Neplodnost – općenito
dr. Nataša Šemnički, ginekolog
Učestalost neplodnosti se u razvijenom svijetu povećava. Odgađanje trudnoće, veća učestalost pretilosti i spolno prenosive infekcije doprinose ovom problemu.
U najnormalnijim prirodnim uvjetima plodnost žene je niska. To znači da ukoliko zdravi mladi par ima odnos točno na dan ovulacije, šansa da žena zatrudni je svega 20%. U žene starije od 40 godina ta je šansa 4-5%. I kad žena zatrudni, 50-60% tih trudnoća će završiti vrlo rano, takozvanom biokemijskom trudnoćom (trudnoćom kod koje je povišen hormon trudnoće u krvi – b-HCG, ali se trudnoća odmah prestane dalje razvijati i razina ovog hormona pada). Ukoliko se trudnoća nastavi dalje razvijati, šansa za rani spontani pobačaj (prije 12. tjedna trudnoće) je 10-15%. Nakon 12. tjedna trudnoće pobačaji su rijetki i trudnoća obično završava rađanjem djeteta u terminu.
Plodnost žene je prirodno niska zbog postojanja monoovulacije, osjetljivosti spermatogeneze, složenog i nesavršenog mehanizma selekcije gameta, uz visoku učestalost reprodukcijskih pogrešaka brojnim epigenetskim učincima te zbog složenog mehanizma oplodnje i razvoja zametka, osjetljive receptivnosti endometrija i implantacije.
Zbog svega navedenog zdravi mladi par ciljanim odnosima postigne trudnoću u 20% slučajeva po jednom menstrualnom ciklusu. Najveći uspjeh od 20-30% je u dobi od 20-27 godina, što je dakle idealno vrijeme za ostvarivanje trudnoće. Uspješnost počinje padati nakon 32. godine žene, s padom na od 1% nakon 43. godine.
Smatra se da će 85% parova koji ne koriste kontracepciju uspjeti ostvariti trudnoću u prvoj godini pokušavanja. Sljedećih 8% će zanijeti u drugoj godini, a ostatak bi trebao potražiti medicinsku pomoć. Stoga prvi cilj u ispitivanju neplodnosti treba biti identifikacija onih parova koji najvjerojatnije tu pomoć zaista trebaju.
Neplodnim se smatra:
Razlog za gore navedene kriterije je izrazito opadanje kvalitete jajnih stanica s dobi pa se stoga nepotrebno ne odgađa liječenje neplodnosti.
Uzevši to u obzir, kao i činjenicu da postoji trend odgađanja rađanja prvog djeteta, gotovo je 15% parova neplodno. Glavni je uzrok, smatra se, odgađanje rađanja iza 30. godine života.
Ovaj grafikon ilustrira odgađanje rađanja u zadnja 4 desetljeća, kao i nagli pad plodnosti iza 35. godine života žene.
Slika 1. Broj poroda u Velikoj Britaniji 1974-2004, po dobi
Osnovni pristup liječenja neplodnosti uključuje uzimanje detaljne obiteljske i osobne anamneze oba partnera te ginekološke anamneze žene: sve karakteristike menstruacije i ciklusa, prethodne upale i operacije te bolesti i liječenja. Osim toga, bitno je ispitati i prisutnost epigenetskih faktora: alkohol, pušenje, kava, stres, tjelovježba, uvjeti rada i življenja, kao i navike koje, ako se otklone, mogu znatno poboljšati plodnost žene.
Savjetovanje para o potrebnim promjenama bitna je karika rješavanja problema neplodnosti. Iako su glavni uzroci neplodnosti organske prirode (stvarni), u sve češćim slučajevima jaki stres može u žene spriječiti normalnu ovulaciju, a u muškarca proizvodnju sjemena, što dovodi do teškoća pri zanošenju. Ukoliko par smatra da je pod stresom, korisno je primjenjivati tehnike za redukciju stresa (tjelovježba, akupunktura, body mind tehnike) te tražiti podršku, bilo od stručnjaka-psihologa ili grupne podrške, te obitelji ili prijatelja.
ESHRE (eng. European Society of Human Reproduction and Embryology), europsko tijelo sastavljeno od stručnjaka u reproduktivnoj medicini i biologiji, kroz svoje članstvo uvijek se trudilo pružiti parovima bez djece najbolje moguće rješenje njihovih problema plodnosti i istovremeno osigurati da ne budu izloženi nepotrebnim rizicima ili neučinkovitom liječenju. Stajalište ESHRE-a je da se liječenje neplodnosti treba temeljiti na uravnoteženom izboru koji se, s obzirom na učinkovitost i sigurnost, zasniva na najboljim dostupnim dokazima. Žene i muškarci trebali bi biti informirani o mogućim negativnim učincima alkohola, pušenja i tjelesne težine (prekomjerne ili nedostatne) na plodnost. Predkoncepcijska briga trebala bi se usredotočiti na procjenu rizika liječenja i trudnoće u svakom individualnom slučaju. Parovi koji nisu zanijeli nakon jedne godine redovitih i nezaštićenih odnosa trebali bi se podvrgnuti kliničkom pregledu, uključujući analizu sjemena i procjenu ovulacije.
U slučaju poremećaja ovulacije potrebno je izvršiti hormonalno testiranje. Analiza sjemena se treba obavljati prema preporukama WHO-a (eng. World Health Organization – Svjetska zdravstvena organizacija) i ESHRE-a. Daljnja testiranja, uključujući ono androloško, preporučuju se u slučajevima kada se otkriju abnormalnosti.
Rezultati analize sjemena i procjena ovulacije trebali bi biti poznati prije testiranja prohodnosti jajovoda. Ženama za koje se misli da imaju dodatne probleme vezane uz neplodnost trebalo bi preporučiti laparoskopiju sa svrhom procjene oštećenja jajovoda ili drugih oštećenja male zdjelice, kako bi se u istom aktu provela i dijagnostika i terapija. Morfologija jajnika utvrđuje se primjenom ultrazvuka, a u nekih je žena potrebno dodatno izvršiti i histeroskopiju.