplodnost i koje su daljnje opcije liječenja. O svim tim informacijama par treba razgovarati sa svojim liječnikom, ali i međusobno. Dijagnoza neplodnosti je ponekad teška i potresna vijest za partnere te je zbog toga važna komunikacija i zajedničko planiranje daljnjih koraka.

OPCIJE LIJEČENJA NEPLODNOSTI ZA ŽENE

A) LIJEKOVI – STIMULACIJA OVULACIJE

Primjena lijekova najčešće je prvi korak u terapiji. Oni se koriste prvenstveno u onih pacijentica koje imaju neredovite ili izostale ovulacije, a veliku većinu takvih pacijentica čine žene sa sindromom policističnih jajnika. Također se koriste kao dopuna metodama potpomognute oplodnje jer povećavaju kvalitetu ovulacije, ali i broj zrelih jajnih stanica u ciklusu. Najčešće primjenjivani lijekovi su klomifen citrat, gonadotropini (FSH), hCG (humani korionski gonadotropin), analozi GnRH (hormona koji oslobađa gonadotropin) i drugi.

Klomifen citrat potiče ovulaciju djelujući na razini hipofize. Dovodi do ovulacije u preko 80% žena, ali samo otprilike polovina njih zanese. Za vrijeme primjene lijeka, ginekolog redovito prati odgovor i rast folikula jajnika ultrazvukom, što se zove folikulometrija. Uobičajeno se indukcija klomifenom koristi u do šest ciklusa, a nakon toga se prelazi na neku drugu opciju liječenja.

Injekcija gonadotropinima također stimulira ovulaciju. To su hormoni identični onima koje hipofiza proizvodi u prirodnom menstruacijskom ciklusu. Nakon primjene gonadotropina, kada se folikulometrijom pokaže da su folikuli dovoljno veliki i zreli, daje se injekcija hCG-a koji potakne ovulaciju i izbacivanje jajne stanice. To se dogodi obično 36-44 sata nakon injekcije.

Osim navedenih, mogu se primjenjivati i metformin – u žena u kojih se sumnja da je uzrok neplodnosti rezistencija na inzulin, bromokriptin – u žena koje imaju povišenu razinu prolaktina te inhibitori aromataze (npr. letrolozol).

B) KIRURŠKO LIJEČENJE

Ovisno o uzroku neplodnosti, ponekad je potrebno primijeniti kirurško liječenje. Ono se često koristi kod žena s neprohodnim jajovodima kako bi se otklonile priraslice i vezivno tkivo koje sprječava prolazak jajne stanice. Uspjeh operacije ovisi o stupnju oštećenosti jajovoda. Operativni zahvati se primjenjuju i kod žena s miomima – uklanjanje mioma može znatno poboljšati plodnost. Žene s endometriozom također često idu na kirurško liječenje u kojem se uklanja endometrioidno tkivo koje ometa reprodukciju.

OPCIJE LIJEČENJA NEPLODNOSTI ZA MUŠKARCE

Muška neplodnost se, kao i ženska, liječi ovisno o uzroku. Važno je naglasiti kako se kvaliteta sjemena može poboljšati promjenom načina života i uklanjanjem štetnih navika i faktora iz okoline. Upravo zbog tog razloga, jedan od prvih koraka liječenja neplodnosti u muškaraca je poboljšanje kvalitete života koja uključuje promjenu prehrane, tjelesne aktivnosti, otklanjanje štetnih navika i dr.

Ukoliko je otkrivena snižen koncentracija hormona u krvi, mogu se davati pripravci hormona – testosteron, hCG, FSH i drugi. Oni se često kombiniraju s dodatnim tvarima kao što su vitamin E, cink i folna kiselinajer se pokazalo da primjena takvih kombinacija može poboljšati koncentraciju i pokretljivost spermija. Antibiotska terapija se primjenjuje ako je u ejakulatu ili urinu pronađena infekcija.

Operativno liječenje se primjenjuje kod pacijenata s varikokelom, opstrukcijom sjemenovoda ili ejakulatornog kanala. Nekim metodama kao što su biopsija testisa, perkutana ekstrakcija sjemena iz pasjemenika (PESA) te mikrokirurška ekstrakcija iz pasjemenika (MESA) mogu se dobiti spermiji koji se kasnije primjenjuju za metode potpomognute oplodnje. Te metode se primjenjuju ako se u ejakulatu nisu pronašli spermiji, odnosno ako je pacijentu dijagnosticirana azoospermija.

METODE POTPOMOGNUTE OPLODNJE

Medicinski potpomognuta oplodnja obuhvaća metode koje se koriste za ostvarivanje trudnoće u slučaju ženske, muške ili zajedničke neplodnosti.Njima se potpomaže oplodnja i kontroliraju uvjeti u kojima nastaje. Razvojem i usavršavanjem metoda potpomognute oplodnje velikom broju neplodnih parova omogućeno je da imaju djecu. U Hrvatskoj, par ima pravo na 4 pokušaja inseminacije te 6 pokušaja izvantjelesne oplodnje na teret HZZO-a, uz uvjet da žena ima manje od 42 godine.

INSEMINACIJA

Inseminacija je jednostavna metoda u kojoj se obrađeno i pripremljeno sjeme partnera ubrizgava u maternicu žene za vrijeme ovulacije. Preduvjet za inseminaciju su neoštećeni i prohodni jajovodi. Ova metoda se može primijeniti kod više oblika neplodnosti, a najčešće se primjenjuje kada muškarac ima oligospermiju (smanjen broj spermija u ejakulatu) ili astenospermiju (smanjen broj pokretljivih spermija). Ovulacija se može dogoditi u prirodnom ciklusu ili se može potaknuti lijekovima. Ukupni uspjeh ove metode iznosi 50-70%.

IN VITRO FERTILIZACIJA (IVF)

IVF je metoda izvantjelesne oplodnje u kojoj se iz jajnika žene aspiriraju se jajne stanice koje se zatim u laboratoriju oplođuju spermijima partnera. Nakon nekoliko dana inkubacije zametak se vraća u maternicu žene (embrio transfer). Ovulacija se najčešće potiče lijekovima jer se tada može dobiti veći broj jajnih stanica za oplodnju. Nakon embriotransfera mora se čekati 12-14 dana kako bi se vidjelo je li došlo do trudnoće. Ukupni uspjeh ove metode iznosi 60-80%.

INTRAPLAZMATSKO INJICIRANJE SPERMIJA (ICSI)

ICSI je metoda koja se koristi kod najtežih oblika muške neplodnosti ili ako prethodne metode nisu bile uspješne. Iz jajnika žene aspirira se jajna stanica koja se zatim u laboratoriju mikroinjekcijom oplođuje jednim spermijem koji je dobiven nekom od mikrokirurških metoda ekstrakcije iz testisa ili pasjemenika muškarca (MESA, PESA, TESA). Nakon oplodnje se, kao i kod IVF-a, zametak nakon nekoliko dana inkubacije vraća u maternicu žene. Uspješnost ove metode je 25-40%.

Rjeđe primjenjivane metode su GIFT i ZIFT. GIFT metodom se jajna stanica aspirira iz jajnika žene te se u laboratoriju pomiješa sa sjemenom muškarca, a nakon toga se ta mješavina tijekom laparoskopije tankim kateterom umeće u jajovod. ZIFT metoda je slična GIFT metodi samo što se u jajovod umeće zigota – već oplođena jajna stanica.

Važno je naglasiti kako metode potpomognute oplodnje nose veći rizik od višeplodnih trudnoća, kao i spontanih pobačaja.

 

MOŽE LI SE PLODNOST POBOLJŠATI NA PRIRODAN NAČIN?

S obzirom da je dokazano kako mnogi okolišni čimbenici utječu na plodnost, izbjegavanjem istih fertilitet se svakako može poboljšati. Tu mislimo ponajprije na pušenje, droge, konzumiranje alkohola, pretjeranu konzumaciju kave te izloženost toksinima (npr. pesticidima). Normaliziranje tjelesne težine u nekim slučajevima može znatno pomoći u problemu neplodnosti. Umjerena dnevna tjelesna aktivnost također pridonosi, kao i zdrava i raznovrsna prehranaOdgovorno spolno ponašanje umanjuje rizik od spolno prenosivih infekcija koje mogu biti uzrokom neplodnosti.

ŠTO DIJAGNOZA NEPLODNOSTI ZNAČI ZA PAR, ODNOSNO POJEDINCA?

Dijagnoza neplodnosti ponekad može biti neočekivana i šokantna vijest, kako za par, tako i za pojedinca. Međutim, prije svega je važno znati kako danas većina parova s tom dijagnozom ima djecu, zahvaljujući unaprjeđenim metodama rane dijagnostike i terapije. Sam terapijski proces ponekad može biti vrlo stresan i emotivno zahtjevan period za ženu i muškarca pa je neizmjerno važno imati emotivnu podršku, dobru komunikaciju i suradnju s partnerom. Bez obzira u kome leži problem, borba s neplodnosti je zajednička za oba partnera.

 

Svakako je važno imati strpljenja jer proces liječenja ponekad traje godinama. S obzirom da metode potpomognute oplodnje rijetko kad uspiju iz prvog puta te je često potreban duži vremenski period za uspjeh, važno je ne gubiti nadu nakon neuspjelog pokušaja. Postoji mnogo opcija za liječenje i žena i muškaraca, a u visokom postotku te opcije budu uspješne. Također, neizostavan dio uspješnog liječenja je i suradnja para s liječnikom koji ih vodi kroz proces, kao i međusobno povjerenje.

I za kraj, imajte na umu – neplodnost je danas izlječiva dijagnoza, a pozitivan stav dokazano utječe na ishod liječenja. Oboružajte se strpljenjem i pozitivnim stavom, a mi smo uvijek tu za vas za sva dodatna pitanja i savjete

 

O autoru članka

  • Grad Zagreb /
  • Maksimir /
  • Poliklinika Mazalin /
  • Ivana Trnskog 17
  • Telefon: 01/244-2133
  • e-pošta: poliklinikamazalin at gmail dot com
  • komentara: 149,
  • ukupno ocjena: 509
4,78
Pogledajte sve objavljene članke