Jedna od najstrpljivijih osoba koje poznajem. I sama sam zdravstveni djelatnik, pa su moja pitanja uvijek bila iscrpna i ponekad, vjerujem, dosadna, ali doktor uvijek ima vremena i strpljenja odgovarat na sva. Liječenje je bilo dugotrajno (takva je bolest), i sad kad pogledam na to sve vidim da su sve odluke bile donesene prema aktualnim smjernicama, savjesno i promišljeno. Imam potpuno povjerenje u doktora, njegovu stručnost i profesionalnost, a bonus su uljudnost, smirenost i strpljivost.

Dr Arar bio je moj liječnik davne 1989. godine kada sam se kao mlada osoba ostala liječiti na njegovom odjelu. Tu razinu stručnosti, mirnoće, ljubaznosti, utjehe i povjerenja nisam zaboravila nikada. Slučajno sam naišla na ovaj upitnik i odlučila da ću to napisati bez obzira što je prošlo strašno puno vremena.

Dr Arar bio je moj liječnik davne 1989. godine kada sam se kao mlada osoba ostala liječiti na njegovom odjelu. Tu razinu stručnosti, mirnoće, ljubaznosti, utjehe i povjerenja nisam zaboravila nikada. Slučajno sam naišla na ovaj upitnik i odlučila da ću to napisati bez obzira što je prošlo strašno puno vremena.

Za mene je dr.Dragan Arar oličenje liječničke kompetentnosti i etičnosti. Iznimno detaljan, miran i staložen, u svakom trenutku uzima u obzir svaki segment i svaku možebitnu poveznicu na bolest. Iznimno je fokusiran na pacijenta kojemu je u svakom trenutku dostupan i otvoren za sva pitanja i nejasnoće. Razina empatičnosti, posvećenosti i plemenitosti koje ćete prepoznati kod ovoga liječnika uistinu su rijetkost i vrijedni svake pohvale. Kod doktora Arara smo došli nakon što je mojoj mami detektirana tvorba na plućima. Brzina kojom je dr.Arar odreagirao bila je fascinantna. Zahvaljujući njemu, dijagnozu adenokarcinoma pluća dobili smo u najkraćem mogućem roku. Bez oklijevanja nas je uputio na sve dodatne pretrage. Liječnik je to kojega bih svakome preporučila. Vrlo stručan, susretljiv, pristojan i nevjerojatno skroman, a to još više govori o njegovoj veličini kao liječnika i čovjeka.

Poštovani, Baš me iznenadilo da o doktoru Araru dosad nije bilo ocjena i komentara, te bih željela podijeliti svoje iskustvo. ''Hodočastim'' u Klinku za plućne bolesti KBC-a Split evo već šest mjeseci, gotovo svaki tjedan (tata mi je bolestan - metastatski karcinom pluća). Tatu dovodim samo kad je nužno (prvo na beskrajne preglede dok je trajala dijagnostika, a potom na kemoterapije), ostalo obavljamo moja sestra i ja. Tako da već poprilično dobro poznajem način rada dr. Arara, a i medicinskih sestara s kojima dolazimo u kontakt (a popriličan ih je broj). I zaključak je - kad te već pogodi takva bolest u obitelji, najveća sreća u nesreći je doći do dobrog liječnika. A dr. Arar je VIŠE no izvrstan liječnik. Razloge zašto je takav mogla bih nabrajati u nedogled, ali pokušat ću biti koncizna: veoma stručan, bez dileme (a to je najvažnije). Ali, uz stručnost, izuzetno je dobar čovjek (što mi je jednako važno), staložen, smiren, blag, ljubazan, uvijek veoma skoncentriran (i kad je u najvećoj gužvi i ''pod opsadom'' nas pacijenata - sjeti se svih detalja vezanih uz bolest, od unazad nekoliko mjeseci, prije no što provjeri medicinsku dokumentaciju...sjeti se stvari nad kojima se ja moram zamisliti da se prisjetim (a naravno da sam maksimalno involvirana u tatin tijek bolesti i liječenje). Pa se ja mislim u sebi...hm, moj tata mu je SAMO JEDAN od tko zna koliko pacijenata, a on ih sve ima u glavi. Nadalje, otvoren je za sva pitanja (pa makar se ticala i alternativnih vidova liječenja - ja ga za sve što mi je na umu pitam za mišljenje i savjet), uvijek odvoji vremena koliko je potrebno da sve objasni i odgovori na sva pitanja. Ne mogu a da i za rubriku ''vrijeme čekanja'' ne dam ocjenu izvrstan (5) - iako nekad dosta i čekam. ALI, kako strpljivo ne čekati kad vidiš koliko posla ima, u kolikoj je gužvi, koliko ga stalno zivkaju i traže, a on - čim uhvati slobodnu minutu - primi te. Kad su mu ambulantni dani - i tada se zna dosta čekati. JER, doktor svakom pacijentu koji uđe posveti vrijeme. Pa se mislim, ma, čekala bih satima, bez problema, jer znam da će jednako tako i za mog tatu odvojiti vrijeme, koli.ko god treba Jednom prilikom kad sam mu zahvaljivala, baš onako od srca...kaže on...ali ja ne činim ništa specijalno!? Odgovorih mu, da, doktore, Vi zapravo samo radite svoj posao, ALI vjerujte, način na koji ga radite nama pacijentima (i obiteljima) stvarno puno, puno znači. Moram se osvrnuti i na sestre - kao što rekoh, puno sam ih srela - i doživjela sam ISKLJUČIVO ljubaznost, srdačnost, osmijeh i spremnost da nam izađu u susret, ma baš od svih sestara!. Najdraža mi je sestra Snježana (a i s njom sam najčešće u kontaktu) - vesela, uvijek nasmijana zafrkantica, uvijek ima lijepu riječ za mog tatu koji često dođe i uplašen (kad ga vozim na kemo: tajo, kakav si mi? ajde, baci osmijeh, ajde - a nekad mu je teško iskamčiti osmijeh...joooj, neka mi je jezica, opet će me bockati...a žile od kemoterapija tako otvrdnu da nije lako svaki put naći pravu žilu)... A što se tiče dr. Arara - samo još jedna anegdotica ... došao tata vaditi krv (u drugu bolnicu, ali isto dio KBC-a). I pita sestra tatu, a od čega bolujete? Kaže tata..sestra ga sućutno pogleda, pogleda i uputnicu koji doktor ga je uputio...i kaže, a moj šjor, a barem imate jaaaako dobrog doktora I kao zaključak, pitam ja sebe (a i Vas, dragi čitatelji): Zašto toliko kivnje na naše liječnike i ostalo medicinsko osoblje? Puno sam vremena provela po bolnicama i prije, po Zagrebu, Splitu i Njemačkoj...i susretala se s mnogim liječnicima raznih specijalizacija i imam samo DOBRA iskustva...U velikoj većini to su ljudi posvećeni svom zvanju i pacijentima, a zbog onih MALOBROJNIH koji nisu takvi čitava javnost ''baca drvlje & kamenje'' na čitavu medicinsku struku! I umjesto da ih platimo koliko zaslužuju, eto, još malo i svi će nam pobjeći ''u bijeli svijet''...i tko će nas onda liječiti? PS. da se ne pomisli da sam subjektivna - ne, nisam medicinske struke, niti itko iz moje uže i šire obitelji. Lijep pozdrav