Prijavljujete:
Komentar:
Ocu je 2009. godine dijagnosticiran melanom i bio je pacijent dr. Marić – Brozić sve do jeseni 2017. kada smo bili primorani naći drugog onkologa u drugoj bolnici. Naime, sve je bilo dobro dok je bilo “dobro”, a kad je krenulo po zlu doktorica je činila sve kako bi odgodila davanje ciljane terapije na koju je otac imao puno pravo (lijek se nalazi na listi osnovnih lijekova HZZO-a, u drugoj bolnici ju je dobio regularno kroz tri tjedna, terapija je bila djelotvorna, ali nažalost tri mjeseca prekasno – otac je preminuo) - slala je oca na dvije operacije (u međuvremenu se pojavila i treća metastaza pa i hitna operacija iste na mozgu) potpuno zanemarujući činjenice i praksu (ne želim povjerovati da nije znala kako se metastaze melanoma ponašaju jer svaki malo upućeniji laik nakon nekoliko sati/dana čitanja materijala, pa čak i materijala iste bolnice (?!), može sve shvatiti). Što smisleno reći o onkologici koja oca naručuje na kontrolni PET/CT tek za dva mjeseca nakon tri izuzetno teške operacije, vidjevši ga kako nepokretan leži na pomoćnom krevetu u čekaonici (isti dan nakon “kontrole” kod dr. završio je na hitnoj u KB Dubrava gdje mu je ugrađen i urinarni kateter)? Radi se o doktorici koja nema nikakvog suosjećanja i empatije, a radi s najtežim pacijentima čiji životi vise o niti te na njih gleda samo kao na brojeve i trošak. Smatram da je zabrinjavajuće da takav onkolog radi u Referetnom centru za melanome, piše doktorske disertacije te sudjeluje u stručnim skupovima, a u praksi gradi status na šparanju na pacijentima, zanemarujući život pacijenta koji bi trebao biti iznad svega.
Ovo je naravno samo dio priče, za sva dodatna pojašnjenja sam otvorena za kontakt.
Za doktora:
Jasmina Marić-Brozić