Kolposkopija
dr. Dario Majnarić, ginekolog
Kolposkopija je dijagostička pretraga kojom se pomoću
posebnog mikroskopa tj. kolposkopa pod velikim povećanjem pregledava vrat
maternice i rodnica. Koristi se također i za pregled vanjskog spolovila.
Davne 1924. njemački ginekolog Hans Hinselmann je
konstruirao prvi kolposkop. Kolposkopija je bezbolna i izvodi se sa istim
instrumentima kojima se uzima Papa test. Pretraga se vrši kod citoloskih
abnormalnosti u Papa testu- CIN-ova tj. cervikalnih intraepitelnih neoplazija
(CIN I ,CIN II, CIN-a III,ASC-US,AGC-a), vaginalnih intraepitelnih neoplazija
(VAIN) ili kod perzistentne infekcije humanim papiloma virusom (HPV).
Kolposkopija je komplementarna Papa testu i HPV tipizaciji.
Te pretrage se međusobno nadopunjuju, stvaraju bolju i kompletniju sliku o
stupnju i jakosti promjene nego svaka zasebno. Danas se kao standardni postupak
radi tzv. «proširena kolposkopija» kod koje se primjenjuje 3% octena kiselina i
jodna-Lugolova otopina tzv. Schiller-ov test. Primjenom zelenog filtera po
Kraatzu značajno se bolje prikazuju krvne žile i promjene vezane uz njih kao
što su mozaik, punktacije, atipično grananje krvnih žila.
Kao što je prethodno navedeno radi boljeg uočavanja promjene
prvo se primjenjuje 3% octena kiselina koju se pomoću vatenog štapića aplicira
u rodnicu i na vrat maternice. Nakon primjene octene kiseline CIN-om tj HPV-om
promjenjen epitel pobijeli i može prikazivati promjene koje se nazivaju mozaik
i punktacije. Sam naziv slikovno opisuje promjenu. Mozaik kao i punktacije mogu
biti grubi koji je obično povezan sa CIN-II i CIN-om III, i blagi tj. fini
mozaik i punktacije koji su povezane sa CIN I i početnom HPV infekcijom.
Kao zadnja etapa kolposkopije slijedi primjena jodne otopine
tj Schillerov test. Zdrav pločasti epitel sadrži glikogen i kao takav veže jod
i postane tamnosmeđ. Epitel koji je bolestan, zahvaćen CIN-om, gubi glikogen,
ne veže jod i on ostaje žut i dobro ograničen od ostalog zdravog epitela koji
ima glikogen i potamni. Ukoliko se kolposkopski uoči promjena koja sugerira na
HSIL(skvamozna intraepitelna lezija visokog stupnja) tj. na CIN II ili CIN III
tada se radi biopsija i patohistološka analiza tih uzoraka koje predstavljaju
«zlatni standard» za dijagnozu.
Važnost kolposkopijse se ističe i u tome da čak 15-18%
promjena koje su na Papa testu tj citološki klasificirane kao SIL niskog
stupnja tj CIN I, a kad im se napravi biopsija dobije se patohistološka
dijagnoza koja odgovara HSIL-u tj. CIN II/CIN III. Znači kod svakog
kolposkopski sumnjivog nalaza treba napraviti biopsiju i patohistološku analizu
kako ne bi promakla lezija visokog stupnja. Biopsija se izvodi pomoću posebnih
biopsijskih kliješta ili pomoću dijatermijske omče (LETZ biopsija). Biopsija se
izvodi uvijek pod kontrolom kolposkopa i iskusni kolposkopičar često sa
biopsijom uspije odstraniti promjenu u cijelosti i tako dovesti do izliječenja.
Zato se 2-3 mjeseca nakon biopsije ponavlja Papa test i kolposkopija.