OKSITOCIN – HORMON LJUBAVI

Hormoni su zaista čudesni kemijski spojevi. Ne samo da reguliraju većinu životnih funkcija, oni su pri tome i pravi regulatori emocija. Iz znanstvenih studija, ali i iz praktičnog života znamo što hormoni rade našem tijelu. Izraz: “smiri hormone“ došao je iz svakodnevnog iskustva o utjecaju hormonske neravnoteže na naše ponašanje.

Medicinska znanost pozna relativno mali broj hormona, a mnogo veći broj još leži negdje, čekajući da ga se otkrije. Isto tako, već poznati hormoni, istražuju se dalje i uviđaju se njihova djelovanja, koja su sasvim zapanjujuća.

Jedan od takvih hormona je i oksitocin. Ništa neobično, taj hormon se već dugo upotrebljava u medicini za izazivanje trudova. To je onaj famozni „drip“, pomoću kojeg su rađale mnoge žene, uključujući i autoricu ovog teksta. Moje sjećanje na oksitocin je zapravo jezivo: izazivao je neprirodne trudove, praćene nekim vrućim stiskanjem u maternici, koje je bilo teško podnijeti. I dan danas se ne mogu oteti dojmu, da su moji porodi trebali biti prepušteni mom prirodnom oksitocinu da odradi sve što treba. A uz trudove, oksitocin je tu da vas poveže emotivno i sa novorođenom bebom. Da ju zavolite i trpite sva “mučenja“ koja će uslijediti neposredno nakon poroda, kao što je buđenje noću, učestalo hranjenje i nezaustavljivo plakanje.

Oksitocin je hormon koji između ostalog regulira i emocionalnu povezanost. Bez oksitocina naš život je mehanički, više kao da ga živi robot, a ne čovjek. Dijete koje ima niski oksitocin, igrat će se samo, neće mu trebati prijatelji, i zbog toga neće patiti. Odrasle osobe kojima nedostaje oksitocin često žive same, ili su rastavljene, teže poslovima koje mogu obavljati individualno, jer ne vole surađivati sa timovima, ne znaju voditi „male razgovore“, svaki kontakt ih na neki način nervira, žene sa niski oksitocinom slabo postižu orgazme, a muškarci ne mogu uspostaviti pravi ljubavni odnos. Obično osobe kojima manjka oksitocin izgledaju napeto, imaju racionalno-intelektualni pristup životi, blijedi su u licu, nikada se emocionalno ne zacrvene. Rijetko se smiju.

Nivo oksitocina najvjerojatnije nasljeđujemo, ali njegovu razinu u krvi znatno možemo samnjiti ako uzimamo antidepresive. Oni praktički blokiraju oksitocin, i zato pacijenti koji ih uzimaju postaju osobe bez emocija. Na jednu stranu, nedotatak jakih emocionalnih reakcija ih štiti od razboljevanja, a na drugu stranu gube srž čovjeka, ono po čemu se razlikujemo od životinja.

Kada su autističnim miševima davali oksitocin, oni su se počeli približavati jedni drugima. Postoje također studije o primjeni oksitocina kod liječenja autizma, koje pokazuju jako dobre preliminirane rezultate. Vjerojatno je samo pitanje vremena, kada će se oksitoscin početi primjenjivati kod ljudi i za autizam. Što bi to značilo za ljude koje imaju taj poremećaj, možemo samo predmnijevati. Iz vječitog sivila i ravnodušnosti, dati im mogućnost da vole i budu voljeni.
Da li to nije i naša želja, nas navodno zdravih?

Ako me oksitocin može emocionalno zbližiti sa mojim partnerom, da živimo ljepši i ugodniji život, u tome ne vidim ništa loše. Ako pri tome znam da je oksitocin prirodna supstanca, dakle hormon koji se inače otpušta iz hipofize i tijelo ga prepoznaje kao svog, ne bih se trebala bojati stranih učinaka. Dakle, to nije nikakav neprirodni lijek, nego supstanca koju dodajem, jer moj vlastiti hormon najvjerojatnije nije dostatan da doživljavam prava emocionalna iskustva.

Jedan od najvećih svjetskih autoriteta iz hormonske nadomjesne terapije, belgijski liječnik, dr Tierry Hertoghe, kao mali dječak bio je izrazito sklon igranju sa samim sobom, nikada nije tražio društvo. Ništa neobično, ali kada je u svojim zrelim godinama došao u kontakt sa oksitocinom, rekao je da je uzimanjem sasvim malih doza oksitocina, mogao doživjeti iskustvo i zadovoljstvo kontakta sa drugim ljudima. S obzirom da je bio javna osoba, držao mnoga predavanja i educirao liječnike, putovao, sa oksitocinom, je čak u tome i uživao. Njegov emocionalni život je bio promijenjen, više je želio provoditi vremena sa svojim obitelji, osjećao se ispunjen u društvu ljudi koje je istinski počeo voljeti, kako kaže, osjećao ih je „ispod svoje kože“.

Dok kod žena može izazvati orgazam, kod muškaraca oksitocin ima drugačije djelovanje, izaziva da postaju osjećajniji, da se žele grliti, ljubiti, iskazivati emocije, pokazivati karakteristike koje su više prisutne kod žena.

Dr Hertghe napisao je cijelu knjigu o oksitocinu, ljubavnom hormonu, kako su ga prozvali mediji. Na pitanje da li je oksitocin nešto poput viagre, odgovorio je da je viagra potpuno mehanički uvjetovana, dok oksitocin daje emotivnost seksualnom činu, tako da bi ih prema njegovom mišljenju trebalo kombinirati zajedno.

Priroda pak radi svoje! Oksitocin se luči u većim količinama tijekom poroda jer izaziva trudove, luči se tijekom dojenja jer istiskuje mlijeko, i uza svaku tu radnju izaziva emocionalno povezivanje. Nevidljivo djelovanje oksitocina ne zamjećujemo ako ga ima dovoljno, no bez dovoljno oksitocina, već u prvim danima bebinog života, može se dogoditi stres. Majke koje nemaju dovoljno oksitocina, imaju kompliciran porod, probleme sa dojenjem, a i emocionalno vezivanje uz bebu protiče otežano. Kolike mlade žene pate od tzv. postporođajne depresije, koja je najčešće hormonalno uvjetovana, i rješenje bi bilo baš u nadomještavanju hormona koji nedostaju.

Oksitocin koji je registriran kao intravenozni preprat , nije podesan za liječnje emocionalnih poremećaja, za tu indikaciju oksitocin se treba primjenjivati sublingvalnim putem, i onda je njegov efekt na emocionalno zbližavanje kod muškaraca, odnosno na uspostavljenje orgazma kod žena, najveći.

Jasno, oksitocin nije lijek za sve emotivne probleme. Samo iskusan liječnik će procijeniti da li bi nadmještavanje oksitocina pomoglo, ili postoje neke druge prepreke za uspostavjanje zdravog emocionalnog odnosa. Nivo oksitocina se može mjeriti u krvi, što daje još bolji uvid u njegov nedostatak ili pak, otvara druge mogućnosti za dijagnostiku i pravilno liječenje emocionalnih poremećaja.

Kao i obično, i kod hormona, postoji uvijek jedno nepisano pravilo, da se hormoni balansiraju po redu važnosti, gdje je hormon stresa najvažniji i najvredniji. Oksitocin i hormon stresa su snažno povezani, jer previše oksitocina, može dovesti do iscrpljivanja hormona nadbubrežne žlijezde, što u konačnici rezultira slomom cijelog hormonalnog sustava. Premalo oksitocina, zauzvrat, teoretski, činilo bi nas otpornijih prema stresu, današnjem modernom pratiocu, jer naše emocionalne reakcije bile bi nekako površne i ne bi nas trošile. A to je upravo ono što rade antideprsivi – lijekovi modernog doba, ubojice emocija.

Nedostatak oksitocina:

• Introvertiranost
• Rijetko smijanje
• Nema životne sreće
• Blijedo lice
• Racionalno razmišljanje
• Živi sam ili razveden
• Skloniji individalnom poslu, nego timskom radu
• Napetost u tijelu, fibromijalgija
• Slabo spavanje
• Nizak prag za bol
• Seks doživljava fizički (muškarci)
• Ne mogu doživjeti orgazam (žene)
• Slabi trudovi
• Nemogućnost dojenja