Razlika između premium i low-cost implantata
dr. Jurica Krhen, spec. oralne kirurgije
Danas na tržištu postoji velik broj proizvođača implantata, stoga je logično da i cijena među njima varira ovisno o proizvođaču. Odabir implantološkog sustava stvar je osobnog odabira doktora/oralnog kirurga koji se bavi implantologijom, ali ponekad presudnu ulogu ima nabavna cijena implantata.
PREMIUM IMPLANTATI
U premium implantate ubrajaju se proizvođači poput švedskog Nobel Biocare-a i Astra Tech-a, švicarskog Straumann-a, te implantati distribucije Dentsply Implants sustava. Prednost nad ostalim implantološkim sustavima leži u činjenici dugogodišnjeg kliničkog i laboratorijskog istraživanja, te rada koji se zasniva na 'evidence – based ' protokolima što doktorima pruža veliku sigurnost prilikom planiranja tijeka terapije, zbog velikoga broja dostupnih komponenata. Sastav tih implantata čini čisti titan III. I IV. razreda koji je potpuno biokompatibilan, ne izaziva alergijske reakcije, biokemijski je indiferentan te putem oseointegracije u potpunosti sraštava s kosti. Industrijski proces dobivanja čistog titana bez primjesa ostalih metala, je dosta složen, što određuje nešto višu cijenu tih implantata. Jedini metal u leguri s titanom koji utječe na poboljšanje svojstava implantata je cirkon, a nalazi se odmah ispod titana u tablici periodnog sustava kemijskih elemenata, što im daje slične prirodne osobitosti i karakteristike, uz povećanje čvrstoće implantata.
LOW – COST IMPLANTATI
Mid – range implantološki sustavi najčešće su kopije poznatih proizvođača, ali ih ne odlikuje čisti titanski sastav, već su napravljeni od legura titana s ostalim metalima. Razlog njihove snižene cijene je dobro kopiran tuđi dizajn implantata i implementacija u svoj vlastiti sustav, no daljnjim razvojem podigli su ga na višu razinu. Ovdje pripadaju proizvođači poput Alpha- Bio-a, kompanije u vlasništvu Nobel Biocare-a.
Najjeftiniju varijantu implantata najčešće čine proizvođači bez ikakvih kliničkih istraživanja, ne postoji garancija kvalitete ili samo istraživanja u svrhu marketinga. S obzirom na sastav materijala, radi se o legurama titana s ostalim metalima ( vanadij, aluminij, molibden, željezo…). Ovi implantati manje su biokompatibilni, s kompromitiranom oseointegracijom te povećanim rizikom nastanka alergijskih reakcija, kao i upitnom dugovječnosti.