Krunice i Proteze na implantatima
dr. Jurica Krhen, spec. oralne kirurgije
Krunice
Krunica je fiksnoprotetski nadomjestak koji najčešće u
potpunosti obuhvaća brušeni dio zuba. Ona može biti pojedinačna ukoliko se radi
o jednom zubu ili se može vezati više njih pa govorimo o mostu.
Neke od indikacija za krunice su promjena boje zuba, oblika
( lom krune zuba), poremećaji žvakanja, izrastanje zuba u slobodan prostor,
rotacija ili uloga zuba nosača pri izradi mosta.
Za izradu krunice potrebno je izbrusiti onoliku količinu
zubnog tkiva kolika će biti debljina fiksnoprotetskog nadomjestka.
Materijal izbora za izradu krunica je keramika jer se
odlikuje velikom tvrdoćom, velikom čvrstoćom, podnosi temperaturne promjene,
otporna je na kemijske utjecaje, koroziju, biokompatibilna je, ne uzrokuje
alergije i estetski maksimalno oponaša izgled pravog zuba.
Metal keramičke krunice
Metal-keramičke krunice danas su standard u stomatološkoj
protetici po čvrstoći i dugotrajnosti, zadovoljavajućoj estetici i funkciji, a
financijski su najprihvatljivije rješenje za oralnu rehabilitaciju.
Cirkon keramičke krunice
Cirkon oksidna keramika odlikuje se iznimno viskom čvrstoćom
i dimenzijskom stabilnošću, ne uzrokuje alergije i odlične je estetike
(cirkonska podloga ispod keramike dopušta određenu dozu translucencije
svjetlosti i bijele je boje, naspram metala kod metalo- keramičkih rješenja
gdje dolazi do obojenosti ruba zubnog mesa i prosijavanja metala kroz gingivu).
Potpuno keramičke krunice
Potpuna keramika svojom bojom, translucencijom,
opalescencijom, transparencijom i flourescencijom najvjernije oponaša optička
svojstva pravog zuba te je stoga najprihvatljivije rješenje za estetiku
prednjih zuba.
Zubne proteze na implantatima
Mnogobrojne probleme proteza radi smanjenja koštanog ležista
nametnula je potrebu za korištenjem pomoćnih sredstava za učvršćivanje i stabilizaciju
mobilnih proteza.
Korištenje implantata kao nosača proteze znatno je
poboljšala stabilnost proteza.
Izrada implato-protetskog pomagala podijeljena je u dvije
faze: implantološku i protetsku.
U implantološkoj fazi ugrađuju se implantati. Doktor
dentalne medicine prema raznovrsnim parametrima određuje koliko implantata
treba ugraditi. Za kvalitetnu protezu sidrenu na implantatima često je dovoljno
2-4 implantata po čeljusti.
Nakon ugradnje implantata potrebno je čekati da se
implantati integriraju u okolnu kost te onda krenuti u drugu, protetsku fazu.
U drugoj fazi potrebno je, prije izrade proteze, odrediti
koja će biti veza između implantata i proteze. Neke od veza su: prečke,
lokatori, kuglične veze. Nakon toga slijedi završna izrada proteze i
prilagođavanje međučeljusnih odnosa.
Zbog veze između implantata i proteze omogućeno je
jednostavno održavanje, čišćenje te korištenje pri svakodnevnim potrebama
pacijenata.