Šećerna bolest i tjelesno vježbanje

Maja Berković-Cigrovski, endokrinolog
Šećerna bolest i tjelesno vježbanje

.

Kako spriječiti pad koncentracije glukoze u krvi tijekom vježbanja? Kada postoji opasnost od hipoglikemije? Kada se preporučuje odgoda tjelesne aktivnosti?, samo su neka od pitanja koja se javljaju kod oboljelih od šećerne bolesti koji žele sigurno vježbati. Kao što i sama pitanja sugeriraju, održavanje normoglikemije izuzetno je važno, a posebno tijekom tjelesnog vježbanja.

Pad glukoze u krvi koji se uglavnom očekuje tijekom aktivnosti trebalo bi prevenirati unosom ugljikohidrata, npr. energetskih pločica od žitarica prije same aktivnosti. U tijeku aktivnosti osobe koje boluju od šećerne bolesti morale bi imati dostupan neki od jednostavnih UH. Danas postoje i energetski gelovi koji se vrlo brzo apsorbiraju u krvotok. U slučaju da je prije aktivnosti koncentracija glukoze u krvi niža od 5,5 mmol/L, prije aktivnosti treba uzeti primjerice energetsku pločicu, a ako je manja od 3,9 mmol/L, prije aktivnosti, tijekom aktivnosti ili nakon nje treba uzeti 2-3 tablete glukoze ili čašu soka, nekoliko bombona ili 1-2 žličice meda ili šećera i odgoditi aktivnost. Također, i pri vrijednosti koncentracije glukoze u krvi većoj od 13 mmol/L i/ili prisutnosti ketona u urinu određenih trakicama, treba odgoditi aktivnost. 



Koliko hrane treba uzimati u razdoblju pojačanih treninga ili tjelovježbi i što se preporučuje?

Ako netko tko nije bio aktivan počinje vježbati nekoliko puta na tjedan, gubitak kalorija treba nadoknaditi prehranom (osim u slučajevima ako je cilj smanjiti tjelesnu masu). Može se očekivati da će pri jednom treningu umjerenog intenziteta u trajanju od otprilike 60 minuta (kombinacija aerobne aktivnosti, npr. vožnja bicikla u trajanju od 20 minuta plus vježbe jakosti) osoba od 75 kg potrošiti oko 350 – 400 kcal. Znači da bi za toliko trebalo povećati dnevni unos. To je na primjer 100 g suhih ugljikohidrata tipa riže i sl. ili oko 150 – 200 g pilećeg mesa (iz kojega će dobiti kalorije u obliku bjelančevina, ali ne i ugljikohidrate).


O autoru članka:

Doc. dr.sc. Maja Cigrovski Berković rođena je u Zagrebu gdje je završila V. gimnaziju te Medicinski fakultet. Od 2008.g. radi kao specijalist interne medicine na Zavodu za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma KBC Sestre milosrdnice, a od 2013.g. je uži specijalist endokrinolog i dijabetolog. 2009.g. je doktorirala na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a 2016. g. izabrana je u zvanje docenta. Sudjeluje u nastavi na dodiplomskim i poslijediplomskim studijima na Medicinskom i Kineziološkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, a na poslijediplomskom studiju iz Biomedicine na Medicinskom fakultetu nositelj je kolegija Endokrini tumori probavnog sustava i gušterače.  Na Zavodu za endokrinologiju, dijabetes i bolesti metabolizma KBC Sestre milosrdnice sudjeluje u polikliničkom radu, gdje ima endorinološku, ultrazvučnu te dijabetološku ambulantu, uz konzilijarne ambulante za druge Zavode i Klinike. Doc.dr. Cigrovski Berković do sada je objavila 24 rada citirana u Current Content te više radova objavljenih u WoS. Aktivno je sudjelovala na domaćim i međunarodnim kongresima. Koautor je Sveučilišnog priručnika Šećerna bolest i tjelesno vježbanje: od A pa skoro do Ž.



Doktori medicine

Doktori stomatologije

Bjelovarsko-bilogorska županija

Brodsko-posavska županija

Dubrovačko-neretvanska županija

Grad Zagreb

Istarska županija

Karlovačka županija

Koprivničko-križevačka županija

Krapinsko-zagorska županija

Ličko-senjska županija

Međimurska županija

Nepoznato

Osječko-baranjska županija

Požeško-slavonska županija

Primorsko-goranska županija

Šibensko-kninska županija

Sisačko-moslavačka županija

Splitsko-dalmatinska županija

Varaždinska županija

Virovitičko-podravska županija

Vukovarsko-srijemska županija

Zadarska županija

Zagrebačka županija