Iskustva drugih
- 25.7.2017. u 18:50 SATI
- Korisnik: Red0Bird
Dakle, prije tri godine kada sam imala slucaj da moram vaditi zub (tocnije zaostale korijene), dolje sest, dobila sam doktoricu Gaspert. Na pocetku zahvata je sve bilo super, divno, krasno, pitala me recimo kako sam, je li anestezija pocela djelovati i slicno. Nakon minutu krenula je vaditi te korijene i tu nastaju problemi. Uzasno je boljelo, ocigledno injekcija jos nije djelovala i od boli su mi krenule suze, da bi se na kraju rasplakala jer ni u jednom trenu nije zastala s neuspjesnim cupanjem i pitala sto je, a bilo je neizdrzivo. Bas naprotiv, kad sam vec bila na rubu da pocnem vristati, stala je i obratila mi se sa sljedecim rijecima: "Sto ti je?? Sto places?? To te nista ne boli! Hoces da te takvu krvavu posaljem doma pa onda placi?!" (da, usklicnici i upitnici su tu da naglase da je to rekla zivcanim, iznerviranim i neljubaznim tonom). Rasirila je ruke u pozu "stvarno ne razumijem u cemu je problem, sto dramatiziras?" dok je mahala s onim kljestima... Nakon jos cca 5 min agonije, jedino sivanje nisam osjetila. Izasla sam iz ordinacije sokirana i uplakana, bogatija za jedno traumaticno iskustvo. Hvala doktorici na tome. Ps., nisam bila klinka pa da se rasplacem na svaku sitnicu, imala sam 18 godina i prilicno visok prag tolerancije na bol. Ali eto...
