Liječnica Lidija Gajski analizira negativne strane moderne medicine. U prethodnom članku objasnila je fenomen predijagnosticiranja i navela najčešće nepotrebne medicinske postupke. U ovom članku piše o šteti koju proizvode suvremeni dijagnostički i terapijski zahvati.

Sustav koji bi trebao čuvati zdravlje, sve ga više ugrožava

Moderna medicina nudi velik broj dijagnostičkih, terapijskih i preventivnih postupaka. Nesporno je da su oni u značajnoj mjeri unaprijedili zdravlje ljudi. No objektivan pristup nalaže da govorimo i o neuspjesima i negativnim stranama suvremene medicinske prakse, tim više što je kritika puno manje prisutna u javnom diskursu. U tekstu koji slijedi želi se ukazati na udaljavanje današnje medicine od jedne od njenih temeljnih, tisućljetnih postavki „Primum non nocere“ (Prvo ne škoditi). Rastući broj medicinskih postupaka nije samo na korist; hipertrofija zdravstvene potrošnje nosi i izravnu i neizravnu štetu.

Razmjeri štete

Indirektnu štetu – socijalnu i kulturnu, odavno su prepoznali teoretičari društvenog i humanističkog usmjerenja. Ukazali su na to da ekspanzija, odnosno hipertehnologizacija i komercijalizacija kao njeni glavni pokretači, smanjuju i ugrožavaju ne samo efikasnost, već i suštinski holistički i humani karakter medicine. Današnji liječnik, određen agresivnim, tehnokratskim mentalnim sklopom i vođen materijalnim i profesionalnim probitkom, sve manje razmišlja o tome što je dobro za pacijenta, već o tome što bi se s njime još moglo učiniti. Bolesnik prolazi kroz ordinacije i aparate bez stvarne komunikacije s liječnikom i bez uvažavanja svojih želja i potreba. Lišen autonomije nad vlastitim zdravljem i tijelom, stavljen u ulogu pasivnog i bespomoćnog potrošača, sveden je na objekt na kojem se zarađuje ili gradi stručna karijera (1,2).

Nametnuti strah od bolesti, iznuđivanje novca za skupo liječenje, izbezumljenost gomilom informacija iz raznih izvora, sumnja i nepovjerenje prema liječnicima – sve to u bolesnika stvara tjeskobu i nemjerljivu psihološku štetu. Žrtve su, međutim, i liječnici opterećeni velikim brojem bolesnika, dosadnim birokratsko-administrativnim poslom i dezorganizacijom sustava. Pretvoreni također tek u sredstvo, medij za zaradu proizvođača medicinske tehnologije, zajedno s bolesnicima trpe slabosti zdravstvenog sustava koji je reorganiziran mimo njihova znanja i volje. Jednako kao što je bez njihova uvida i odobrenja redefiniran i sam koncept bolesti i zdravlja, s tendencijom pretvaranja svih ljudi u bolesnike, a društva u kliniku kojom upravlja i na kojoj zarađuje malobrojna predatorska struktura (3,4,5).

Prekomjerna i suvišna zdravstvena potrošnja proizvodi golemu ekonomsku štetu. Izdaci za zdravstvo svuda rastu brže od BDP-a. Procjene govore da nepotrebni trošak američkog zdravstvenog sustava iznosi gotovo 1 000 milijarda dolara godišnje ili 34% ukupnog izdatka za zdravstvo. Novac odlazi na suvišno liječenje, štetu od medicinskih postupaka, lošu koordinaciju zdravstvene skrbi, složeno administriranje i previsoke cijene (6). Kad je riječ o nepotrebnim medicinskim postupcima, u SAD-u bi se samo na jednoj od operacija kralješnice (spondilodeza) moglo uštedjeti više od 200 milijuna, a na suvišnim artroskopskim operacijama koljenskog meniska možda i 2 milijarde dolara godišnje (7,8). U Hrvatskoj samo nepotrebna obrada prije operacije očne mrene godišnje odnosi 5,5 milijuna kuna (9). U vezi sa štetom od medicinskih postupaka, u SAD-u se za sanaciju komplikacija farmakoterapije daje 76,6 milijarda dolara godišnje (10). U Švedskoj troškovi zbog nuspojava lijekova iznose 9,5% ukupnih zdravstvenih izdataka (11). Na liječenje infekcija stečenih u bolnici (hospitalne infekcije) u Europskoj se uniji potroši najmanje 5,5 milijarda eura godišnje (12).

Sve se to događa u uvjetima u kojima su sustavi širom svijeta zaduženi i dug se povećava. Hrvatska vlada godinama uzima kredite kako bi „sanirala“ zdravstvo; 2013. godine zadužila se za golemih 5 milijarda kuna uvjeravajući javnost kako nakon toga zdravstvo „više neće proizvoditi minuse“(13). Već sljedeće godine podignut je novi zajam (14). Ogromna sredstva koja troši zdravstvo uzimaju se drugim važnim područjima života, ali nisu dostatna ni za zdravstvene potrebe. Preusmjeravanje novca na beskorisne postupke ima za posljedicu njegov nedostatak za zahvate koji doista pomažu. Brojni su bolesnici zakasnili čekajući pretragu koja otkriva tumor ili umrli ne dočekavši operaciju na srcu, a tisuće se mjesecima, pa i godinama muče čekajući ortopedske zahvate ili rehabilitaciju. I pri tom najviše stradaju najsiromašniji. Nepotrebni medicinski postupci neizravno proizvode vrlo stvarne kolateralne žrtve.

Suvremeni aparati i tehnike za otkrivanje i liječenje bolesti smanjili su patnju i pridonijeli produženju života. Međutim, s povećanjem primjene tehnologije dolaze do izražaja i njene loše strane. Nakon određene točke, šteta postaje veća od koristi (J-krivulja). Pri tom je riječ u prvom redu o neposrednoj, izravnoj škodljivost za zdravlje. Patolozi starije generacije primjećuju da su se jatrogena (medicinom uzrokovana) oštećenja tjelesnih organa, odnosno zdravlja još do prije dva-tri desetljeća jedva spominjala; danas čine i do trećine udžbenika patologije (15). Po nekima, razmjeri štete od suvremene medicine približavaju se, ili su već prešli granicu prihvatljivosti (16).

Neželjeni ishodi medicinskih intervencija nastaju zbog neočekivanih, ali i zbog predvidljivih i sprječivih razloga. S jedne strane posljedica su komplikacija zbog neuobičajenih reakcija bolesnika ili nepredviđenih nuspojava i neispravnosti sredstava za liječenje i dijagnostiku. S druge strane nastaju zbog pogrešaka zdravstvenih radnika i slabosti u organizaciji sustava. Procjenjuje se da je više od polovine štete od medicine preventabilno (17). U Europskoj uniji sprječivi nepoželjni događaji imaju za posljedicu 3,2 milijuna hospitalizacija, 260 000 trajnih oštećenja zdravlja i 95 000 smrti godišnje (18).

U Europi (većinom zemlje EU) 8-12% bolničkih pacijenata doživi štetu od medicinskih postupaka. Velika Britanija bilježi oko 850 000 slučajeva jatrogenog oštećenja zdravlja godišnje, što čini 10% svih primitaka u bolnicu. Sličnu statistiku imaju Francuska i Danska (18). Najčešći neželjeni događaj je infekcija stečena u bolnici. Francuski podaci govore o učestalosti od 5-7% (19). Na razini EU hospitalne infekcije pogađaju više od 4 milijuna bolesnika i odnose izravno 37 000, a neizravno još 110 000 života godišnje (12). Razlog je taj što se u bolničkom okruženju selekcioniraju vrlo opasni, na antibiotike otporni sojevi bakterija (20). Daljnji uzroci oštećenja zdravlja u bolnicama su škodljivi lijekovi, kirurške greške, neispravnost uređaja, krivo postavljene dijagnoze i izostanak djelovanja po nalazima pretraga (12). Percepciji bolnice kao nesigurna mjesta pridonosi i loša njega. U Velikoj Britaniji između 15 000 i 40 000 bolničkih pacijenata godišnje umre zbog zatajenja bubrega većinom uzrokovanog dehidracijom (21). Tu su i dekubitusi, pothranjenost, te emocionalno i tjelesno zlostavljanje bolesnika (16).

Američki podaci o jatrogenezi slični su europskima – 3,7-16,6% pacijenata doživi štetu u bolnicama (17). Pri tom ih, prema studiji Instituta za medicinu (IOM) iz 1999., zbog medicinske greške umre između 44 000 i 98 000 godišnje (22). Neki analitičari smatrali su ove brojke pretjeranima, no novija istraživanja pokazala su još i veće – čak 210 000–400 000 smrtnih slučajeva zbog medicinskih pogrešaka, što je i do 10 puta više nego poginulih u prometnim nesrećama (23).

Većina jatrogenih oštećenja i smrti događa se u bolnicama. O onima izvan bolničkog sustava malo se zna. Neka istraživanja pokazuju da se od ukupnog broja ozbiljnih štetnih događaja 8- 9% dogodi u liječničkim ordinacijama, 2-3% u kući i 1-2% u domovima za starije i nemoćne (17). Jedna je anketa pokazala da je više od 100 milijuna Amerikanaca ili samo doživjelo medicinsku grešku ili osobno poznaje nekoga kome se to dogodilo (16). Čak 23% Europljana smatra da je bilo žrtvom neke vrste medicinske pogreške (18).

Dijagnostika

O razmjerima štete koja nastaje primjenom dijagnostičkih pretraga nema točnih saznanja, no po svemu sudeći nije zanemariva. Sredstva za rentgensko snimanje (kontrasti) mogu izazvati teške alergijske reakcije i otkazivanje bubrega. Agresivni postupci poput pretrage optičkim instrumentom (npr. gastroskopija, kolonoskopija, cistoskopija, bronhoskopija) i biopsije (uzimanje uzorka tkiva iglom) u najmanju su ruku neugodni, a mogu biti i opasni. Tim više što se nerijetko primjenjuju na ljudima bez smetnji, u vezi s probirom ili slučajnim nalazom. Povišena vrijednost PSA (antigen specifičan za prostatu) ne znači nužno da pacijent ima karcinom prostate, a i u slučaju kad ga ima, da će mu ugroziti zdravlje. Međutim, taj nalaz najčešće vodi biopsiji prostate, bolnom postupku koji može uzrokovati krvarenje i infekciju. U ljudi s blagim ili čak asimptomatskim (bez smetnji) hepatitisom nerijetko se indicira biopsija jetre, s upitnim efektom na pacijentovu prognozu, ali s jasnim zdravstvenim rizicima i neugodnošću, te nekad nepotrebnom terapijom koja iza toga slijedi.

Kad slikovne pretrage prikažu promjene u nadbubrežnoj žlijezdi, dojci, bubregu ili štitnjači, premda im je priroda nerijetko dobroćudna, poduzima se dalja dijagnostička obrada i praćenje, koje ponekad završi nepotrebnim kirurškim ili drugim agresivnim terapijskim zahvatom. Da široka primjena ultrazvuka, rentgena, CT-a i MR-a ima za posljedicu sve veću štetu sasvim je jasno grupi australskih liječnika koji su skovali akronim VOMIT, skraćenicu od „žrtva moderne slikovne tehnologije“ (engl. victim of modern imaging technology) (24).

Većina se stručnjaka slaže da radiološke pretrage (rentgensko snimanje) nose rizik zloćudnih bolesti. On nije velik, no nije zanemariv, uzimajući u obzir čestu primjenu tih pretraga i kumulativni efekt zračenja. Prosječni Europljanin slika se više nego jednom u godini dana, a prosječni Hrvat nešto manje od jedanput godišnje (25). Broj učinjenih kompjutoriziranih tomografija (CT) u SAD-u iznosi 75 milijuna godišnje, što je pet puta više nego prije 20 godina (26); u Hrvatskoj ih je samo u javnom sektoru 2011. godine napravljeno 120 000, gotovo dvostruko više nego četiri godine ranije (27). Znanstvenici poput Johna Gofmana tvrde da rentgensko snimanje značajno pridonosi pojavnosti raka; on je karcinom dojke izravno povezao s mamografijom (28,29). Najkvalificiraniji američki stručnjaci angažirani od strane tamošnjeg Medicinskog instituta (IOM), istražujući okolišne uzroke i rizike karcinoma dojke, sa sigurnošću su identificirali tek dva – ionizirajuće zračenje i hormonsku nadomjesnu terapiju. Izračunali su da svake godine u toj zemlji 2800 novih slučajeva raka dojke nastaje kao posljedica izloženosti žena medicinskom zračenju. Pri tom dvije trećine otpada na CT (26). Prema jednoj procjeni, 29 000 budućih karcinoma, tj. 2% od svih dijagnosticiranih u SAD-u, moglo bi biti povezano s CT pretragama učinjenima u jednoj godini (30).

Kompjutorizirana tomografija se posebno ističe stoga što je doza primljenog zračenja značajno veća nego pri običnom rentgenskom snimanju. Današnji aparati (stariji su zračili puno više) izlažu prosječnog europskog pacijenta pri CT-u prsnog koša radijaciji od 6,6 mSv, a pri CT-u trbuha onoj od 11,3 mSv (u Hrvatskoj nešto manje). Za usporedbu, obična rentgenska snimka pluća i srca isporučuje tek 0,1 mSv zračenja (u Hrvatskoj 0,2 mSv). Međutim, uz različite dodatne mogućnosti CT aparata – snimanje s kontrastom, perfuzijski CT skenovi odnosno snimanje krvnih žila kakvo je primjerice CT koronarografija, te kompleksni multifazni prikazi – radijacija se povećava i može dosegnuti nekoliko puta veće doze od navedenih (25,31-33).

Povećanje radijacije rezultat je težnje za boljom vrsnoćom prikaza (premda bi se mogla značajno smanjiti bez gubitka na kvaliteti slike). Dodatnu teškoću predstavlja činjenica da različiti aparati, odnosno protokoli emitiraju različite doze zračenja, tj. da postupak nije standardiziran. Visokim dozama naročito su izloženi bolesnici s kroničnim stanjima i oni oboljeli od zloćudnih bolesti radi višekratnog snimanja (kumulacija), te mladi ljudi i djeca u kojih je ionizacijsko zračenje dvostruko opasnije (32-34).

Snimanje pomoću radioizotopa također je povezano sa značajnom ekspozicijom radijaciji. Prosječni europski pacijent upućen na scintigrafiju štitnjače primit će dozu od 2 mSv, onaj upućen na scintigrafiju kosti 3,8, a na scintigrafiju srca 3,8-13,8 mSv radijacije. Oboljeli od malignih bolesti ili oni u kojih se na to sumnja, prigodom PET/CT pretrage bit će ozračeni s 6,7 mSv (25). Istraživanja pokazuju da su o količini radijacije od rentgenskog snimanja pacijenti uglavnom neinformirani (35). To nije čudno jer puno više ne znaju ni liječnici koji ih na pretrage šalju, a nekad čak ni oni koji te pretrage izvode; intervencijske kardiologe, svakodnevno izložene ionizacijskom zračenju, neugodno je iznenadila nedavna studija koja je u njih pokazala zabrinjavajući broj zloćudnih tumora glave i vrata (dijelovi tijela nezaštićeni tijekom pretrage) (36).

Terapijski postupci

Osim dijagnostike, radiologija doživljava ekspanziju i na terapijskom području. Suvremene poštedne (perkutane) kirurške intervencije i zahvati na arterijama (angioplastika) izvode se kroz male kožne otvore i često uključuju primjenu radioloških tehnika, pa su, uz razne druge komplikacije, i izvor zračenja za pacijente. Koronarografija (snimanje srčanih arterija) s balonskim širenjem žile, odnosno ugradnjom potpornice (stenta) i invazivni zahvati u liječenju aritmija (radiofrekventna kateterska ablacija) izlažu bolesnika dozi od oko 15 mSv ili ekvivalentu od 150 običnih rentgenskih snimki pluća (25,31). Talijanski kardiolog Eugenio Picano procjenjuje da 40% ukupne izloženosti pacijenata radiološkom zračenju danas otpada na kardiologiju. U članku objavljenom kao position paper (sažetak osnovnih gledišta) Europskog kardiološkog društva o rizicima slikovnih postupaka u kardiologiji, podsjeća da je njih 30-50% neadekvatno i poziva kolege na pažljivo i promišljeno postavljanje indikacija (37).

Činjenicu da terapijsko zračenje koje se primjenjuje u liječenju tumora ima ozbiljnih lokalnih i sistemskih nuspojava ne treba posebno objašnjavati. Žene zračene zbog zloćudnih bolesti u djetinjstvu, imaju veću vjerojatnost karcinoma dojke kasnije u životu (38).

Za brojne se postupke u medicini, koji su uvedeni s ciljem liječenja ili sprječavanja komplikacija i smrti, kasnije utvrdilo da škode bolesnicima. Jedan tip kardioverter defibrilatora, uređaja za sprječavanje zloćudnih aritmija, od uvođenja u primjenu 2004. godine ugradilo je 268 000 ljudi širom svijeta. Godine 2007. povučen je radi sklonosti kvarovima i smrti više bolesnika (39). Nakon sedam godina primjene i 93 000 pacijenata kojima je implantirana, 2010. je s tržišta povučena ASR proteza kuka ugledne svjetske kompanije. Utvrđeno je da uzrokuje bolove, otpušta toksični kobalt i krom, te može biti kancerogena. Svi su je pacijenti, uključujući 324 u Hrvatskoj, morali izvaditi i ugraditi novi kuk (40). Slično se dogodilo 2012. godine s umjetnim kukom drugog poznatog proizvođača koji tvrdi da je „posvećen pomoći zdravstvenim profesionalcima da svoj posao rade uspješnije ... i pomaganju bolesnicima da vode aktivniji i zadovoljniji život“. Nakon što ih je ugrađeno oko 20 000 u SAD-u i 10 000 u Europi, nađeno je da su podložni oštećenju i koroziji (41). Za koštani morfogenetski protein rhBMP2, koji je s ciljem pomaganja zarastanju kosti nakon ozljeda i operacija primijenjen na više od 100 000 ortopedskih bolesnika samo u SAD-u, utvrdilo se da uzrokuje oštećenja na kralješcima i živcima, infekcije i sterilitet (42,43). Godine 2010. iz primjene su povučeni implantati za grudi francuskog proizvođača; izrađivani su od nekvalitetnog silikona podložnog prsnuću. Ugradilo ih je više od 300 000 žena u zapadnoj Europi i južnoj Americi; većina njih se kasnije podvrgnula eksplantaciji (44).

Neželjeni događaji u tijeku i nakon kirurških zahvata razmjerno su česti. Na njih otpada polovina medicinskih grešaka koje se dogode u bolnici (17). U razvijenim zemljama 3-16% operacija praćeno je komplikacijama, a 0,4-0,8% ima za posljedicu ozbiljno oštećenje ili smrt pacijenta. Najčešći uzroci smrti su infekcije, krvarenja i zaostala strana tijela (instrumenti, gaze); rizik smrti od anestezije zadnjih je desetljeća značajno smanjen i iznosi 1:200 000 (45). Od drugih komplikacija najčešće su potreba za novim zahvatom, oštećenje funkcije organa (primjerice vida prigodom oftalmoloških operacija, moždanih funkcija pri neurokirurškim, ili mokraćne funkcije pri operacijama prostate), kronični bol, loš estetski ishod, te neplodnost i poremećaj spolne funkcije (46). Najviši rizik smrti i oštećenja vezan je uz složene operacije na težim bolesnicima, kakve se izvode u sklopu kirurgije srca, krvnih žila i mozga.

Uz velik broj izvedenih operacija ide i značajan broj grešaka zbog zabune i previda. Više od 4000 takvih incidenata dogodi se godišnje u SAD-u – svaki se tjedan 39 puta zaboravi strani predmet u tijelu bolesnika, 20 se puta napravi krivi operativni zahvat i isto toliko puta operira kriva strana tijela (47). Zabrinjavajući je trend porasta štete za koju su odgovorni tehnički uređaji i oprema. Od svih grešaka koje se dogode u operacijskoj dvorani, gotovo ih je četvrtina. Nastaju zbog pogrešne konfiguracije i podešenja aparature, izravnih kvarova i nedostupnosti dijelova. Od značaja je i neadekvatna obučenost liječnika koji njome rukuju (48). U počecima primjene tzv. minimalnih ili poštednih zahvata poput laparoskopske operacije žuči, učestalost komplikacija bila je veća nego u klasičnim operacijama (49).

Lijekovi su jedan od glavnih čimbenika jatrogeneze. Duga je lista onih koji su zbog toksičnosti povučeni iz primjene, i svake se godine povlače novi. Američki znanstvenici procijenili su da u toj zemlji štetu od lijekova doživi godišnje 400 000 pacijenata u bolnicama, 800 000 u domovima za starije i nemoćne, te 530 000 u izvanstacionarnoj zdravstvenoj skrbi (50). Nuspojave farmakoterapije općenito su vrlo česte – 18% korisnika lijekova u godini dana doživi neku nuspojavu (51). Većina njih lakše je prirode, no one čije žrtve završe u bolnici i one koje se dogode u bolnici mogu biti fatalne. U jednom sustavnom pregledu koji se odnosi na američke bolnice došlo se do brojke od 2,2 milijuna štetnih učinaka s ozbiljnim posljedicama (6,7% od ukupno hospitaliziranih), odnosno 106 000 smrti (0,32% hospitaliziranih) na razini cijele države (52). U Velikoj Britaniji medikamentima uzrokovano ozbiljno oštećenje zdravlja registrirano je u 6,5% i smrt u 0,15% hospitaliziranih (53). Teškoće vezane uz lijekove odgovorne su u SAD-u za 116 milijuna dodatnih posjeta liječniku, 76 milijuna ekstra recepata, 17 milijuna pregleda u hitnoj službi, 8 milijuna hospitalizacija i 3 milijuna primitaka u ustanove kronične skrbi (10).

Za razliku od znanstvenih istraživanja koja aktivno tragaju za štetnim učincima lijekova, službene ih institucije prikupljaju pasivno, putem prijava. Kako se prijavljuje tek manjina nuspojava, službene su statistike nevjerodostojne i podcjenjuju stvarno stanje. Hrvatska agencija za lijekove izvještava o 32 smrti zbog nuspojava lijekova u 2013. godini; te je godine zaprimila 30% više prijava nuspojava u odnosu na 2012. – ukupno 2491, od čega je 34% bilo ozbiljnih (54).

Istraživanja pokazuju da su najčešći razlozi škodljivosti lijekova prevelika propisana doza, predoziranje od strane pacijenta, pogrešan način uzimanja, miješanje raznih lijekova, miješanje s drugim tvarima kao što je alkohol itd. Obzirom na vrstu preparata, ozbiljnije nuspojave vezane su u prvom redu uz antireumatike i analgetike, uključujući aspirin i kortikosteroide. Oni uzrokuju krvarenja iz probavnog sustava s mogućim ozbiljnim posljedicama. Slijede kardiovaskularni lijekovi s aritmijama, padom krvnog tlaka i oštećenjem srčane funkcije. Pripravci protiv zgrušavanja krvi, danas vrlo česti u kardiologiji i neurologiji, uzrok su ozbiljnim krvarenjima s teškim poremećajima zdravlja i ponekad fatalnim ishodom. To vrijedi i za novu klasu tih lijekova koja se primjenjuje zadnjih nekoliko godina – samo na račun jednog preparata, dabigatrana, do sad je podneseno više od 4000 sudskih tužbi radi ozbiljnih krvarenja (55). Poremećaji svijesti i posljedične ozljede, te koma, pa i smrt mogući su pri uzimanju antidijabetika, naročito inzulina, radi prekomjernog pada šećera u krvi. Mnoge skupine lijekova izazivaju jetreno oštećenje koje može biti smrtonosno. Poznate su nuspojave kemoterapije zloćudnih bolesti (anemija, infekcije, krvarenje, probavne smetnje), nerijetko fatalne za pacijenta. Analize hormonske nadomjesne terapije ukazale su na povezanost s karcinomom dojke (56). Značajan broj mladih žena umro je od tromboembolije uzrokovane hormonskim kontraceptivima; samo u Kanadi između 2007. i 2013. najmanje 23 žene (57). Zbog nekritičkog propisivanja opioidnih analgetika za sve moguće vrste bolnih stanja, broj fatalnih trovanja stalno raste i u SAD-u je premašio broj smrti od predoziranja kokainom i heroinom. Trend porasta naročito je izražen u ženskoj populaciji, pa danas od ovih preparata umire čak pet puta više žena nego prije desetak godina. Na drugom su mjestu kao uzrok fatalnog predoziranja sedativi, a slijede antidepresivi i antipsihotici (58,59). Psihofarmaci imaju i brojne druge neželjene učinke na živčani i ostale tjelesne sustave. Ozbiljne alergijske reakcije, u prvom redu anafilaksija, primjerice u vezi s antibioticima, također mogu biti smrtonosne. Antibiotici proizvode i neizravne štete za zdravlje i okoliš. Pretjerana upotreba dovodi do razvoja otpornosti mikroorganizama. Tone antibiotika, ali i mnogih drugih lijekova, primjerice hormonskih, ulaze u kanalizaciju i onečišćuje vode, proizvodeći zabrinjavajuće posljedice na biljni i životinjski svijet (npr. sterilnost riba) (60).

Na kraju ovog prikaza može se slobodno zaključiti da sustav koji bi trebao osigurati zaštitu od bolesti, proizvodi rastuću štetu i ozbiljno ugrožava zdravlje. Koji je tome uzrok i tko je za to odgovoran? To je tema za novi članak.