OTOKLIZA – Estetska plastična operacija uški
prof.dr.sc. Ivica Klapan, otorinolaringolog
Stjecajem novih okolnosti vremena u kojem živimo, formirane
su različite kirurške grane koje se bave definiranim područjem, organom ili
organskim sustavom. Uz klasična kirurška područja poput ORL kirurgije,
kirurgije srca, trbušnih organa, itd, razvijaju se i nove kirurške grane poput
transplantacijske kirurgije, mikrokirurgije, i sl.. Za razliku od većine
kirurških grana, plastično-rekonstrukcijska kirurgija nema svojeg ''ciljnog
organa'', već se radi o specifično razvijenoj i u različitim područjima primjenjivoj
kirurškoj tehnici oblikovanja – tzv. plastike. Metode razvijene u području
plastične-rekonstrukcijske kirurgije omogućile su i zahvate sa ciljem
unapređenja izgleda, tj. tzv. estetsku kirurgiju. Znatno produženo prosječno
trajanje života veže uz sebe izraženije efekte starenja i djelovanja faktora
okoline. Bore su dublje, tonus kože i muskulature slabiji, i sl. Zadovoljstvo
vlastitim izgledom ne samo da utječe na razinu ''općeg'' zdravlja, već podiže i
samopouzdanje, povećava šanse za uspjeh u školovanju, profesionalnom i
socijalnom životu. Stoga, u svijetu današnjice, broj estetsko-kirurških zahvata
kao i raznolikih tretmana u ovom području, u visokorazvijenim zemljama svijeta
progresivno raste.
Otokliza – estetska plastična operacija uški
Otokliza je plastično rekonstrukcijski zahvat na ušci, kojim
se rješava odstojeća uška, ili kako se stručno naziva „otapostaza“.
Radi se o stanju kod kojeg uške odstoje od ravnine glave
(grčki apostasis = razmak). Uška je građena od hrskavice, vezivnog tkiva i
kože, koja ima kompliciran trodimenzionalni oblik, specifičan za svaku osobu.
Otapostaza spada u prirođene nepravinosti (anomalije) u razvoju uške i najčešća
je od takvih anomalija. Postoji veliki utjecaj nasljeđivanja na ovu promjenu u
razvitku. Budući da razvoj vanjskog uha nije povezan sa razvojem srednjeg i
unutarnjeg uha obično ne postoje udruženi poremećaji sluha. Obično je izražena
obostrano, rijetko odstoji samo jedna uška. Češća je povezanost odstojećih uški sa drugim anomalijama oblika. Iako ne pravi
nikakve poremećaje u ulozi uha kao slušnog organa, može izazivati veliki
estetski nedostatak narušavanjem izgleda lica. Samim time, ukoliko je izražena,
može dovesti do emocionalnih poremećaja kod npr. djeteta koje ima odstojeće
uške. Otapostaza se rješava relativno kratkotrajnim i jednostavnim kirurškim
zahvatom kojeg nazivamo otoplastika ili otokliza. Kod mlađe djece se najčešće
izvodi u općoj anesteziji, dok se kod starije djece i odraslih može učiniti i u
lokalnoj (potenciranoj) anesteziji. Ovom se zahvatu ne pribjegava dok još traje
razvoj uške i dok se ne postigne zrelost hrskavice uške, dakle negdje do pete
godine života. Isto tako kod manje djece još nije razvijen manjak sampouzdanja
zbog odstojećih uški. Također je ne treba ni previše odlagati ukoliko postoji
mindikacija, zbog psihičkih promjena koje može uzrokovati otapostaza kod
djeteta. Tipično je da starija djeca i odrasli pokušavaju sakriti uške nošenjem
duže kose koja prekriva uha.
U kvalitetnu prijeoperacijsku obradu spada i dobar klinički
pregled uški. On se sastoji u pregledu vanjskog uha uključujući i mjerenje
različitih kuteva između uške i različitih orjentacijskih točaka na lubanji.
Najvažniji je kut između ravnine cijele uške prema površini glave neposredno
iza nje, te on idealno iznosi oko 20 stupnjeva. Svaka vrijednost iznad 25
stupnjeva se svrstava u otapostazu. Također je važna dobra preoperativna
dokumentacija ovih vrijednosti, kao i fotografiranje iz više smjerova. U
Poliklinici Klapan Medical Group smo razvili poseban oblik kompjutorizirane
animacije uški prije operacije (u prosjeku najmanje 20-tak različitih
prijedloga novih oblika uški), pomoću kojih pacijent i kirurg zajedno surađuju
u odabiru najpogodnijeg oblika uha koji će se kreirati estetskom operacijom.
Komplikacije: kod nekih ljudi se ponekad stvaraju jači
ožiljci, te je preoperativno potrebno pitati da li postoji takav poremećaj.
Rijetka komplikacija je krvarenje iz rane, a gotovo isključivo se javlja
neposredno po operaciji. Ponekad je teško procijeniti rezultat, pa uške nakon
zahvata mogu biti nejednake. Također je potrebno paziti na pojavu infekcije
rane, od kojih je najopasnija pojava upale oko same hrskavice, tzv.
perihondritis, koja može dovesti do deformacije uške. Adekvatna primjena
antibiotika je smanjila mogućnost ove komplikacije na najmanju moguću mjeru.