Zanima Vas tko su najbolji doktori i stomatolozi u Hrvatskoj?

Pogledajte što ljudi misle o njima i iskoristite te informacije za dobrobit Vašeg zdravlja. Pomozite drugim ljudima tako što ćete ostaviti komentare i ocjene!

Doktor Gašparac pruža besplatan pregled te 10% popusta na potrebnu uslugu novom pacijentu koji se ovdje prijavi.
PRIJAVITE SE OVDJE!

Osnovno o parodontologiji

  • Objavljen: 02. Veljača, 2017
17563_paradontitis-rendgen.jpg

 

Parodontologija je grana dentalne medicine koja se bavi dijagnostikom i sanacijom potpornih struktura zuba (parodonta). Parodont se sastoji od zubnog mesa (gingive), kosti i vlakana koji vežu sam zub za kost (parodontni pričvrstak).

 

 

 

Gingivitis

Gingivitis je upalna promjena koja je ograničena na gingivu (zubno meso). Upalna reakcija se razvija kao odgovor na bakterije plaka smještene uzduž vrata zuba. Tijekom upalne reakcije dolazi do oštećenja stanica epitelnog pričvrstka, zbog čega njegova veza s površinom zuba postupno slabi. Tada se javlja i prvi znak gingivitisa – krvarenje.

Ono nastaje pri četkanju zuba i korištenju zubnog konca, a u slučaju jakog gingivitisa već i pri žvakanju hrane.

Međutim, krvarenje potiče pacijente da pri svakodnevnoj oralnoj higijeni „štede“ područje oko vrata zuba, tj. da ga slabije četkaju ili izbjegavaju uporabu zubnog konca. Slabija higijena omogućuje dodatno nakupljanje plaka koji će uzrokovati još jaču upalu, a time i još jače krvarenje. Tako se zatvara začarani krug u kojem gingivitis i krvarenje potiču sve slabiju oralnu higijenu, a slaba higijena pogoduje jačanju upale i krvarenja. Ostale promjene koje su vidljive kod gingivitisa mogu biti crvenilo i otečenost gingive. Gingiva gubi svoju neravnu teksturu „narančine kore“ i postaje sjajna, crvena i napeta. Ove promjene postaju vidljive tek u izraženijih oblika gingivitisa.

U blažim oblicima gingivitisa nema drugih vidljivih promjena, osim krvarenja. Stoga je krvarenje jedini znak koji prati sve oblike gingivitisa (od najblažih do najtežih), što ga čini najznačajnijim kriterijem u postavljanju dijagnoze gingivitisa. Liječenjem gingivitisa i održavanjem dobre oralne higijene, oštećeni epitelni pričvrstak se u potpunosti regenerira. Sva su oštećenja koja nastanu tijekom gingivitisa reverzibilna, a to je ujedno glavna razlika prema parodontitisu kod kojeg i nakon liječenja zaostaju trajna oštećenja parodonta

 

Utjecaj hormonskih promjena i lijekova na gingivitis

Glavni uzrok gingivitisa su bakterije zubnog plaka koje izazivaju upalu. Međutim, postoje oblici gingivitisa „koji nisu uzrokovani plakom“ i koji se ponekad mogu javiti u trudnoći i pubertetu.

Hormonske promjene mijenjaju reaktivnost obrambenog sustava i uzrokuju sklonost razvoju gingivitisa već pri najmanjim količinama plaka. Stoga u ovim razdobljima života kod nekih ljudi postoji povećani rizik od nastanka gingivitisa, čak i pri vrlo dobroj oralnoj higijeni. U liječenju je potrebno kombinirati profesionalno uklanjanje naslaga s intenzivnom oralnom higijenom kod kuće. Ove mjere potrebno je provoditi sve dok se hormonski status ne vrati „u normalu“. Po završetku puberteta, odnosno trudnoće, povećana sklonost gingivitisu prestaje.

Posebna vrsta gingivitisa može se javiti prilikom korištenja nekih lijekova čija je nuspojava povećanje gingive. To su najčešće fenitoin (lijek protiv epilepsije), nifedipin (lijek protiv visokog krvnog tlaka i poremećaja srčanog ritma) i ciklosporin (lijek za sprečavanje odbacivanja transplantiranih organa), iako u obzir dolaze i drugi lijekovi. Ovi lijekovi ne uzrokuju gingivitis izravno, već zbog povećanja i bujanja gingive dovode do otežanog uklanjanja plaka u području zubnog vrata. Uslijed povećanog nakupljanja plaka, razvija se gingivitis dodatno povećavajući otečenost i bujanje gingive .

Ovaj oblik gingivitisa najčešće se liječi zamjenom lijeka koji ga je uzrokovao nekim drugim lijekom koji ima slično djelovanje, ali ne utječe na bujanje gingive.

 

Parodontitis

Parodontitis je upalna promjena koja zahvaća dublje slojeve parodonta – alveolarnu kost, cement i parodontni ligament. Parodontitis se uvijek razvija iz gingivitisa. Kad se bakterije nađu ispod razine epitelnog pričvrstka, tamo stvaraju tzv. subgingivni plak koji je izrazito otporan na svakodnevne mjere oralne higijene. Bakterije zaštićene unutar subgingivnog plaka nesmetano rastu i razmnožavaju se, a plak djelomično mineralizira pa nastaje subgingivni kamenac. Njega nije moguće odstraniti niti jednom „kućnom“ mjerom oralne higijene, već jedino profesionalnim čišćenjem. Subgingivni plak i kamenac omogućuju razvoj velikog broja bakterija u području ispod razine gingive, u tzv. gingivnom džepu.

Djelovanjem bakterijskih enzima i toksina, ali i vlastitog obrambenog odgovora, postupno dolazi do oštećenja dubljih parodontnih tkiva. Alveolarna kost se resorbira („nestaje“) i alveola postaje sve plića, a parodontna vlakna se razgrađuju i odvajaju od svojeg pripoja na korijenu i alveolarnoj kosti. Tako zub gubi sustav koji ga učvršćuje u njegovom ležištu, a kada oštećenja postanu dovoljno opsežna, potpora zuba slabi i on postaje klimav.

 

 

Oblici parodontitisa

 

Podjela parodontitisa prema brzini napredovanja:

 

1)         Agresivni parodontitis se najčešće javlja u pubertetu ili adolescenciji. Pojavljuje se iznenada, a ima značajnu nasljednu komponentu. Brzo napreduje i dovodi do gubitka potpornih struktura mladih trajnih zubi. Potrebno je brzo i odlučno liječenje te provođenje intenzivne oralne higijene kod kuće, s ciljem zaustavljanja upale i sprečavanja njezinog ponovnog pojavljivanja.

 

2)         Kronični parodontitis javlja se u kasnijoj životnoj dobi, najčešće nakon 40-te godine života. Napreduje sporije (tijekom više godina), a u njegovom tijeku se izmjenjuju mirna razdoblja s akutnim napadima koji mogu biti praćeni gnojenjem, otečenosti, bolima i neugodnim zadahom. I ovaj oblik parodontitisa uzrokuje nepovratna oštećenja potpornog aparata zubi, a ako se pravovremeno ne liječi ,može dovesti do njihova gubitka.

 

Podjela parodontitisa prema proširenosti:

1)         Lokalizirani - zahvaća do 30% svih zubnih ploha

2)         Generalizirani – zahvaća više od 30% ploha

 

Podjela parodontitisa prema uznapredovalosti:

1)         Početni

2)         Umjereni

3)         Uznapredovali

 

Kao najizraženija promjena uočava se gubitak kosti oko zuba i dio „ogoljelog“ zubnog korijena koji se nalazi iznad razine kosti. Kost oko tog dijela je resorbirana uslijed upalnog procesa, a zub je izgubio dio parodontnih vlakana koja su bila povezana za to područje korijena.

 

Parodontni apsces

Parodontni apsces je izrazito bolna i hitna pojava koja nastaje kao posljedica neliječenog parodontitisa. To je nakupina gnoja koji se stvara u parodontnom prostoru, a manifestira se kao bolna oteklina u području korijena zahvaćenog zuba. Gnoj nastaje tijekom jake upalne reakcije, a sastoji se od raspadnutih ostataka bakterija i oštećenog tkiva. Gusta je tekućina žućkaste boje i neugodnog mirisa. Kada parodontitis napreduje u dubinu ili se otvor džepa začepi, gnoj više ne može otjecati pa nastaje parodontni apsces. Terapija: hitno omogućiti istjecanje gnoja, što se može učiniti kroz otvor džepa ili kirurškim putem. Po istjecanju gnoja i prestanku simptoma potrebno je provesti liječenje uznapredovalog parodontitisa koji je uzrokovao stvaranje apscesa. Postoji i kronični oblik gnojne upale koji se manifestira nastajanjem fistule–„prištića“ kroz koji nakupljeni gnoj otječe. Budući da gnoj slobodno otječe i ne nakuplja se, ne razvija se apsces, oteklina i bol.

 

Uloga nasljeđa u razvoju parodontitisa

Upalne bolesti parodonta, gingivitis i parodontitis, rezultat su međudjelovanja bakterija plaka i obrambenih snaga organizma. Velik dio oštećenja parodonta uzrokuje upravo obrambena reakcija organizma, a ne same bakterije. Dakle, sklonost razvoju parodontnih bolesti je genetski određena i zato se najbolje može procijeniti na temelju obiteljske anamneze. Pacijenti s izrazito teškim oblicima parodontitisa često imaju roditelje koji su također imali parodontitis

U posljednjih nekoliko godina razvijeni su testovi kojima se može donekle odrediti reaktivnost obrambenog sustava organizma, a time i sklonost razvoju parodontitisa. Oni određuju aktivnost određenih gena i biokemijskih spojeva bitnih za regulaciju upale. Međutim, zbog velikog broja i složene interakcije svih sastavnica upalne reakcije, ovi testovi nisu osobito pouzdani i rijetko se primjenjuju u praksi. Stoga je za predviđanje sklonosti obolijevanja od parodontnih bolesti i dalje najpouzdanija obiteljska anamneza. Pacijenti koji u obiteljskoj anamnezi imaju sklonost nastanka parodontnih bolesti trebaju posebnu pozornost obratiti na temeljitu i redovitu uoralnu higijena te redovite preglede kod doktora dentalne medicine, kako bi se pravovremeno prepoznala ova bolesti te poduzele sve terapijske mogućnosti.

 

 

 

 

O autoru članka

  • Grad Zagreb /
  • Maksimir /
  • Stomatološka poliklinika dr. Ivo Gašparac /
  • Ulica Ivana Trnskog 17
  • Telefon: 01/465-5153, 098/234-331
  • e-pošta: ivo at gasparac dot net
  • komentara: 21,
  • ukupno ocjena: 29
5
Pogledajte sve objavljene članke