Teniski i golferski lakat
dr. Milan Milošević, ortoped | traumatolog
Teniski lakat predstavlja jedan od učestalijih sindroma prenaprezanja koštano – mišićnog sustava. Stručni naziv ovog sindroma je lateralni epikondilitis.
Uslijed oštećenja tetiva mišića koji ispružaju šaku i prste, dolazi do bolnog stanja lakta osobito prilikom ponavljanih pokreta. Svi mišići podlaktice imaju polazište s tzv. epikondila, odnosno koštanih izbočina u području lakta. Na tom hvatištu tetiva nastaju degenerativne promjene koje uzrokuju teniski lakat, prvenstveno zbog promjena na razini mikrocirkulacije. Stoga, dugotrajni slučajevi ovog sindroma ne predstavljaju pravo upalno stanje, što je bitno u provođenju liječenja.
Osim dugotrajnih preopterećenja lakta, razlog može biti i jednokratna trauma, npr. kod nošenja teškog tereta. Tako se teniski lakat najčešće viđa kao profesionalna bolest, primjerice kod sportaša, stomatologa, kirurga…, dakle osoba s učestalom uporabom mišića podlaktice.
Ipak, najčešće ovo stanje susrećemo zbog pretjerane upotrebe računala, sukladno svakodnevnom načinu života pa je opravdano govoriti možda o pojavi „kompjuterskog lakta“! Prvi simptom, bol, javlja se na vanjskoj strani podlaktice ispod zgloba lakta.
Bol obično započinje postepeno i kasnije pojačava intenzitet. Ovisno o težini oštećenja, bol može biti blaga i javiti se neko vrijeme nakon aktivnosti, može trajati za vrijeme aktivnosti i pojačavati se ili može biti konstantna. Često je prisutna i osjetljivost na dodir u području lakta.
Teniski lakat treba razlikovati od tzv. golferskog lakta ili medijalnog epikondilitisa, u kojem dolazi do oštećenja tetiva mišića s unutarnje strane podlaktice koji su zaduženi za fleksiju tj. savijanje šake.
Dijagnostika
Dijagnoza se postavlja temeljem specijalističkog pregleda i kliničkih testova na lakatnom zglobu te podataka o zanimanju i sportskim aktivnostima bolesnika. U Poliklinici Ribnjak Centar suvereno koristimo dijagnostički ULTRAZVUK kojim je moguće točno utvrditi lokaciju oštećenja.
Specijalist ortoped educiran je za postavljanje diferencijalne dijagnoze prema skupini kompresivnih stanja živaca u području lakta. Pritisak na živčane strukture lakta može imponirati kao teniski lakat, stoga je u slučaju sumnje potrebno učiniti dodatnu obradu, odnosno ispitivanje živčane provodljivosti ili elektromioneurografiju – EMGN.
Liječenje ovog sindroma može biti konzervativno i operativno.
Neuspješno konzervativno liječenje, koje često uključuje i injekcije kortikosteroida, nošenje podlaktične poveske i sl. ima za posljedicu nužnost operativnog liječenja. Operativni zahvat izvodi se u regionalnoj anesteziji, ponekad i primjenom tzv. „blijede staze“, odnosno kompresivne poveske koja pritiskom na krvne žile omogućuje bolju vizualizaciju za vrijeme zahvata.
Ideja kirurškog liječenja je tzv. dezinsercija, odnosno odvajanje tetivnog hvatišta, s eventualnim odstranjenjem koštano promijenjenog dijela lakta. Oporavak nakon zahvata može potrajati te je stoga bitno strpljenje u poslijeoperacijskom razdoblju! Treba napomenuti da se operacijskom liječenju pribjegava tek kada su iscrpljene sve druge mogućnosti liječenja ovog sindroma prenaprezanja.
U Poliklinici Ribnjak, osim usluga fizikalne terapije u liječenju ovog sindroma, vrlo uspješno koristimo metodu liječenja autolognom kondicioniranom plazmom (ACP metoda) u skladu s aktualnim terapijskim principima liječenja.
Brojne znanstvene studije potvrđuju brži oporavak nakon primjene autologne kondicionirane plazme, uslijed blagotovornog učinka faktora rasta iz trombocita na mikrooštećenja u području tetivnog hvatišta.
Primjenom te metode, dakle, dolazi do regeneracije ozlijeđenog mjesta na potpuno prirodan način.
Zaključno, radi se o vrlo raširenom sindromu prenaprezanja, koji zahtijeva specijalistički pristup od postavljanja dijagnoze, praćenja progresije stanja, do liječenja i oporavka. Visoko educirano osoblje naše ustanove poduzima sve potrebne mjere koje opisano bolno stanje lakta iziskuje, a u svrhu uspješnog rezultata liječenja.