Liječenje hipertrofije (povećanja) prostate, danas i sutra.
dr.med. Neven Kapun, urolog
Danas starije muške pacijente u urološku ambulantu dovode
simptomi otežanog ili iritativnog mokrenja , znakovi upale donjih mokraćnih
putova, strah od raka ili od nemogućnosti mokrenja.
Benigna hipertrofija prostate (tj. dobroćudno povećanje
kestenjače) je stanje povezano sa
starenjem. Danas nije za život opasna bolest, ali se često manifestira sa
simptomima donjih mokraćnih putova (engleski luts-lower urinary tract syndrom)
te više ili manje smanjuje kvalitetu života muškaraca.
Osim starenja faktori rizika su:
-pušenje
-debljina
-pijenje velikih količina alkohola
-šećerna bolest
-i po nekim studijama vazektomija
Tko ima tegobe?
Više epidemioloških istraživanja pokazalo je da 50 %
muškaraca starijih od 50 godina ima povećanu prostatu , a samo njih 25% ima
značajne tegobe s mokrenjem. Kako populacija stari, tako je i tih pacijenata
sve više.
Zašto muškarci dolaze?
Gotovo 77% muškaraca sa povećanom prostatom dolazi na
pregled kod urologa zbog znakova
iritacije npr. učestalo dnevno i noćno mokrenje, hitno mokrenje te
pritisak u mjehuru kao i znakova opstrukcije kao što su slabiji, tanak ili
raspršen mlaz, prekidanje mlaza mokraće, kapanje urina nakon mokrenja i teže
započinjanje mokrenja. 17 % ispitanih na
pregled dolazi zbog straha od mogućeg raka prostate. Zanimljivo je da bolesnike
ne brinu toliko sami simptomi bolesti. Njih
56 % je teške simptome imalo već dvije godine prije pregleda ali su tegobe
objašnjavali starenjem, a liječili su ih promjenom dnevnih aktivnosti i navika
te raznim fitoterapijama. Pacijente najviše zabrinjavaju mogući potpuni zastoj
mokrenja i mogući neizbježni operativni zahvat, pokazali su rezultati
istraživanja najnovijih epidemioloških studija.
Hoće li bolest i tegobe napredovati i kako brzo?
Liječnik koji se suočava sa tegobama zabrinut je i pokušava
pronaći pacijente kod kojih će bolest
napredovati, tj. progredirati. Faktori koji nam mogu najviše pomoći u
tome su godine pacijenta , vrijednosti PSA (prostata specifični antigen) i
volumen prostate. Smanjenje maksimalnog mlaza te povećani zastoj u mjehuru
nakon mokrenja (ostatni urin) i povećani IPSS scor dodatni su parametri.
Pacijenti sa manjim tegobama - podvrgnu se aktivnom
praćenju i promjeni životnih navika.
Oni koji imaju srednje izražene tegobe - potrebno je brzo
smanjiti ili popuno iskorijeniti simptome te povećati kvalitetu života uz
minimalne nuspojave liječenja.
Pacijenti sa visokim rizikom napredovanja bolesti - potrebno
je zaštiti mjehur i odgoditi napredovanje bolesti. Ukoliko se obstrukcija ne
liječi može doći do ozbiljnih komplikacija
kao što je akutna ili kronička retencija urina, koju može pratiti
oštećenje bubrega, a u krajnjem slučaju uzrokovati i potpuno otkazivanje
bubrega.
Ukoliko konzervativnim tretmanom ne uspijemo u svojoj
nakani, akutna retencija (iznenadna potpuna nemogućnost mokrenja), kronička
retencija sa ishiuriom paradoxom (stanje kod kojeg u mjehuru postoji veliki
zastoj mokraće te se ona kod pacijenta jednostavno prelijeva,tj stalno mu
bježi) ili vjerojatni operativni zahvat krajnje su posljedica i rješenje .
Zadnjih 15 godina se terapija BPH promijenila iz korijena.
Nove mogućnosti liječenja radikalno su
smanjile broj operativnih zahvata. Unatoč tome 3 od 10 muškaraca podvrgnuto je
kirurškom zahvatu zbog ove bolesti. Najčešće se radi TUR (trans- uretralna
resekcija) prostate , rijeđe TUIP (incizija, za prostate manje od 30 grama), a
vrlo rijetko klasična prostatektomija (operater prstom izljušti adenom
prostate), koja je rezervirana samo za izrazito velike prostate.
Vjerojatnost da će oni kod kojih dođe do akutnog zastoja
urina biti operirani unutar prve godine je gotovo 60 %.
Postavljanje dijagnoze?
Dijagnostika obuhvaća uzimanje anamneze , određivanje IPSS-a
( simptom skora koji obuhvaća pitanja o mlazu, učestalosti mokrenja i hitnoći),
digitorektalni pregled (palpacija prostate prstom), određivanje PSA i
kreatinina (bubrežna funkcija) te analiza sedimenta urina (pregled urina pod
mikroskopom). Dnevnik mokrenja je vrlo je koristan u objektivnoj ocjeni tegoba.
Ako je potrebnoAko je potrebno treba odrediti rezidualni
urin (ostak urina u mjehuru nakon mokrenja), TRUS prostate (pregled prostate
UZV sondom kroz debelo crijevo), UZV
bubrega te uro-flow (određivanje brzine protoka i volumena mlaza mokraće). Ukoliko je zaostatak urina veći od 300 ml,
pacijent stariji od 80 ili mlađi od 40 godina, ili maksimalni flow veći od 15
ml/sek, potrebno je učiniti cistometriju
(invazivna pretraga kojom se pomoću sondi u mjehuru i debelom crijevu ispituju
tlakovi te se pomoću toga može odrediti uzrok otežanog ili iznenadnog
nekontroliranog mokrenja).
Cistoskopija (pregled mokraćne cijevi i mjehura sa
instrumentom debljine 5-6 mm gdje urolog direktno okom vidi promjene) je
indicirana u slučajevima isključivanja druge patologije hematurije (krv u
mokraći), strukture mokraćne cijevi (suženje mokraćne cijevi), tumor mjehura
(novotvorina), stanje poslije kirurškog zahvata) ili prije op. zahvata.