Omaglice i vrtoglavice su jedan od češćih simptoma koji dovode bolesnika liječniku, posebno nakon četrdesete godine života. Riječ je o nekoliko vrsta subjektivnog poremećaja ravnoteže. Mogu biti centralnog i perifernog podrijetla. Znak su poremećaja u vestibularnom sustavu, koji služi za održavanje ravnoteže (strukture unutarnjeg uha, vestibularni živac, moždano deblo i mali mozak). Vestibularni sustav je odgovoran za integraciju senzoričkih informacija tokom kretanja i zadržavanje predmeta u vidnom polju za vrijeme pokreta. Ukoliko je oštećenje perifernog tipa, uz vrtoglavicu često postoje i druge subjektivne tegobe, kao što su nagluhost, mučnina, povraćanje, vegetativne smetnje (znojenje) i nistagmus- koji predstavlja nevoljne pokrete očiju.

Pri tome je vrlo važno razlikovati pravu vrtoglavicu (vertigo) od sličnih senzacija, koji nisu prava vrtoglavica, jer su uzroci i načini liječenja drugačiji. Vrtoglavica je osjećaj pravog rotacijskog kretanja bolesnika ili okoline oko bolesnika. Druge senzacije koje nisu vertigo su obično omaglice, nestabilnost, «lebdenje»... U poremećaje ravnoteže, osim prave vrtoglavice spadaju još i sinkope i presinkope, nestabilnost i druge, manje specifične smetnje. Sinkope (odnosne presinkope) predstavljaju osjećaj nesvjestice, često praćen neugodnim osjećanjem, mučninom, strahom i prolaznim gubitkom vida. Uzrok je pad opskrbe mozga krvlju ispod potrebne razine. Osjećaj nestabilnosti može imati oblik osjećaja neravnoteže, nesigurnosti, nestabilnosti. Uzroci ovih skupina su često različiti u tom smislu da je poremećaj kod prave vrtoglavice obično u unutarnjem uhu, dok je kod ostalih najčešće uzrok neurološki, kardiološki ili neka druga sistemska bolest. Uzrok se može razlikovati i u drugim elementima. Ukoliko je vrtoglavica nastala naglo, uz ponekad prisutan šum ili punoću u uhu ili oslabljen sluh, prvenstveno se sumnja na bolest unutarnjeg uha. Ako je razvoj postupan uz izražene i druge simptome uzrok je obično izvan uha. Vertigo prouzrokovan promjenama u središnjem živčanom sustavu je najčešće povezan i sa drugim znakovima kao dvoslike, poremećaj govora, motorički ispadi... Smetnje mogu biti izražene povremeno ili stalno, što opet može ukazivati na eventualni uzrok.

Prilikom kliničke obrade bolesnika koji se žali na vrtoglavicu i slične simptome je važno uzeti što više podataka od bolesnika (dobra anamneza). Kod pregleda treba obratiti pažnju na arterijski tlak (uključujući mjerenje u ležećem i stajaćem položaju), potreban je pregled uha na postojanje znakova upale i evaluacija kardiološkog i neurološkog stanja bolesnika. Orjentacija o sluhu se dobiva korištenjem glazbenih viljuški. Točnija lokalizacija izvora smetnji se dobiva nizom vestibuloloških pretraga.

Kod kliničkog pregleda je također važno ustanoviti postoje li nevoljni ritmični pokreti očnih jabučica (tzv. nistagmus), čija pojava također može ukazivati na mjesto na kojem se javio poremećaj, zbog čega se on mora što točnije procijeniti (jačina, smjer, faktori koji ga pojačavaju....) Kriva procjena nistagmusa može lako dovesti do greške u dijagnozi. Za detaljniju obradu mogu se napraviti osnovne laboratorijske krvne pretrage, stabilometrija, tonski audiogram, evocirani potencijali moždanog debla (BERA), ultrazvučno ispitivanje krvnih žila koje opskrbljulju mozak krvlju (Doppler), EKG, RTG vratne kralješnice te CT ili MRI mozga. Za dokazivanje benignog posturalnog poremećaja ravnoteže koristan je tzv. Dix-Hallpikeov manevar, pri čemu se naglo mijenja položaj bolesnika iz sjedećeg položaja sa okrenutom glavom u stranu u ležeći položaj. Idući test koji se puno koristi je kaloričko (toplinsko) podraživanje unutarnjeg uha. Nakon pregleda vanjskog uha i bubnjića (jer se ne smije izvoditi kod perforacije bubnjića i upale), u zvukovod se uštrcava topla ili hladna voda ili zrak i prati se pojava nistagmusa. On nastaje podražajem centra za ravnotežu u unutarnjem uhu. Test vestibulospinalnih refleksa procjenjuje bolesnikovu mogućnost održavanja ravnoteže u slučajevima kada mu je smanjena mogućnost percepcije okoline (npr- kod zatvorenih očiju). U procjeni oštečenja sustava za ravnotežu uz ove se ponekad koristi elektronistagmografija (ENG), koja zapravo predstavlja skup pretraga koje se izvode na rotirajućoj stolici i bilježenjem nistagmusa u različitim situacijama (kaloričko podraživanje, praćenje točaka, rotacija...).

Uzroci:

Vestibularni neuronitis:

Jedan od češćih uzorka naglo nastale vrtoglavice. Češći je kod odraslih osoba srednje životne dobi. Može, ali i ne mora mu prethoditi virusna infekcija gornjih dišnih puteva, te se vjeruje da je virusnog podrijetla. Uzrok može biti i cirkulacijski poremećaj u području unutarnjeg uha i vestibularnog živca. Vrtoglavica nastaje naglo uz pojavu mučnine i povraćanja. Ponekad može biti izražena toliko da bolesnik otežano stoji. Pojavljuje se i nistagmus. U liječenju se koriste lijekovi iz skupine antihistaminika, koji se inače koriste i kod liječenja mučnine izazvane kretanjem (putovanjem), a koriste se i sedativi iz skupine bezodiazepina (diazepam). Većina bolesnika se u potpunosti oporave kroz nekoliko dana, a ponekad slijede blaži recidivi bolesti.

Benigni paroksizmalni pozicijski vertigo (BPPV):

Također jedan od čestih uzroka vrtoglavice, ali u mnogo slučajeva ostaje neprepoznat. Često se javlja u obliku rotatorne vrtoglavice, kada se bolesnik okreće u ležećem položaju ili kada bolesnik naglo okrene glavu prema gore, a obično traje samo nekoliko sekundi te nastaje naglo. Pri tome nema drugih neuroloških simptoma. Uzroci mogu biti vrlo različiti (trauma, upale, otoskleroza, bolesti središnjeg živčanog sustava), a vrlo često uzrok ostaje nepoznat.

Meniereova bolest:

Bolest se sastoji od tri karakteristična simptoma: vrtoglavice, šuma u ušima i gubitka sluha. Radi se o nakupljanju tekućine u membranskim prostorima unutrašnjeg uha, a neliječen može dovesti do teškog oštećenja sluha i sustava za ravnotežu. U liječenju se , obzirom da je uzrok najčešće nepoznat, koriste lijekovi iz različitih skupina. Često se simptomi povlače na dijetu sa smanjenim unosom soli i uzimanjem diuretika. Također se povremeno koriste kortikosteroidi lokalno ili sistemski, a rjeđe tvari koje uništavaju unutarnje uho (gentamicin: kada postoje izražene smetnje ravnoteže, uz od prije slab sluh na to uho).

Cerebrovaskularne bolesti:

Promjene na krvnim žilama koje opskrbljuju krvlju područje unutarnjeg uha i malog mozga (stražnja lubanjska jama) mogu također dovesti do poremećaja održavanja ravnoteže. Ovo stanje je vrlo važno točno razlikovati od vastibularnog neuronitisa i sličnih bolesti izoliranih na unuatarnje uho.

Cervikogena vrtoglavica (vertebrobazilarni sindrom):

Jedan od češćih uzroka vrtoglavice i sličnih tegoba je nedostatna cirkulacija krvi kroz vertebralne arterije, koje prolaze kroz poprečne nastavke vratnih kralježaka, te oštećenja vratne kralježnice različitog podrijetla, a najčešće degenerativne, mogu uzrokovati smanjenu opskrbu kisikom dijelova mozga i unutarnjeg uha zaduženih za održavanje ravnoteže. Takvi se bolesnici često žale na bolnost u vratu i napetost vratnih mišića. Tegobe se mogu pogoršati kod naglih pokreta glave i vrata ili pri pogledu prema gore.

Migrena:

Vrtoglavica je česta popratna pojava kod bolesnika koji boluju od migrene. Može biti prisutna u fazi pred glavobolju (tzv. aura) ili tijekom trajanja migrenozne glavobolje, a može poprimiti značajke prave vrtoglavice, ili omaglice, nestabilnosti i dr. Liječenje kod ovog tipa vrtoglavice odgovara liječenju osnovne bolesti.

Multipla skleroza:

Multipla skleroza je bolest središnjeg živčanog sustava za koju se smatra da je autoimunog porijekla. Karakterizirana je demijelinizirajućim procesom, a najčešće se prvi put javlja u mlađoj odrasloj dobi. U određenog broja bolesnika se uz ostale tipične simptome može javiti i osjećaj vrtoglavice i nestabilnosti. Također može biti oštećen i sluh ukoliko proces zahvati slušne centre. Za multiplu sklerozu je tipično pojavljivanje različitih neuroloških smetnji u različito vrijeme.

Tumori:

Tumori koji imaju ishodište u stražnjoj lubanjskoj jami mogu dovesti do vrtoglavice. Primjer takvog tumora je vestibularni švanom, koji zbog svog polaganog rasta ipak rjeđe dovodi do vrtoglavice nego što dovodi do slabljenja sluha.

Liječenje:

Izbor adekvatnog načina liječenja vrtoglavice u prvom redu ovisi o uzroku tegoba. Ukoliko su tegobe izražene u tolikoj mjeri da bolesnik ima nemogućnost održavanja ravnoteže ili ukoliko se sumnja da je uzrok vrtoglavice cerebrovaskularni inzult (moždani udar), bit će potrebno bolesnika primiti u bolnicu radi daljnje dijagnostike ili liječenja. Kada je vrtoglavica popraćena i mučninom i povraćanjem važno je osigurati nadoknadu tekućine i izgubljenih elektrolita infuzijama i uvesti u terapiju lijekove za smirenje i lijekove protiv mučnine. Kod smetnji ravnoteže povezanim sa centralnim uzrocima (multipla skleroza, moždani udar i dr.) liječi se osnovna bolest. Kod tumorskih procesa liječenje je kirurško.