Prijavljujete:
Komentar:
Postovana,
zaista mi je zao sto imate takav dojam o meni, ali ovo sto vi pisete jednostavno je iskrivljena stvarnost i donijeli ste nepravedan sud na osnovi desetominutnog razgovora u kojem ste me napali iste sekunde kad ste me vidjeli pa evo pokusajte procitati buduci da kada ste razgovarali sa mnom niste imali volje slusati. Dezurstvo lijecnika pocinje u petnaest sati i odmah sam poceo raditi u hitnoj sluzbi i pregledavati pacijente koji su cekali. U sesnaest sati sam dosao na odjel i osoblje me obavijestilo da bolesnik nije dobro. Oca vam do tog trenutka nisam poznavao, niti znao nesto o njegovoj bolesti buduci da je bio pacijent doktora Skore. Pogledao sam kratko dokumente i dosao da bolesnika i tu ste bili vi i jos jedna gospodja (mozda vasa majka) i iste sekunde ste me napali, a na to sam vam rekao: " Zeno Bozja pa oca vam prvi puta vidim moram ga pogledati, ne znam nista o njemu nije moj bolesnik nego doktora Skore" i opet ste nastavili u istom tonu i rekli mi da niste vi "Zena Bozja" i na koji vam se to nacin obracam i da tako sa vama ne mogu razgovarati i ponovo sam vam pokusao objasniti, ali me niste zeljeli slusati i samo ste nastavljali istim napadackim tonom, a nista vam nisam ruzno rekao i odmah sam dosao pomoci vasem ocu. Znate nisam vasem ocu dao samo "kortizon", vec sam mu podesio dozu kisika, nacin aplikacije, dao mu kortizon, diuretik i bronhodilatator, a to sam ponovio i tijekom noci i obisao ga jos cetiri ili pet puta tijekom dezurstva kontrolirao saturaciju kisika u krvi i acidobazni status buduci da je to jedini nacin (stalna kontrola vitalnih funkcija) jer plucni odjel Vinkovci nema mogucnost neinvazivne ventilacije uz monitoring bolesnika jer vas otac je bio tezak bolesnik sa KOPB-om i velikom retencijom ugljicnog dioksida u krvi i to je najednostavniji nacin koji najefikasnije pomaze kod retencije CO2. Ja mogu razumijeti da je covjeku tesko, da je frustriran i trazi sto krivaca kada ima bolesnog clana obitelji, ali smatram da ste nepravedni prema meni buduci da vaseg oca nisam zanemario i samo vam pokusao objasniti da mi date trenutak i da nisam vidovit, ali ste bili gluhi na sve osim sto ste sami zeljeli cuti. Radim naporno dvanaest godina najbolje sto znam i savjest i Bog mi je vodic cijeli moj radni i zivotni put. Naravno da nisam savrsen, ali sam u svakom trenutku radio najbolje sto sam znao za moje bolesnike i pokusao pomoci na najljudskiji moguci nacin i zato me vas komentar smeta, ali to je valjda demokracija i svaka manje ili vise pismena osoba smije ostaviti komentar ovdje i procijeniti tudji rad na osnovu objektivnih ili neobjektivnih kratkih opservacija.
Za vasu informaciju, otisao sam u Svedsku sa cijelom obitelji i svaki novi pocetak je tezak, radim tri puta manje i 30% krace za skoro tri puta vecu placu, ali ne prodje dan da se ne sjetim barem nekog od mojih bivsih bolesnika i pomislim kako su ti ljudi. Medicina je poziv, a to ne mozete razumjeti.
Za doktora:
Adam Ilić