Utjecaj psihoterapije na neurobiološke strukture i ekspresiju određenih gena
dr.med. Iva Stasiow, psihoterapeut
Psihoterapija ne utječe samo na dušu nego i na neurobiološke strukture, i zapravo utječe na ekspresiju određenih gena. Psihoterapija je u tom smislu metoda koja ne “doseže” samo do duše već i do tijela!
Geni upravljaju nama, ali se i njima upravlja. Pretpostavka da geni funkcioniraju na točno utvrđeni način i programiraju čitav život, nije točna! Štoviše, geni su podložni mnogobrojnim utjecajima koji u velikoj mjeri reguliraju njihovu aktivnost. Događaji, doživljaji, međuljudski odnosi, životni stilovi upravljaju aktivnostima gena i mijenjaju strukture u mozgu.
Što je predmet psihoterapijskog liječenja? Predmet psihoterapije su fenomeni koji isključivo imaju veze s međuljudskim odnosima, poteškoćama u ophođenju s osjećajima, strahom, duševnom iscrpljenošću ili gubitkom životne radosti, problemima u partnerskim odnosima ili obitelji, uznemirujućim prisilnim osjećajima ili prisilnim djelovanjem, problemima u ophođenju sa seksualnošću, duševnim opterećenjima zbog tjelesnih bolesti ili tjelesno izazvanim duševnim poremećajima.
Simptomi su na dva načina povezani s međuljudskim odnosima. S jedne strane navedeni simptomi, ako su prisutni, uvijek i neizbježno utječu na odnose s drugim osobama. S druge strane, vrlo je čest slučaj da su međuljudski odnosi utjecali na nastanak duševnih simptoma. Međuljudski odnosi snažno djeluju na nas i ne utječu samo na duševnu sferu, nego i preko mozga na gene, biološke funkcije i tjelesne strukture organizma. Stoga nas ne bi trebalo iznenaditi da međuljudski odnosi imaju ne samo odlučujući udio u nastanku i održavanju simptoma, nego da veza između simptoma i međuljudskih odnosa predstavlja odlučujuću polaznu točku u psihoterapiji (bez obzira na psihoterapijsku školu).
Čini se da je utjecaj uspješne psihoterapije na neurobiološke procese neovisan o vrsti duševnog zdravstvenog poremećaja. Činjenicu da psihoterapija – kao i sva ostala iskustva u međuljudskim odnosima – uz dušu mijenja i tijelo, nisu pokazala samo ispitivanja s navedenim modernim postupcima. San je drugi “biološki marker” koji se kod nekoliko duševnih zdravstvenih poremećaja mjerljivo mijenja. Za razliku od normalnog “profila sna” zdravih ljudi (duboki san u prvoj polovici noći i sve duže faze snova, odnosno REM-faza sna u drugoj polovici noći) kod pacijenata s duševnim zdravstvenim poremećajima dogadaju se promjene koje se mogu mjeriti u “laboratoriju sna” (tijekom sna mjeri se krivulja moždane struje EEG). Brad Engdahl s jedne klin ike u Minneapolisu (SAD) uočio je da se kod pacijenata koji boluju od posttraumatskog stresnog poremećaja nakon uspješne psihoterapije poboljšao mjerljivi “profil sna”.
Referenca: Joachim Bauer - Pamćenje Tijela