Prijavljujete:
Komentar:
Izražavajući pisano mišljenje o radu doktora Vladimira Frankovića pristajem piliti granu na kojoj sjedim. A grana na kojoj sjedim je ova: držim besmislenim, sumanutim, bahatim pa i zlohotnim da laici prosuđuju stručnost stručnjakâ, pa tako i da roditelji koji nisu primirisali biokemiju ili anatomiju prosuđuju rad liječnika specijalista sa stažem dužim od pojedinih života. S druge strane, činjenica je da je zahvaljujući flat rate internetu lako doći do umotvorina kojekakvih piskarala s ozbiljnom patologijom koji teorijama liječničke zavjere plaše ionako isprepadane roditelje. I onda se ti isti roditelji s nekoliko klimavih tobože znanstvenih podataka suprotstavljaju liječniku specijalistu s tridesetogodišnjim stažem. Trideset godina puta (barem) dvjestopedeset dana godišnje puta (barem) dvadeset pacijenata dnevno. Prosudite sami.
Pristup doktora Frankovića roditeljima: ozbiljan, profesionalan, uljudan, uljuđen.
Pristup doktora Frankovića djetetu: odličan, kreativan, situacijski, smiren (na zamjenama smo se nagledali koječega – od pedijatrice zgrožene idejom da dijete prisloni cipelice uz njezinu snježnobijelu kutu opranu pervolom do trogloditskih odbijanja preslušavanja dvogodišnjega djeteta stetoskopom "jer nije mirno"). (Samo usput: osvjedočio sam se više puta da doktor Franković dječju psihologiju kuži mnogo više nego mu je to potrebno.)
Elementi u prilog stručnosti doktora Frankovića: krajnje temeljit pregled djeteta, obraćanje pozornosti na pojedinosti, ispitivanje roditeljâ gdjekada do u beskraj. (Podsjeća me na staru školu liječnikâ koji su više pozornosti posvećivali teksturi noktiju, šarenici, boji tena i posturi pacijenta negoli papirima. Eh, gdje su ta vremena kada je pregled odista bio pre-gled!). Točnost dijagnoze (u slučaju naše dvoje djece): 100 % (retrogradno). Davanje prednosti prokušanim metodama liječenja, odabir antibiotika samo kada su prijeko potrebni. Savjete s prvih nekoliko pregleda nakon rođenja poslušali smo u cijelosti. Ne pobožanstvenjujem osobu pedijatra. Ali ipak moram primijetiti da starije dijete u svojih šest godina još uvijek nije uzelo ništa ozbiljnije od Lupoceta.
Demarkacijska linija doktora Frankovića: ne roditelji koji ne znaju, nego nadmeni i reakcionarni roditelji koji se prave pametni i stručni, a u životu nisu pročitali neki medicinski znanstveni članak s predstavljanjem slučaja, zaključcima, raspravom, literaturom.
Sestra Snježana: znanjem stasala uz doktora Frankovića, za deset godina bit će jedna od najjačih u Hrvatskoj. Strpljiva i ljubazna.
Smeta mi što se ovdje ocjenjuje vrijeme čekanja. Ono nije relevantno niti je pokazateljem stručnosti. Svi se sjećamo nekadašnjih socijalnih zubara, u petnaest minuta tri pacijenta, medicinski alije sirotanovići, pa svi u čeljustima nosimo posljedice tih solovjetskih supernormi. Nedvoumno je da se ne čeka zbog odugovlačenja bilo doktora Frankovića bilo sestre Snježane. Vjerojatno ima dana da ni čašu vode ne popiju. Ja ću uvijek radije sa svojim djetetom pričekati jer znam da će pregled biti temeljit.
Često čujem od roditelja doskočicu da su svi pedijatri dobri dok je dijete zdravo. S tim se ne mogu složiti. Neke bih od njih izbjegavao baš kad mi je dijete zdravo.
A gospodina doktora Frankovića svesrdno preporučujem! U mnogo širem luku od Karlovca.
Za doktora:
Vladimir Franković