AIDS - infekcija virusom HIV-a
mr.sc. Javorka Leko-Grbić, mikrobiolog
AIDS [hrv. kopnica] je bolest koju uzrokuje virus humane imunodeficijencije (HIV). Ova bolest napreduje u svih zaraženih od asimptomatske koja se otkriva samo specifičnim laboratorijskim testovima do stanja potpuno uništenja imunološkog sustava, što dovodi do pojave sindroma stečene imunodeficijencije.
Ova bolest zahvaća različite populacije, u raznim dijelovima svijeta, ovisno o socijalnim i ekonomskim razlozima koji uvjetuju dominantni put prijenosa. U razvijenim zemljama zaraza je najčešća među homoseksualcima, intravenskim ovisnicima i njihovim partnerima, hemofiličarima i primateljima krvi.
U nerazvijenim zemljama dominira heteroseksualni put prijenosa. Prema ovome, jednostavno je zaključiti da je glavni put prijenosa spolni kontakt, zatim krvlju te tijekom trudnoće i porođaja s majke na dijete.
HIV je moguće izolirati iz krvi, sperme, urina, likvora, sline, majčinog mlijeka (Presečki i sur. Virologija). Teoretski, virus se može prenijeti tijekom spolnog kontakta bilo kojom navedenom tjelesnom tekućinom u kojoj se ona nalazi. Svi dosadašnji podaci pokazuju da je za prijenos HIV-a potrebno da krv ili neka druga tjelesna tekućina zaražene osobe dođe u krvotok, tkivo ili izravni kontakt s oštećenom kožom ili sluznicom nezaražene osobe.
Također, postoji i niz epidemioloških podataka o tome da se virus HIV-a ne prenosi uobičajenim međuljudskim kontaktima, kašljanjem, korištenjem javnih zahoda, bazena ili saune, insektima niti posredstvom domaćih životinja.
Bolest se može podijeliti u nekoliko faza, ali treba reći da granice između faza nisu stroge. Akutna infekcija HIV-om najčešće se manifestira kao benigna bolest i kao takva prolazi nezapažena i nedijagnosticirana. Klinički se očituje vrućicom, glavoboljom, malaksalošću, mialgijama, faringitisom, mučninom, gubitkom teka, eritematoznim osipom, artralgijom.
Laboratorijski nalazi su nespecifični i upućuju na akutnu virusnu bolest. U rekonvalescenciji se u diferencijalnoj krvnoj slici nalaze atipični limfociti. Ako se sumnja na akutnu infekciju HIV-om treba učiniti imunoenzimski test (ELISA) na HIV antitijela (Medicinska virologija, Brudnjak). Test u početku bolesti obično je negativan i potrebno ga je ponoviti za nekoliko tjedana. U postavljanju konačne dijagnoze treba napraviti PCR test.
Asimptomatska infekcija HIV-om u ovoj fazi može biti prisutna generalizirana limfadenopatija i blaža glavobolja, ali većinom nema subjektivnih simptoma i objektivnih znakova bolesti koji bi upućivali na HIV bolest, no nalazi mogu pokazivati anemiju, neutropeniju, trombocitopeniju ili povišenje transaminaza. Za praćenje bolesnika važno je određivanje CD4+ limfocita.
Simptomatska infekcija HIV-om uključuje opće simptome kao malaksalost, slabost, mialgije, febrilnost, noćno preznojavanje, proljev i mršavljenje, a kasnije i generaliziranu limfadenopatiju. U ovoj fazi bolesti pojavljuju se i različite mukokutane manifestacije, a česti su bronhitisi, tuberkuloza i bakterijska pneumonija.
Uznapredovala bolest karakterizirana je niskim brojem CD4+ limfocita.
U toku infekcije HIV-om vrlo važno je praćenje bolesnika koje ima 3 cilja: usporiti progresiju infekcije i oporaviti imunološki sustav; prevencija oportunističkih infekcija te rano uočavanje i rano liječenje komplikacija nastalih oportunističkih infekcija i tumora.
U liječenju se koriste 4 skupine lijekova: analozi nukleozida, nenukleozidni analozi, inhibitori proteaze i inhibitor fuzije.