Zubni implantati
dr. Krešimir Doblanović, spec. oralne kirurgije
Nakon gubitka jednog ili više zuba implantoprotetska rehabilitacija najbolje je rješenje za ponovnu uspostavu normalnog, fiziološkog zagriza. Dobrim liječenjem dolazi se do gotovo u potpunosti ili čak u potpunosti prirodnog izgleda te punog i potpunog zubnog niza.
Temelj liječenja je implantat, mali titanski vijak koji djeluje kao zamjena za korijen zuba koji nedostaje te je u mogućnosti podržavati zubnu protezu ili krunu. Titan se koristi jer ga tijelo ne odbacuje i sraštava sa čeljusnom kosti u potpunosti, tj. biokompatibilan je.
Prednosti zubnog implantata u odnosu na navlake i proteze
Zubni implantati imaju mnogo prednosti u odnosu na navlake i zubne proteze. Oni izgledaju i funkcioniraju poput prirodnih zuba te ih pacijenti takvima i osjećaju, zdravi zubi ne moraju se brusiti za nosače fiksnoprotetskih nadomjestaka: mostova ili kruna. Postavom dentalnog implantata zaustavlja se resorpcija, gubitak visine i širine čeljusne kosti koja podržava zube.
Gotovo svi pacijenti iznad 18 godina pogodni su za postavu dentalnih implantata uz iznimku onih sa nekim sistemskim bolestima o čemu će vas informirati vaš dentalni implantolog. Danas se bez problema implantati postavljaju i pacijentima sa reguliranom šećernom bolesti, pacijentima sa umjetnim srčanim zaliscima i sl. uz strogo poštivanje kirurških protokola za takva stanja ili bolesti.
Implantoprotetsko liječenje sastoji se od dvije faze: kirurške i protetske.
Prvi korak u implantoprotetskoj terapiji je razgovor s vašim doktorom dentalne medicine, nakon čega slijedi temeljiti stomatološki pregled. Radiološkom dijagnostikom, ortopantomogramom i CT-om procjenjuje se stanje koštanog tkiva i određuje pozicija za implantat. Iskustvo i dobra edukacija glavni su faktori u izboru idealnog implantoprotetskog liječenja.
Slijedi postava dentalnog implantata. Radi se o kirurškom postupku koji se izvodi u lokalnoj anesteziji, jednakoj onoj za liječenje ili vađenje zuba. Ponekad je moguće u istom aktu izvaditi zub i postaviti implantat te tada govorimo o imedijatnoj implantaciji. Gotovo uvijek je moguće izraditi i privremeni zub koji se koristi tri mjeseca koliko je potrebno da se implantat učvrsti i sraste sa kosti, da se oseointegrira.
Nakon perioda oseointegracije slijedi protetska faza liječenja koja započinje uzimanjem otiska, probama boje i oblika zuba te završava uspostavom normalnog zagriza i estetike.
Zubi poduprti implantatima zahtjevaju istu pa ča ki nešto veću razinu oralne higijene nego prirodni zubi. Osim potpune oralne higijene, nakon završene implantoprotetske rehabilitacije redovite kontrole, svakih šest mjeseci uvjet su dugotrajnog opstanka dentalnih implantata.