„Doktorice, koje vitamine da uzimam, ne znam zbunjena sam, na tržištu je svega puno i ni sama ne znam što bi za mene bilo dobro?”

Ovo pitanje često je u mojoj praksi, a vjerujem da i drugi liječnici dobivaju slična pitanja. Pitanja su slična, a nažalost odgovori jako različiti, što dovodi do još veće zbunjenosti i lutanja: od uzimanja megadoza pa do negiranja potrebe za dodavanjem ekstra vitamina i minerala.

Konvencionalna medicina danas se samo u marginalnim slučajevima bavi prevencijom, pa tako i prehranom, i liječnici ne uče prehranu kao dio svoje bazične edukacije. Iako u svijetu postoje nutricionisti koji o hrani znaju mnogo, oni pak nisu liječnici i svoje opće znanje teško mogu primijeniti na ljudsko tijelo. Sva je sreća da je na svijet došao jedan nobelovac, gospodin Linus Pauling, poznat po istraživanju vitamina C, koji je i sam doživio duboku starost konzumirajući dnevno više od 10 grama vitamina C (teško je dokazati jesu li te stvari povezane). No, on je začetnik jedne grane medicine koja se zove ortomolekularna medicina i bavi se upravo pravilnim nadomještavanjem nutrijenata u tijelu. Čitajući njihov stručni časopis, možete naići na slučajeve raznih bolesti, najviše iz domene psihijatrije, koji su uspješno izliječeni suplementacijom nekih vitamina, najčešće kompleksa vitamina B. Izgleda prilično jednostavno da bi bilo stvarno, ali počnimo zdravorazumski, iz početka.

Hrana se stvara na zemlji i iz zemlje, dakle upija sve što nam treba za naš zdrav razvoj. Ako hrana koju jedemo raste na lošoj zemlji, ili uopće ne dolazi iz zemlje nego je plod laboratorija prehrambene industrije, kako možemo biti sigurni da sadrži sve minerale i vitamine koji nama trebaju. Još je jedan moment važan: način proizvodnje. Brzi staklenički uzgoj rezultira smanjenim udjelom vitamina i minerala nego što je genetski zapisano za pojedino voće, povrće, meso i sl., pa je tako Victoria Boutenko u svojoj knjizi „Zeleno za zdravlje“ navela vrijednosti minerala u brokuli prije 30 godina i danas. Razlika je drastična, za neke minerale, kao npr. magnezij, radi se i do 80% smanjenja, a za vitamine da ne govorimo. Dakle jedući takvo povrće, jedemo praznu hranu, a mislimo kako u tijelo unosimo vitamine i minerale.
Važan moment je i prerada hrane, a znamo da je prekuhavanje strašan gubitak nutrijenata, pa dolazimo do toga da hrana ima najviše minerala i vitamina ako je: 1) rasla na zdravoj zemlji, 2) nije obrađena, 3) konzumira se svježa, 4) dovoljno dugo rasla da iz zemlje povuče sve što joj pripada po genetskom kodu.

Životinjsko meso imat će, po istoj logici sve što nam treba ako je stoka jela takvu zdravu hranu i rasla polako u prirodnim uvjetima. Ako analiziramo koliki je dio takve, ekološki proizvedene hrane na našem svakodnevnom tanjuru, možemo lako zaključiti je li našem tijelu potrebna nadoknada ili ne. Svi koji se hrane proizvodima koji su polako rasli i jedu sezonsku hranu ne trebaju uzimati dodatne suplemente. Nemojte se hrabriti jer vjerojatno kao niti ja ne spadate u tu kategoriju, i vaše tijelo treba dodatno uzimati vitamine i minerale, možda i esencijalne masne kiseline ili aminokiseline.

Posebna priča su djeca, koja se danas uglavnom, usuđujem se reći u 99% slučajeva, hrane nepravilno. Djeca bi obavezno trebala uzimati suplemente. Trudnice i dojilje također, te posebno su osjetljivi stariji ljudi, koji inače jedu manje, a i njihova crijevna sluznica apsorbira slabije nego u mladih ljudi, pa su njihove potrebe veće nego kod mladih.
Ljudi srednje dobi, često pod velikim stresom života, trebaju ekstra vitamine i minerale jer se ne stignu hraniti kako treba, a potrebe se u stresu povećavaju.
Prema tome, odgovor na pitanje s početka glasi: ako ste inače zdravi i dobro se osjećate te jedete relativno zdravo, uzimajte multivitamine i minerale, jednu dnevnu dozu, obično „zapakiranu“ u jednu kapsulu ili tabletu.

Ako ste zdravi, ali jedete nepravilno, hranu kupujete u supermarketu i ne poštujete sezonu, preventivno trebate uzimati više minerala i vitamina, pa i pojedinačne preprate, kao što su magnezij, cink, selen, vitamin D, vitamin C te kompleks vitamina B, jer su njihove količine u multivitaminskim preparatima relativno male.
Djeca koja ne jedu povrće i meso trebaju uzimati dodatno svakodnevno vitamine, minerale i esencijalne masne kiseline, što se obično može kupiti u biljnim ljekarnama.
Adolescenti koji se hrane pekarskim proizvodima i slatkišima obavezno trebaju uzimati vitamine, najmanje 2 preporučene dnevne doze, i dodatno magnezij. Djevojke trebaju paziti na vrijednosti željeza u krvi, jer konzumacija previše žitarica ometa apsorpciju minerala u crijevima.
Seniori, zbog slabe crijevne sluznice i jednolične prehrane, trebaju obavezno uzimati jednu dnevnu dozu vitamina i minerala.

Znanstvenici su izračunali koliko koja hrana dugo ostaje u želucu. Vrijednosti se kreću od 3 do 6 sati, osim voća koje se probavlja samo pola sata. Zato ako jedete voće kao desert, ono će trunuti u vašem želucu predugo vremena. Voće se jede pola sata prije obroka ili 4-5 sati nakon jela.

Ovo su općeniti savjeti koji se odnose na zdrave ljude, no kada nastupi neka bolest, onda se i doze vitamina prilagođavaju tom stanju. Tu je onda ključna uloga stručno educiranog liječnika!
Kada kupujete vitamine, na bočici gledajte brojku ispred “% RDA”, što je veća, vitamini su jači. Osim po jačini, vitamini se razlikuju i po dodatnim tvarima, tako da predlažem da birate one koje u sebi ne sadrže štetne konzervanse ili metale koji bi se mogli nakupljati u vašem tijelu tijekom godina.

Skuplji vitamini ne garantiraju da su i bolji. Nekada je to stvar tržišne marke ili skupog pakiranja, tako da se s tim ne zavaravamo. Mijenjate vitaminske dodatke, istražujući koji vam najbolje odgovaraju. Uzimajte ih s hranom, jer to je njihov prirodni put, tako bi oni trebali doći u organizam, to nisu lijekovi, to su tzv. suplementi.
Inače, da bismo zaista bili sigurni da su nam vitamini u tijelu u dobrim razinama, postoje testovi iz krvi koji nam to omogućavaju. U Hrvatskoj se može provjeriti B12, folna kiselina, vitamin D. Ostale vitamine može se provjeriti u laboratorijima u inozemstvu, a postoji još i metoda preko kože, kojoj osobno manje vjerujem, ali ljudi koji se time bave tvrde da je pouzdana. Moje jedino mjerenje u životu pokazalo je da imam manjak joda (što je inače čest nedostatak u našoj populaciji i uzrokuje čvorove u štitnjači) i da su mi ostali vitamini u redu. Osobno jedem organsko povrće 25% vremena i redovito uzimam vitamine.
Nažalost, voljela bih da vam mogu reći da su vitamini samo bacanje novaca i „kreiranje skupog urina“, kako to tvrde neki, ali hrana je sve manje hrana, a sve više neki prehrambeni proizvod, kojemu manjka dosta toga.

Video možete pogledati ovdje!