Bolovi i upale čeljusnog zgloba
dr.med.dent. Ivica Knežević, stomatolog | spec. oralne kirurgije
Bolovi u čeljusnom zglobu javljaju se najčešće u populaciji starosne dobi od 20 i 40 godina. Znanstvena istraživanja pokazuju da između 10-15% pacijenata ima neki oblik poremećaja čeljusnog zgloba, a koji se manifestira gotovo dvostruko češće kod ženske populacije.
Kao najčešći uzroci bolova i upale čeljusnog zgloba navode se loša i nesanirana okluzija (zagriz), bruksizam (škripanje zubima) i trauma zgloba. Rjeđi uzroci često su artritis, nepravilan položaj glave kondila i akutna upala zglobne ovojnice.
Simptomi:
1. Bol prilikom otvaranja i zatvaranja usta ili žvakanja
- bol je najčešće lokalizirana ispred tragusa uške i najintenzivnija je u jutranjim satima
2.Lokalizacija bolova
- Bolovi u licu (96%)
- Bol u uhu (82%)
- Glavobolja (79%)
- Bol u čeljusti (75%)
- Bolovi u obrazu, temporalnom području glave, vratu, ramenima i oku
3.Ograničene kretnje čeljusnog zgloba
4.Škripanje i škljocanje zgloba koje se najintenzivnije osjeća prilikom žvakanja
Klinički pregled:
Prilikom kliničkog pregleda liječnik postavlja kažiprst u vanjski slušni hodnik ili ispred tragusa uške. Pacijent nekoliko puta otvori i zatvori usta pri čemu se osluškuju mogući znakovi škljocanja i pucketanja. Također se gleda koliko pacijent može otvoriti usta (normalno je 4-5 cm) te postoji li skretanje čeljusti u stranu. Naposlijetku, liječnik kažiprstom palpira patološke znakove koji upućuju na mogući uzrok poremećaja. Ukoliko stomatolog procijeni da je potrebno učinit će se dodatni dijagnostički testovi (rentgenske slike, CT, MR, artroskopija, ultrazvuk)
Kako liječiti poremećaje zgloba
Liječenje je najčešće konzervativno i zahtijeva kooperativnog pacijenta. Pacijent bi trebao jesti mekanu i kašastu hranu, izbjegavati odgrizanje te žvakanje žvakaćih guma i tvrdih predmeta. Masaža i topli oblozi pomažu ublažavanju bolova dok bi vježbe za pravilno otvaranje usta, bilo preporučljivo izvoditi kroz dva tjedna (5-6 puta na dan).
Lijekovi izbora su nesteroidni protuupalni lijekovi (najčešće ibuprofen) te u težim slučajevima miorelaksansi, anksiolitici i antidepresivi.
U slučajevima kada ne dođe do poboljšanja pristupa, izradi se okluzalna zagrizna ploča kojom se relaksira zglob i žvačni mišići.
Prognoza:
Do spontane regresije smetnji dolazi kod gotovo 40% pacijenata. Unutar godinu dana 50% pacijenata navodi poboljšanje, dok njih čak 85% navodi potpuni nestanak smetnji unutar tri godine.