PAPA test
dr. Nataša Šemnički, ginekolog
Papanicolaou test, poznatiji kao PAPA test,označava citološki obrisak vrata maternice te daje uvid u vrstu, izgled i eventualne abnormalnosti stanica vrata maternice. Upravo stoga je temelj ranog otkrivanja premalignih i malignih promjena vrata maternice. S obzirom da su osobito premaligne promjene te početni stadij raka vrata maternice stanja koja uglavnom bivaju asimptomatska, vrlo su važne redovite godišnje ginekološke kontrole te uzimanje uzorka za analizu PAPA testa.
Ranim otkrivanje omogućujemo brže i sigurnije izlječenje nastalih promjena.
Najbolje vrijeme za uzimanje Papa obriska je oko sredine menstrualnog ciklusa.
Pomoću posebnog instrumenta (spekulum) te četkice i špatule ginekolog uzima obrisak vrata maternice koji se šalje na mikroskopsku citološku analizu.
Obrisak se uzima s tri mjesta, što je uvijek naznačeno i na samom PAPA nalazu:
- C – cerviks
- V – vagina
- E – endocerviks
U slučaju abnormalnog nalaza PAPA testa, pacijentica dobiva potrebne upute za daljnju obradu.
INTERPRETACIJA ABNORMALNOG PAPA TESTA
PAPA test je primarno test probira koji se koristi za detekciju abnormalnih stanica cerviksa koje mogu upućivati na maligan proces. Ovisno o nalazu, pristupa se terapiji ili daljnjoj obradi.
Abnormalne stanice mogu biti:
- Skvamozne (pločaste) ili
- Glandularne (cilindrične)
Obje vrste stanica mogu biti klasificirane kao promjene:
- neodređenog značenja (bez jasno određenog stupnjevanja težine/dubine promjene)
- određenog značenja (jasno određenog stupnjevanja težine/dubine promjene)
KLASIFIKACIJA SKVAMOZNIH STANICA:
ASC (atipične skvamozne stanice)
- ASC-US (neodređenog značenja)
- ASC-H (ne može se isključiti HSIL)
Ova skupina predstavlja citološke nalaze u kojima citolog nije bio u mogućnosti odrediti stupanj promjene iz više objektivnih razloga. Načešće je to zbog prisutnosti upale, odnosno vrste razmaza u kojem nije bilo dovoljno orijentacijskih parametara za ispravno stupnjevanje. Ovakvi nalazi zahtijevaju raniju citološku kontrolu – unutar 6 mj., preporuku HPV testiranja, ponekad kolposkopsku kontrolu, a rijetko i histološku analizu, što ovisi o nalazu kolpokopskog pregleda i klasifikaciji nalaza ASC-H kada se sa sigurnošću ne može isključiti najteži stupanj promjene epitela.
SIL (skvamozna intraepitelna lezija)
- SIL niskog stupnja (LSIL) – uključuje CIN I (stupanj promjena koji zaprima
- SIL visokogstupnja (HSIL) – uključuje CIN II, CIN III, sumnju na početnu invaziju (stupanj promjena koji zaprima > 1/3 debljine epitela do pune debljine)
Nalaz ASCUS-a i SIL-a
predstavlja jasan nalaz patološki promijenjenih pločastih stanica koji odgovara isključivo intraepitelnim promjenama stupnjevanima od lake, preko osrednje do teške displazije i karcinoma in situ (prema debljini zahvaćenog epitela).
CIS se smatra predstadijem pločastog carcinoma vrata maternice, kada postoji mogućnost prodiranja promjena iz razine površnog epitela u dublje tkivne strukture.
Kod SIL-a niskog stupnja citolog obično preporučuje citološko praćenje, dok se kod SIL-a visokog stupnja najčešće preporučuje kolposkopska kontrola i histološka potvrda.
Kod SIL-a niskog i SIL-a visokog stupnja mogu se naći i promjene povezane s HPV infekcijom.
Kod SIL-a niskog stupnja kao i ASCUS-a sa ili bez prisutnosti promjena povezanih s HPV-om preporuka je provesti tipizaciju HPV-a. Određivanje prisutnosti HPV-a niskog ili visokog rizika određuje naš daljnji dijagnostički i terapijski protokol.
SIL visokog stupnja u najvećem postotku podrazumijeva koegzistirajuću HPV infekciju pa stoga ne zahtijeva HPV tipizaciju.
Carcinoma planocellulare – jasan nalaz malignih stanica koji obuhvaća kompletnu debljinu pločastog epitela sa prodiranjem ispod bazalne membrane u dublje tkivo i zahtijeva neodgodivu histološku potvrdu
KLASIFIKACIJA GLANDULARNIH STANICA:
AGC (atipične glandularne stanice)
- Vjerojatno reaktivne – odnose se na promjene na stanicama koje su jače od benignih reaktivnih, a kvantitativno i kvalitativno slabije od onih kod intraepitelnih lezija,
- Vjerojatno intraepitelna lezija – odnosi se na promjene na stanicama slabijeg i srednjeg inteziteta, bez upalnih promjena na stanicama ili sa sumnjom na AIS, ali bez jasnih kriterija
- Vjerojatno invazivna lezija – odnosi se na promjene suspektne na invazivnu leziju, ali diferencijalnu citološku dijagnozu nije moguće postaviti, najčešće zbog lošije primjerenosti uzorka
Ove promjene zahtjievaju daljnju diferencijaciju vrste uzroka. Stoga je nužno učiniti cerviklane briseve na bakterije i HPV tipizaciju. Dijagnosticirana bakterijska upala se liječi odgovarajućim antibioticima. Ako se dokaže prisutnost HPV infekcije visokog rizika, potrebno je učiniti kolpokopiju i rijetko histološku analizu. Kod promjena unutar epitela nastavljanju se česte citološke kontrole.
AIS (adenocarcinoma in situ) – odnosi se na leziju podrijetla iz endocervikalnog cilindričnog epitela te zahtijeva kolposkopski pregled i histološku potvrdu.
Adenocarcinoma – nalaz malignih stanica cilindričnog epitela koji zahtijeva neodgodivu histološku potvrdu, a podrijetlo stanica može biti endocervikalno, endometrijsko, ekstrauterino ili neodređeno.
Najbolja i najsigurnija prevencija svih navedenih promjena, osim redovitog uzimanja citološkog obriska, je svakako i odgovorno spolno ponašanje. S obzirom da nažalost sam kondom nije dovoljna zaštita, najsigurnija zaštita je monogamna stabilna veza.