Sterilizacija
Sterilizacija je trajni oblik kontracepcije, jer nakon
zahvata žena ne može spontano, prirodnom oplodnjom ostati trudna. Stoga je
važno da se odluka ne donese na brzinu već nakon podrobnog, detaljnog razgovora
bračnih partnera, nakon kojega su obostrano zaključili da su završili
planiranje obitelji.
Sterilizacija se izvodi operativno, danas laparoskopski, što
znači da žena nema klasični rez na trbuhu, već mali u udubini pupka. Kroz taj
se rez uvodi instrument koji omogućuje prikaz jajovoda i njihovo podvezivanje,
koje se može izvesti na različite načine. Bitno je da se prekine kontinuitet
jajovoda, te spermij ne može doći do jajne stanice i oploditi ju. Dan nakon
operacije žena se otpušta kući i može imati slobodno odnose, jer nakon
operacije više ne može zanijeti.
Po našem zakonu žena može podnijeti molbu, koju i suprug
potpisuje, nakon 37.godine života. Nakon odobrenja sterilizacija se radi u
bolnici na uputnicu. Ako u ranijoj životnoj dobi postoje medicinski razlozi
zbog kojih trudnoća ugrožava zdravlje žene, a ona iz istih razloga ne može
primijeniti druge oblike kontracepcije, Etičko povjerenstvo može odobriti
sterilizaciju i mlađim osobama. Ove iznimke se odnose i na žene koje mogu
genetski na dijete prenijeti neizlječive bolesti, no to je rijetko razlog.
Kod nas se sterilizacija rijetko izvodi, jer žene nisu
dovoljno i kvalitetno informirane. Prevladava mišljenje, da nakon sterilizacije
žena ulazi u menopauzu. Važno je naglasiti da nakon sterilizacije nema nikakvih
promjena u organizmu, jer je to samo jedna mehanička prepreka, jajovodi su
neprohodni, a sva ostala zbivanja su ista kao i prije sterilizacije. Mozak,
hipofiza i jajnik i dalje jednako proizvode hormone, ciklus se ne mijenja i sve
funkcionira kao i prije sterilizacije, jer se hormoni prenose putem krvi, a tu
ne sudjeluju jajovodi. Dakle žena ne ulazi u menopauzu ranije, već u vrijeme
kada bi se to zbilo i bez sterilizacije. Jajovodi su samo poveznica između
maternice i jajnika, kroz koju prolazi spermij da bi oplodio jajnu stanicu, a
potom se istim putem oplođena jajna stanica vraća u maternicu.
Rizik sterilizacije je kao i kod ostalih operativnih
zahvata. Stoga žena mora učiniti sve laboratorijske nalaze, EKG, rtg pluća,
internistički i anesteziološki pregled da bi se eventualni rizik sveo na nulu.
U malom postotku žena opisuju se psihičke smetnje izazvane spoznajom da više ne
može ostati trudna. Ako se je provela uredna preoperativna priprema, ovakvih
smetnji ne bi smjelo biti, no danas je i lakše rješenje tog problema, jer žena
može zanijeti, ali postupkom izvantjelesne oplodnje.
U drugim zemljama je sterilizacija vrlo popularna metoda i
to u značajno mlađoj dobnoj skupini, nego kod nas. Vjerojatno je razlog
nedostatak informacija, jer je to metoda, ako nema kontraindikacije za
operaciju, vrlo efikasna, koja niti najmanje ne utječe na organizam žene, kao
što je slučaj s hormonskom kontracepcijom ili uterinim ulošcima.
Mora se ipak reći, da su opisane rijetke trudnoće nakon
sterilizacije. To svakako ovisi o metodi koja se je primijenila, a ova
komplikacija je danas rijetkost.
U svijetu je popularna i sterilizacija muškarca, no taj
zahvat je kod nas iznimka. Nema niti interesa, a i malen je broj liječnika
urologa, koji to rade. Vjerojatno i ovdje nedostatak informacija i krivo
tumačenje zahvata igra ulogu, jer se sterilizacija povezuje s kastracijom, što
nema nikakve veze. Sterilizacijom se podvezuje sjemenovod pa u ejakulatu nema
spermija. Funkcija testisa je i dalje normalna i nema nikakvih hormonskih
promjena, koje bi utjecale na organizam muškarca. U muškaraca je operacija
jednostavnija u odnosu na laparoskopiju kod žena, radi se u lokalnoj
anesteziji, pa bi ju trebalo popularizirati.