Nedostatak kosti za ugradnju implantata

Gubitak kosti nakon vađenja zuba, upala, trauma ili drugih razloga ne označava nemogućnost ugradnje implantata. S funkcijskog i estetskog stajališta, da bi se ostvarili optimalni rezultati, gotovo uvijek je prijeko potrebno provesti jedan od oblika oralno-kirurškog zahvata nadogradnje kosti (koštane augmentacije) prije ili tijekom ugradnje implantata kada nedostaje određeni volumen kosti.

Taj volumen kosti potreban je kao potpora zubnom implantatu da sa statičkog stajališta može podnjeti sve funkcijske sile žvakanja. Zubni implantat mora biti pozicioniran u pravilnom protetskom položaju te ne poštujući te smjernice, konačni rezultat bit ce protetsko rješenje koje funkcijski ne podnosi dobro opterećenje i izloženo je većoj opasnosti za kasniji razvitak komplikacija poput periimplantitisa, loma implantata, abutmenta, vijka ili krune umjetnog zuba (implantata).

Glavni estetski cilj implantološke terapije s kirurškog stajališta jest postignuti harmoniju mekih tkiva oko zubnih implantata s intaktnim papilama prema susjednim zubima te očuvati konveksnost koštanog grebena, odnosno prirodan izgled zubnog luka i kontura pripadajuće kosti ispod zuba i zubnih implantata. To se radi nadogradnjom kosti, jer upravo kost služi kao potpora svim mekim tkivima pa je nadogradnja kosti nužna ukoliko želimo postići vrhunski i dugotrajni estetski rezultat na kraju terapije.

Kost je živo tkivo koje je u konstantnom dinamičnom stanju resorpcije, preslaganja i formiranja pod vrlo koordiniranom aktivnošću koštanih stanica. Nadogradnja kosti (augmentacija kosti) nam omogućuje da upravo iskoristimo taj fizioloski potencijal organizma, da stvorimo kost tamo gdje je nema.

Postoji nekoliko različitih tehnika nadogradnje kosti, no sve se na kraju svodi na odabir koštanog nadomjestka. To može biti autologna kost (pacijentova kost presađena s jednog mjesta na drugo) ili biomaterijali umjetnog podrijetla s osteogenim potencijalom koji su biokompatibilni i bioaktivni. Za svakog pacijenta i njegovu situaciju postoji određena indikacija te je najbolje prepustiti iskusnom oralnom kirurgu kojom metodom je najbolje napraviti optimalnu nadogradnju kosti.

Autologna kost

Autologni koštani transplantat jos je uvijek zlatni standard u koštanoj augmentacijskoj kirurgiji jer posjeduje najjači osteogeni potencijal te na kraju, ipak se radi o vlastitoj kosti pacijenta. Autologna kost može se iskoristiti u komadu kao koštani blok (koštani graft) ili u strugotinama.

Donorsko mjesto autologne kosti može biti intraoralno ili ekstraoralno. Količina raspoložive kosti i kakvoća koštanog grafta razlikuju se te za svako donorsko mjesto postoji određena indikacija.
Da bi se osigurala dostatna količina autologne kosti, najčešće se mora otvoriti sekundarno donorsko operativno područje u ustima i kirurški uzeti odgovarjuću količinu kosti koja ce biti dostatna za planiranu nadogradnju.

Iako zvuči i djeluje bolno i neugodno, svi naši pacijenti imaju pozitivna iskustva s minimalnom nelagodom i gotovo nikakvim post-operativnim bolovima ili oteklinama. Operacija se izvodi uredajem za piezo-kirurgiju koja djeluje atraumatski na tkivo. Nema brušenja kosti, već se na principu visokofrenkventnih vibracija odstranjuje željeni dio kosti. Mi koristimo Piezon Master Surgery® uređaj švicarske tvrkte EMS, poznate po dugogodišnjoj tradiciji i perfekcionističkoj naravi u izradi vrhunskih medicinskih instrumenata.
Piezo-kirurgija namjenjana je korištenju u oralnoj kirurgiji, implantologiji i parodontnoj kirurgiji osiguravajući maksimalnu kirušku preciznost s minimalno invazivnim pristupom.

Umjetna kost – biomaterijali umjetnog podrijetla:

To su umjetno proizvedeni materijali sintetskog ili životinjskog podrijetla. Najčešće dolaze u granuliranom obliku te su dostatni za nadogradnju kosti, odnosno za korekcije malih i srednjih koštanih defekata. Ponekad ih je nužno kombinirati s autolognom kosti radi postizanja boljeg osteogenog potencijala, što dovodi do bržeg formiranja nove kosti.

Nadogradnja kosti u stražnoj regiji

Nadogradnja kosti u stražnjoj regiji vrši se prvenstveno iz funkcijskih razloga, da bi implantat čvrsto stajao u kosti i da bi mogao podnjeti jake sile žvakanja. Dugotrajnom bezubošću dolazi do gubitka kosti te se tu susrećemo sa dva anatomska problema koji prijeće normalnu ugradnju implantata:
– u gornjoj čeljusti imamo sinus;
– u donjoj čeljusti imamo mandibularni kanal sa živcem i krvnim žilama.

U gornjoj čeljusti radi se nadogradnja kosti Sinus-lift zahvatom, dok se u donjoj čeljusti najčešće radi augmentacija koštanim blokom autologne kosti. U donjoj čeljusti moguće koristiti i kratke implantate, no ponekad je atrofija koštanog grebena toliko opsežna da jednostavno nema ni za njih dovoljno kosti.

Nadogradnja kosti u estetskoj zoni

Implanto-protetska terapija u estetskoj zoni smatra se jednim od najkompleksnijih zahvata u području implantologije koji zahtijeva sveobuhvatno preoperativno planiranje, precizan kirurški pristup i protetski vođenu rehabilitaciju uzimajući u obzir sve estetske faktore i pacijentova očekivanja.

Da bi se osigurali odgovarajući međučeljusni odnosi i zadovoljavajući estetski rezultati, nužna je augmentacija izgubljenog volumena nadogradnjom kosti.

Što je to estetska zona?

Estetska zona se definira kao segment koji je vidljiv pri punom osmijehu te kao područje koje je od estetske važnosti za pacijenta.

Osim oblika i boje zuba, izgled zdravog zubnog mesa značajno pridonosi ukupnom estetskom dojmu, a zbog svoje osjetljive prirode valja poštivati sve protokole vezane uz menadžment mekih tkiva u implantologiji. To znači, da svaki zub ili implantat mora imati dostatnu koštanu potporu oko sebe za postojanost mekih tkiva, inače dolazi do povlačenja zubnog mesa i nezadovoljavajućeg estetskog rezultata prosijavanjem crnog metalnog implantata ili ruba metal-keramičke krunice.

Stoga, prevencija estetskih komplikacija u vidu pravovremene nadogradnje kosti trebala bi biti primarni cilj terapije. Svaku pogrešku i komplikaciju kasnije će biti gotovo nemoguće ispraviti. Ponekad jedino rješenje je uklanjanje implantata i započeti terapiju ispočetka.

Da bi spriječili potpunu estetsku katastrofu mora se odraditi temeljito planiranje terapije u kojem će se odrediti stanje raspoložive kosti, napraviti minimalno invazivni kirurški zahvat koštane nadogradnje i ugradnje zubnog implantata.