Fobije 21. stoljeća

dr.med. Branko Potočnik, psihijatar

Naziv fobija odnosi se na prekomjeran ili neopravdan strah od specifičnog objekta ili situacije uz znatno ometanje svakodnevnog života. Najčešće se fobične situacije izbjegavaju, ali se strah može javiti i kada se očekuje specifični objekt ili situacija. Anksioznost je uvijek prisutna pri susretu s fobičnim podražajem, npr. tko se boji miša reagirati će gotovo trenutno na vizualni kontakt s tom životinjom, a strah će se dodatno pojačati ako se miš približava ili se nema mogućnosti pobjeći. Strah može doseći i jakost paničnog napada, pogotova ako nema mogućnosti bijega. Ako se osoba prisiljava trpjeti fobičnu situaciju kao npr. let avionom strah je stalno prisutan. Većina osoba je potpuno svjesna da ja fobija bezrazložna, osim kod djece gdje je strah od nekih objekata i situacija vrlo čest.

Najčešći podtipovi su:

  • Fobija od životinja
  • Fobija od krvi ili injekcije
  • Fobija od prirodonog okoliša kao što su visina, voda, grom..
  • Fobija u doređenoj situaciji kao što je javni prijevoz, mostovi, tuneli, liftovi, letenje, zatvoreni i otvoreni prostori..

U mnogim slučajevima pristuno je više podtipova kod pojedine osobe.

Najčešće fobija uzrokuje ograničenja u načinu života, radi prepreke u karijeri, osiromašuje društveni život, negativno djeluje ne emocionalne veze i radnu sposobnost. Kod fobije od injekcije i krvi javlja se i sinkopa i većina osoba navodi i nesvjesticu u tim situacijama. Takva fobija može imati posljedicu na zdravstveno stanje jer smanjuje brigu za opće tjelesno zdravlje izbjegavanjem posjeta liječniku ili stomatologu. Strah od gušenje također ima posljedice za zdravlje jer je izbor hrane ograničen ne tvari koje se lako gutaju. Fobije su rasprostranjene na svim kontinentima ali njihov sadržaj varira ovisno o etničkoj i kulturnoj pripadnosti. Kod djece se ispoljava plakanjem, ljutnjom, prilijepljenošću za roditelja, izbjegavanjem škole, slabim sudjelovanjem u nastavi, odbijanjem igre u grupi. Takva djeca su uvijek na periferiji društvenih aktivnosti. Djeca strahove ne prepoznaju kao pretjerane i nerazumne i rijetko se sumnja na fobiju.

Predisponirajući čimbenici fobičnom poremećaju su najčešće traumatski događaji, kao zastoj u liftu, ugriz životinje, utapanje i sl. Često se fobije razvijaju i nakon promatranja drugih koji prolaze kroz traumu. Nekada i ponavljana roditeljska upozorenja o opasnosti životinja i medijski prikazi doprinose razvoju fobije. U pojedinim obiteljima fobični poremećaj je češći.

Socijalna fobija je vjerojatno najčešća fobija zbog koje se osobe javljaju psihijatru. Strah da će ih drugi ljudi kritički promatrati dovodi do izbjegavanja društvenih situacija. Izbjegavaju jedenje, pijenje, pisanje na javnim mjestima. Izlaganje u javnosti gotovo odmah izaziva strah i te se aktivnosti izbjegavaju, a osobe koje moraju nastupiti na televiziji ili pred publikom često trpe strah i dodatno su uplašene da će ih okolina smatrati slabima ili čudnima. Naročito se boje da će se promijetiti da im drhte ruke, podrhtava glas. Gotovo uvijek osobe sa socijalnom fobijom proživljavaju lupanje srca, znojenje, tremor, probavne smetnje, napetost u mišićima, crvenjenje i smetenost.

U liječenju koristimo antidepresive, beta blokatore, povremeno anksiolitike i psihoterapiju.

Doktori medicine

Doktori stomatologije

Bjelovarsko-bilogorska županija

Brodsko-posavska županija

Dubrovačko-neretvanska županija

Grad Zagreb

Istarska županija

Karlovačka županija

Koprivničko-križevačka županija

Krapinsko-zagorska županija

Ličko-senjska županija

Međimurska županija

Nepoznato

Osječko-baranjska županija

Požeško-slavonska županija

Primorsko-goranska županija

Šibensko-kninska županija

Sisačko-moslavačka županija

Splitsko-dalmatinska županija

Varaždinska županija

Virovitičko-podravska županija

Vukovarsko-srijemska županija

Zadarska županija

Zagrebačka županija