Ovoga puta ćemo o danas vrlo široko obrađivanoj temi: vremenu klimakterija i menopauze.

Posljednjih nekoliko desetljeća, izučavanjem fizioloških odnosno patofizioloških procesa koji se zbivaju u ovo životno doba žene došlo se do spoznaja koje nalažu korjenitu promjenu u razumijevanju problema i pritužbi žena te dobi .Uvode se u terapiju hormonski preparati (što se nekada smatralo gotovo herezom) koji ponekad gotovo čudotvorno poboljšavaju tegobe a time i kvaliteta života žena te dobi. Uvođenje ove terapije osim subjektivnog boljitka znači i objektivan,vrlo bitan napredak stanja zdravlja .

U četrdesetim godinama života žene započinje vrlo polagan , postepen proces gašenja funkcije jajnika . Cijeli proces započinje izostancima ovulacije u pojedinim menstruacijskim ciklusima i nastavlja se polagano kroz sljedećih oko 20 godina, kada funkcija jajnika potpuno prestaje. Znači to najprije smanjenu mogućnost zanošenja, zatim polagano sve veće poremećaje ciklusa (produljenja ili skraćenja) te promjenu intenziteta krvarenja,- ona su obično pojačana u početku ( izazivajući često obilne gubitke krvi) , a prije svog potpunog prestanka, slaba, oskudna. Posljednju menstruaciju nazivamo menopauzom i o njoj možemo govoriti tek kada u intervalu od najmanje 6 mjeseci do godine dana više ne uslijedi novo krvarenje. Vrijeme nakon izostanka menstruacije nazivamo postmenopauzom. Stručno, cijeli period u životu žene kada očito počinje slabiti funkcija jajnika ,te prvih nekoliko godina nakon menopauze, nazivamo perimenopauza. Zajedničko svim gore navedenim procesima je postepeno sve manja produkcija estrogenih hormona.

Doba nastupa menopauze se nije promijenilo kroz mnogo stoljeća i u našem podneblju iznosi prosjeČno oko 50 godina. No, u odnosu na prethodna stoljeća promijenila se očekivana duljina života, pogotovo žene, koja je danas u razvijenom svijetu nešto više od 80 godina. Današnje žene dakle žive bez menstruacije trećinu svog života .

Pojava simptoma perimenopauze (odnosno dosta uvriježen je naziv klimakterija) predstavlja obično znatan izvor zabrinutosti. Za većinu žena to znači siguran znak da je počelo starenje i gubitak vitalnih sposobnosti.

Simptomi i posljedice gašenja funkcije jajnika ,odnosno smanjene produkcije estrogena mogu se podijeliti prema vremenu svog nastupanja u perimenopauzi u 3 grupe i to : rani - neuredna krvarenja, vazomotorne smetnje ( “valunzi”), nesanice, depresija i drugi psihološki simptomi. Nakon otprilike 5 godina poslije menopauze počinju se javljati: atrofija rodnice i drugih genitalnih organa, nemogućnost potpunog zadržavanja mokraće ( inkontinencija), te atrofija kože. Sve ovo čini srednje simptome i posljedice . Kasni simptomi i posljedice započinju obično oko 10 godina nakon menopauze i svakako su najteži : osteoporoza te osteoporotički lomovi kosti (osteoporoza je proces razgradnje kosti i u žena je najčešće povezan sa slabljenjem produkcije estrogena a koji godinama polagano napreduje, najbrže u prvim godinama nakon menopauze) Sljedeća, ništa manje nezgodna , je ubrzana ateroskleroza (zbog promijenjenog odnosa masnoća u krvi) pogotovo krvnih žila srca i mozga. Subjektivno, ženi najveće poteškoće zadaju rani simptomi a kasni, premda se najmanje osjećaju, su najopasniji, često čak i fatalni.

Neuredna krvarenja su svakako prvi simptom koji se primjećuje. Preostali folikuli u jajniku (Folikul je osnovna funkcionalna jedinica jajnika) su kvalitetno manje vrijedni te više ne reagiraju na uobičajene hormonalne stimuluse jajniku nadređene žlijezde hipofize. Rezultat su poremećeni ciklusi.

Ubrzo nakon pojave poremećenih ciklusa počnu se, ispočetka sasvim blago a zatim sve jače, pojavljivati i vazomotorni simptomi odnosno popularno rečeno “valunzi”. To je iznenadni osjećaj “vrućine” u cijelom tijelu praćen crvenilom kože glave, vrata te prsnog koša. Uobičajeno je i intenzivno, profuzno znojenje. Sve se ponavlja nekoliko puta u toku dana i traje od nekoliko sekunda do nekoliko minuta , rijeko i do pola sata. Subjektivno žena se tada obično osjeća vrlo loše. Intenzitet ovih simptoma sa sa smanjenjem produkcije estrogena višestruko pojačava. Doživljaj ovih simptoma je vrlo različit i varira od sasvim blagog do gotovo nepodnošljivog.

Uz vazomotorne simptome ubrzo se počnu pojavljivati i psihološke tegobe. Postoji cijeli niz poteškoća: emocionalna labilnost, poteškoće koncentracije, neodlučnost, zaboravljivost, razdražljivost, osamljenost, nepoželjnost, introvertiranost, strah, tjeskoba , depresija i dr.

Srednji simptomi koji se pojavljuju nekoliko godina nakon menopauze su atrofija spolnih organa te kože. Subjektivno najizrazitije se primjećuje atrofija sluznice rodnice što je praćeno osjećajem suhoće, žarenja, pečenja sa često pojačanim iscjetkom zbog smanjene otpornosti na infekcije. Sve ovo uzrokuje teškoće kod spolnih odnosa, a često oni postaju i nemogući. Zbog estrogenom uvjetovane sinteze kolagenih vlakana smanjuje se “svježina” i elastičnost kože i svih sluznica. Koža postaje suha, ljuskava, transparentna, lako nastaju modrice.

Kasni simptomi, premda se u početku najmanje primjećuju,su svakako i najopasniji jer potrebno je dulje vrijeme da se iskažu u svoj težini: dolazi do promjene u metabolizmu masti te kao posljedica u cirkulaciji prevladavaju nepovoljne frakcije lipoproteina koji uzrokuju pojačani intenzitet i razvoj ateroskleroze. Pojavljuje se češće povišeni krvni tlak. Sve ovo ima za posljedicu povećani rizik od srčanog infarkta ,te moždanog inzulta u čemu se žene počinju tada izjednačavati sa muškarcima (u odnosu na privilegirani položaj za vrijeme lučenja estrogena). Kao posljedica ubrzane razgradnje kosti pojavljuju se najprije bolovi koji su posljedica promjena na kralježnici. U vezi sa sa vratnom kralježnicom - glavobolje, vrtoglavice, mučnine povraćanja, trnci u rukama, radikularni bolovi. Križobolja, te bolovi u slabinskoj kralježnici su također česti simptom. Kao posljedica nekada i relativno bezazlene povrede ili nezgodnog pokreta mogu se javiti i lomovi kralježaka, kostiju ruku , te prijelomi vrata bedrene kosti što je u visokoj dobi često zbog naknadnih komplikacija i fatalno.