Osnovne informacije o dentalnoj implantologiji
dr. Krešimir Doblanović, spec. oralne kirurgije
Nakon gubitka jednog ili više zuba implantoprotetska
rehabilitacija najbolje je rješenje za ponovnu uspostavu normalnog,
fiziološkog zagriza. Dobrim liječenjem
dolazi se do gotovo u potpunosti ili čak u potpunosti prirodnog izgleda te
punog i potpunog zubnog niza. Temelj liječenja je implantat, mali titanski
vijak koji djeluje kao zamjena za korijen zuba koji nedostaje te je u
mogućnosti podržavati zubnu protezu ili krunu. Titan se koristi jer ga tijelo
ne odbacuje i sraštava sa čeljusnom kosti u potpunosti, kažemo da je
biokompatibilan.
Zubni implantati imaju mnogo prednosti u odnosu na navlake i
zubne proteze. Oni izgledaju i funkcioniraju poput prirodnih zuba te ih
pacijenti takvima i osjećaju, zdravi zubi ne moraju se brusiti za nosače
fiksnoprotetskih nadomjestaka: mostova ili kruna. Postavom dentalnog implantata
zaustavlja se resorpcija, gubitak visine i širine čeljusne kosti koja podržava
zube.
Gotovo svi pacijenti iznad 18 godina pogodni su za postavu
dentalnih implantata uz iznimku onih sa nekim sistemskim bolestima o čemu će
vas informirati vaš dentalni implantolog. Danas se bez problema implantati
postavljaju i pacijentima sa reguliranom šećernom bolesti, pacijentima sa
umjetnim srčanim zaliscima i sl. uz strogo poštivanje kirurških protokola za
takva stanja ili bolesti.
Implantoprotetsko liječenje sastoji se od dvije faze:
kirurške i protetske
Prvi korak u implantoprotetskoj terapiji je razgovor s vašim doktorom
dentalne medicine, nakon čega slijedi temeljiti stomatološki pregled.
Radiološkom dijagnostikom, ortopantomogramom i CT-om procjenjuje se stanje
koštanog tkiva i određuje pozicija za implantat. Iskustvo i dobra edukacija
glavni su faktori u izboru idealnog
implantoprotetskog liječenja.
Slijedi postava dentalnog implantata. Radi se o kirurškom
postupku koji se izvodi u lokalnoj anesteziji, jednakoj onoj za liječenje ili
vađenje zuba. Ponekad je moguće u istom aktu izvaditi zub i postaviti implantat
te tada govorimo o imedijatnoj implantaciji. Gotovo uvijek je moguće izraditi i
privremeni zub koji se koristi tri mjeseca koliko je potrebno da se implantat
učvrsti i sraste sa kosti, da se oseointegrira.
Nakon perioda oseointegracije slijedi protetska faza
liječenja koja započinje uzimanjem otiska, probama boje i oblika zuba te
završava uspostavom normalnog zagriza i estetike.
Zubi poduprti implantatima zahtjevaju istu pa čaki nešto
veću razinu oralne higijene nego prirodni zubi. Osim potpune oralne higijene,
nakon završene implantoprotetske rehabilitacije redovite kontrole, svakih šest
mjeseci uvjet su dugotrajnog opstanka dentalnih implantata.