Tko god se od nas u životu morao suočiti sa bolnom činjenicom da će mu u skoroj ili daljnjoj budućnosti zatrebati kirurški zahvat, pomislio je vjerojatno na strah od operacije, ali još više će ga tištiti strah od anestezije, kao jedne nepoznate i «tajnovite» struke. Pacijenti obično u razgovoru iznose činjenice da oni poznaju kirurga i vjeruju da će dobro obaviti svoj posao, ali ne znaju tko će ih i kako anestezirati, a najviše se pribojavaju mogućnosti da se ne «probude iz anestezije».
Otkuda takav strah i da li je on osnovan?
Takve zablude datiraju iz vremena od prije 30 i više godina, kada je anesteziologija bila na niskom stupnju razvoja, a prakticirali su je liječnici «po kazni». Njihov jedini monitoring je bio prst na pulsu i promatranje pacijentova disanja (često ispod kirurških kompresa neizvedivo), te se nerijetko mogla čuti kirurška opaska «preduboka ti je anestezija, pacijentova krv je crna». Na žalost, na ta vremena se još uvijek misli, kada se govori o anesteziji, iako je to daleko iza nas, i komplikacije su svedene praktički na nulu.
A kako je danas?
U Hrvatskoj se godišnje obavi nekoliko stotina tisuća zahvata u općoj, regionalnoj ili lokalnoj anesteziji, pri čemu svaki anesteziolog u prosjeku godišnje sam izvede preko tisuću općih anestezija. Nakon med. fakulteta, svaki anesteziolog završava specijalizaciju iz anesteziologije, reanimacije i intenzivnog liječenja u trajanju od 4 godine, za vrijeme koje nauči anestezirati pacijente od rođenja do duboke starosti, mlade i zdrave, ali i teško bolesne. U Hrvatskoj se uči po istim udžbenicima kao i u Sjedinjenim Američkim Državama, jer je naprosto razvoj medicine vezan uz razvoj tehnologije koja je totalno globalizirana.
Današnji stupanj razvoja farmakologije omogućava primjenu različitih vrsta lijekova, koji su sigurni za pojedinog pacijenta, i prema njemu se doziraju.
Razvoj elektronike u medicini dozvolio je kreiranje takvih anestezioloških aparata koji sigurno isporučuju kisik i anesteziološke plinove, kao i trajno monitoriranje vitalnih funkcija za vrijeme operacije. Danas više ne morate gledati pacijenta kako bi se uočio problem, gledate u precizne aparate koji mjere osim tlaka, pulsa, zasićenja krvi kisikom, koncentraciju izdahnutog ugljičnog dioksida, koncentraciju plinova u udahu i izdahu pacijenta, volumen zraka u plućima, moždanu aktivnost, i još puno parametara, koji u rukama anesteziologa djeluju kao oružje za izbjegavanje komplikacija.
Kasno se počelo, prije 4-5 godina sa osnivanjem anestezioloških ambulanti, gdje se pacijent upoznaje sa anesteziologom i može mu direktno postavljati pitanja u vezi anestezije i postoperativne kontrole boli. Liječenje boli iza operacijskog zahvata u domeni je anesteziologa, jer analgetik koji pacijent dobiva za vrijeme anestezije, treba nastaviti i kasnije, možda na drugačiji način i u drugačijem obliku.
Pacijent ima pravo pitati tko je njegov anesteziolog, koju vrstu anestezije će dobiti i što može očekivati u postoperativnom tijeku. Danas, kod nas kao i u modernom svijetu, anestezija dobiva pridjev «fast track», što znači, cilj je što prije probuditi pacijenta i otpustiti ga kući već isti dan.
Moderni lijekovi i aparati omogućavaju nam da pacijenta otpustimo iz sobe za buđenje nakon 2 sata, bez bolova, mučnine, glavobolje, naravno pod uvjetom da je kirurški zahvat protekao bez komplikacija.
Savjet: ako idete na operaciju za koju je potrebna anestezija bilo koje vrste, osim što ćete anesteziologu reći sve vaše zdravstvene probleme, recite mu i Vaša očekivanja u vezi anestezije, posebno ako ste osjetljivi na bol, mučninu i glavobolju. Kada već uđete u salu, i oko sebe ugledate bezbroj maskiranih ljudi koji nešto užurbano rade, zatražite da Vam se predstavi liječnik anesteziolog, zamolite ga neka skine masku da ga možete prepoznati i kasnije, kada zahvat bude već iza Vas. Slobodno ga pitajte još prije nego zaspete sve što Vas zanima, ali i zatražite dobru kontrolu boli, jer to je posao anesteziologa.