Karcinom cerviksa je maligni tumor odnosno prevedeno na hrvatski jezik, to je zloćudna novotvorina pokrovnog epitela vrata maternice ( dio maternice koji je u rodnici). Zbog lake dostupnosti pregledu ovog dijela genitalnog trakta te danas dobroj i relativno lakoj dijagnostici a i  da godinama (5-10 godina)  prije nego što proces postane maligan postoje premaligne promjene koje zovemo CIN-ovima  (cervikalne  intraepitelne neoplazije , proce stupnjujemo na CIN I, II i III ovisno o težini promjene) ) nitko danas ne bi trebao  više oboljeti od ove zloćudne  bolesti.  Unatrag dvadesetak godina je poznato da je glavni etiološki faktor, odnosno glavni pokretač ovog  maligog procesa infekcija pojedinim genotipovima humanog palpiloma virusa ( HPV-a) za koje je danas u rutinskoj paksi na tržištu dostupno cjepivo što ovaj karcinom čini jednim od  vjerojato najpreventabilnijih  karcinoma uopće. Zbog  svih pretodno navedenih faktora incidencija odnosno učestalost oboljelih od ove bolesti zapravo gotovo u svim zemljama  pada, sa vjerojato tendencijom i daljeg pada .  U prethodnim desetljećima ovaj karciom je činio i do 70% svih otkriveih karcinoma ženskog genitalnog trakta da bi to danas palo na 35-50% sa tendencijom daljeg pada.  Učestalost ovog karcinoma u Evropi je 12-30/100000 žena dok je to u Hrvatskoj 16/100000 što nas svrstava u skupinu zemalja sa srednjom učestaloti i svakako je potrebno poraditi da ovaj broj i dalje pada što je moguće provesti uvođenjem cijepljenja protiv HPV-a  barem svih djevojčica (pareporučljivo i dječaka)  prije  početka spolnog života. Nadamo se kao struka  kako će ovo cijepljenje uskoro  biti uvedeno na listu obaveznih jer ono to sada to nije  (jest u gotovo svim razvijenim zemljama Evrope i svijeta , a često i siromašnijim od naše) . Drugi je problem odaziv na cijepljenje u našim  sredinama gdje je ono omogućeno potpuo besplatno , a kada ”brižne udruge” počnu lažnim i posve neutemeljenim argumentima ”minirati ” cijeli postupak. (kao struci nije nam jasno kako je to cijepljenje dobro za npr. Australku, Kanađanku, Njemicu…., a nije dobro za Hrvaticu !  Uz cijepljenje vrlo dobra prevencija ostaje i korištenje prezervativa barem u vrijeme početka spolnog života kada se uobičajeno promjeni više  spolnih partnera ili kod onih koji nemaju stalnog partnera, a spolni odnosi su samo  povremeni. To će naravno biti dobra zaštita i za sve ostale spolno prenosive bolesti koje su posebno poglavlje ! Prema je incidenija karcinoma u padu ipak je to još uvijek najčešće dijagnosticirana maligna boest žena od 20-29 godine života te druga po učestalosti u grupi žena od 40-49 godine.

Važost redovitih ginekoških pregleda (”zlatno pravilo” od jedanput na godinu do minimalo jedanput u 3 godine) u sklopu kojeg treba učiniti i bris vrata maternice po Papanicolau ( ime utora koji je dijagnostiku uveo u rutinsku praksu) ili jednu od novijih citoloških tehnika koje ga  zamjenjuju tzv LBC citologija( luquids base citology)  je zapravo najvažnijih korak u oktivanju bolesti u premalignoj fazi budući da žena nema nikakvih subjektivnih simptoma. Preglede treba započeti u prvoj godini nakon početka spolnog života  i traju do 65.-70. godine života ili ukoliko žena nije spolno aktivna može se prestati ako su nalazi barem 10 godina za redom uredni. Ukoliko je bolest već napredovala do pravog malignog procesa simptomi su obično krvarenje nakon spolnog odnosa i iscjedak neprijatog  mirisa. Ukoliko je proces jako uznapredovao mogu se javljati i spontana krvarenja između menstruacija. Tada je bolest vidljiva već  pregledom, golim okom.

Predisponirajući faktori u  nastanku cervikalnog karcinoma su : infekcija humanim papiloma virusom (HPV) , rani početak spolnog života,  česta promjena spolnog partnera odnosno promiskuitet, loša genitalna higijena, niži socioekonomski status, infekcija genitalnim herpesom odnosno klamidijom koji kao kronične infekcije mogu pridonijeti kao kofaktori za propagaciju HPV virusa .

Nakon što se citološkim testom za probir posumnja na , na sreću najčešće, premalignu promjenu, odnosno CIN ( cervikalnu intrapietelnu neoplaziju)  dijagnoza se potvrđuje kolposkopijom . Kolposkopija je metoda kojom se uz pomoć sofisticirane lupe odnosno stanovitog biomokroskopa  gleda povećana slika vrata maternice i kod CIN-ova višeg stupnja pogotovo  CIN II ondosno CIN III mogu se vjdjeti tzv. suspektne citološke slike koje su mjesta gdje je promijenjeni epitel.  Uz kolposko navođenje u slijedećem koraku se uzima uzorak tkiva sa suspektnog mjesa za patohistološku analizu što predstavlja   ”čvršću” i pouzdaniju dijagnozu od citološke (PAPA, LBC) . Nakon patohistološke potvrde patološkog procesa liječenje se provodi jednom od lokalno destruktivnih metoda (krioterapija, hladna koagulacija odnosno laserska evaporacija)  za lake promjene , prvenstveno za  CIN I odnono CIN II kod malene površine procesa. Za većinu ostalih CIN II te svi CIN III se radi  tzv. konizacija, danas najčešće uz pomoć dijatermijske petlje ( LETZ) ili  sve rjeđe konizacija nožem . Svi dijagnostički i terapijski zahvati osim konizacije nožem se mogu obaviti ambulatno uz lokalnu anesteziju ,  nakon čega žena odmah ide kući. Samo konizacija nožem se obavlja u bolničkim uvjetima  u općoj anesteziji .  Za sve prealigne i početne maligne procese konizacija znači i završetak liječenja nakon čega se tijekom barem 2 godine češće rade kontrolni pregledi i citološki nalazi da se uvjerimo kako se proces ne vraća.  Liječenje pravog malignog procesa je bolničko i prvensteno se nastoji radikalno operirati ( što znači  operativno odstranjivanje maternice, jajnika, a  najčešće i zdjeličnih limfnih čvorova)  te nakon toga provošenje iradijacije ukoliko je to potrebno. Kod jako uznapredovalih procea se prvo zrači , a tek nakon toga operira što može biti iza sve nastavljeno i polikemoterapijom.