Što je genitalna HPV infekcija?

Genitalna HPV-infekcija je spolno prenosiva bolest uzrokovana humanim papiloma virusom. Ime se odnosi na grupu virusa s više od 100 tipova, od kojih je više od 30 spolno prenosivo. Inficirati se mogu genitalna područja žena i muškaraca uključujući i kožu penisa, velikih usana ili anusa, kao i sluznice vagine, vrata maternice ili rektuma. U većine inficiranih HPV-om neće se razviti nikakvi simptomi, a infekcija će proći sama od sebe.

Tipove virusa koji izazivaju značajnije abnormalnosti na PAPA testu nazivamo “tipovima visokog rizika”. Infekcija ovim tipovima može dovesti do razvoja karcinoma vrata maternice, vanjskog spolovila, vagine, anusa ili penisa. Druge tipove, koji obično uzrokuju manje citološke abnormalnosti na PAPA testu ili genitalne bradavice (kondilome), nazivamo tipovima “niskog rizika”.

Koliko je čest HPV?

Približno je oko 20 milijuna ljudi danas zaraženo HPV-om. Najmanje 50% spolno aktivnih muškaraca i žena tijekom života bude inficirano HPV-om. Prema dostupnim podatcima, do 50 se godine života, HPV-om inficira i do 80% žena.

Kako dolazi do genitalne HPV infekcije?

Svaka osoba koja je ikad imala genitalni kontakt s osobom koja je inficirana HPV-om može biti inficirana HPV-om. To se odnosi i na muškarce i žene koji infekciju dalje mogu prenijeti na svoje spolne partnere, a da pri tom ni ne znaju da su inficirani. Tipovi HPV-a koji inficiraju genitalni sustav primarno se šire spolnim putem, a infekcija vrlo često nema nikakvih simptoma ni znakova što olakšava širenje virusa budući da zaražene osobe ni ne znaju da su nosioci virusa. Rijetko, tijekom vaginalnog poroda može doći do prijenosa virusa s majke na dijete. Još rjeđe se kod djeteta koje je prolaskom kroz porođajni kanal došlo u kontakt s virusom nađu laringealni kondilomi.

Koji su simptomi i znakovi infekcije HPV-om?

Većina ljudi koji su nosioci HPV-a ne znaju da su inficirani. Virus živi u stanicama kože ili sluznice i obično ne izaziva simptome. Kod nekih ljudi javljaju se kondilomi ili prekancerozne lezije na vratu maternice, vanjskom spolovilu, anusu ili penisu, a danas, na sreću, sve rjeđe, i genitalne ili analne karcinome. Kondilomi se obično prezentiraju kao mekane, vlažne, uzdignute, ravne ili papilomatozne, pojedinačne ili multiple tvorbe, ružičaste do crvene boje obično lokalizirane u anogenitalnoj regiji (vulva, perianalno, vrat maternice, penis, skrotum, ingvinum, natkoljenica). Mogu se pojaviti nakon nekoliko tjedana ili mjeseci nakon spolnog kontakta s inficiranom osobom, ali se ne moraju pojaviti uopće.
Kondilome se najčešće dijagnosticiraju inspekcijom. Metode uklanjanja uključuju aplikaciju krema od strane pacijenata ili postupke koje provodi liječnik. Neki pacijenti odabiru ekspektativni postupak. Nijedan terapijski postupak nije generalno bolji od drugog niti je idealan za sve slučajeve.

Kako se dijagnosticira HPV infekcija?

Kod žena većinom se HPV dijagnosticira na temelju abnormalnog nalaza PAPA testa koji je prvenstveno oruđe probira za prekancerozne i kancerozne lezije na vratu maternice koje su uglavnom povezane s HPV infekcijom. Postoje također i specifični testovi za dijagnozu HPV DNA što može pomoći kliničarima da procijene da li je, i kakva, daljnja obrada potrebna. Kod muškaraca još nema pravog testa za dijagnozu HPV infekcije.

Postoji li lijek za HPV?

Ne postoji “lijek” za HPV infekciju, iako kod većine žena infekcija prođe sama od sebe. Liječenje je usmjereno prema promjenama na koži ili sluznici koje nastaju ako posljedica HPV infekcije.

Koja je veza HPV-a i karcinoma vrata maternice?

Svi tipovi HPV-a mogu izazvati blage promjene u PAPA testu bez ozbiljnih posljedica. Otprilike 10 od 30 genitalnih HPV tipova mogu, u rijetkim slučajevima dovesti do karcinoma vrata maternice. Međutim u većine, tj. u oko 90%, žena dolazi do negativizacije nalaza kojim identificiramo prisutnost HPV-a. S druge strane, iako mali postotak žena ima perzistirajuću HPV- infekciju ona je glavni faktor rizika za razvoj karcinoma vrata maternice.
PAPA test može otkriti prekancerozno i kancerozno promijenjene stanice sluznice vrata maternice. Redovitim testiranjem i brižljivim praćenjem te liječenjem, ukoliko je ono potrebno, osiguravamo da se prekancerozne lezije na vratu maternice ne razviju u karcinom.

Kako se može smanjiti rizik od genitalne HPV infekcije?

Najsigurniji način za eliminaciju rizika od HPV infekcije je apstinencija od spolnog odnosa s drugim osobama, no to je istovremeno za većinu osoba teško prihvatljiv način smanjivanja rizika.
Za one koji ipak odluče biti spolno aktivni, izlaz predstavlja dugotrajni, obostrano monogamni odnos s neinficiranom osobom. Ipak, u svakom pojedinom slučaju je teško ustanoviti HPV status spolnog partnera koji je ranije bio spolno aktivan.
Za spolno aktivne osobe, a koje nisu u dugotrajnoj, obostrano monogamnoj vezi, smanjenje broja partnera smanjuje rizik od infekcije HPV-om. Upotreba kondoma smanjuje učestalost karcinoma vrata maternice za koji se smatra da je bolest vezana uz HPV-infekciju. S druge strane, uloga kondoma u prevenciji HPV infekcije još nije poznata, budući da do HPV infekcije može doći na dijelovima koje kondom pokriva kao i u ostalim, nepokrivenim dijelovima.

Postoji li cjepivo protiv HPV-a?

Dva su cjepiva prošla u završne faze kliničkih ispitivanja, a nedavno je uporabu dopustila i FDA na teritoriju SAD-a. Oba cjepiva će se primjenjivati u seriji od tri vakcine tijekom 6 mjeseci.

Koja je razlika između ta dva cjepiva?

Jedno će cjepivo biti zaštita od 4 tipa HPV-a uključujući tipove 16 i 18 koji su uzrokom 70% karcinoma vrata maternice te tipove 6 i 11 koji uzrokuju oko 90% kondiloma. Cjepivo je testirano i na muškarcima i na ženama. Drugo cjepivo će prevenirati infekciju samo tipovima 16 i 18, a testirano je samo na ženama. Oba cjepiva će prevenirati promjene na vratu maternice koje uzrokuju navedeni tipovi HPV-a.

Da li su cjepiva djelotvorna?

Istraživanja su pokazala da su oba cjepiva visoko učinkovita u prevenciji HPV infekcije navedenim tipovima, a 100% učinkoviti u prevenciji stanja koje ovi tipovi HPV-a uzrokuju.

Koliko dugo cjepivo štiti od HPV infekcije?

Koliko dugo traje zaštita nakon cijepljenja novim cjepivom obično se definitivno utvrdi nakon dužeg praćenja vakciniranih osoba. Za sada se pokazalo da je cjepivo učinkovito 2,5-4,5 godine nakon cijepljenja.

Od čega cjepivo ne štiti?

Da li su cjepiva sigurna?

Oba su cjepiva testirana na tisućama ljudi, u više zemalja. Do sada, testirane su djevojčice i mlade žene u dobi od 9-26 godina, a jedno od cjepiva je testirano i na dječacima od 9-15 godina. Za sada nema dokaza o ozbiljnijim nuspojavama, a najčešća je nuspojava kratkotrajna osjetljivost na mjestu aplikacije cjepiva.

Kada se najbolje cijepiti?

Cjepivo je najučinkovitije ako se primjeni prije stupanja u spolni život. Točna dob će se utvrditi daljnjim istraživanjima.

Da li su redoviti ginekološki pregledi i PAPA test neophodni i nakon cijepljenja?

Da, i to iz nekoliko razloga. Prvo, cjepivo neće pružati zaštitu od svih tipova HPV-a. Drugo, neke žene možda neće dobiti sve potrebne doze cjepiva pa ni zaštita neće biti potpuna.
Za sada je još prerano za promjenu u postupniku probira za karcinom vrata maternice u populaciji žena koje su primile cjepivo. S vremenom i produbljivanjem znanja o ovom novom cjepivu kod cijepljenih će se možda odgoditi početak stupanja u probir ili će se produžiti preporučeni interval između dva PAPA testa.