Zanima Vas tko su najbolji doktori i stomatolozi u Hrvatskoj?

Pogledajte što ljudi misle o njima i iskoristite te informacije za dobrobit Vašeg zdravlja. Pomozite drugim ljudima tako što ćete ostaviti komentare i ocjene!

Profesor Klapan pruža 10% popusta na pregled novom pacijentu koji se ovdje prijavi.
PRIJAVITE SE OVDJE!

Sinonazalni polipi (snp) („nosna polipoza“)

  • Objavljen: 20. Siječanj, 2017
9670_slika_1.png
10356_slika_2.png
16745_slika_3.png
3573_slika_4.png
7866_slika_5.png
 
Nosni polipi su dobroćudne tvorevine, koje mogu nastati na bilo kojem mjestu na sluznici nosne šupljine ili na sluznici paranazalnih sinusa. Radi se o tvorbama upalnog porijekla, čiji je točan uzrok nepoznat. Mogu u većoj mjeri uzrokovati smanjenje kvalitete života bolesnika, jer uzrokuju stalnu nosnu opstrukciju i mogu dovesti do znatnog slabljenja osjetila mirisa. Nosni polipi se javljaju kod osoba oba spola, različite životne dobi, a mogu se pojaviti čak i kod djece. Osobe oboljele od nekih drugih bolesti imaju povećanu mogućnost dobivanja nosnih polipa, kao npr. one oboljele od cistične fibroze ili osobe sa alergijom na salicilate (skupina ljekova protiv bolova, u koju spada npr. Aspirin).
 
 
 
 
Važnost prepoznavanja i liječenja nosne polipoze se očituje u simptomima i mogućim komplikacijama, koje njihova pojava i rast može uzrokovati. Obično je prvi simptom nosna opstrukcija (začepljenost nosa), koja može biti različite jačine, jednostrana ili obostrana. Ukoliko je značajnija može dovesti do smetnji osjetila mirisa, tj. smanjena osjetljivost (hiposmija) ili potpuni gubitak (anosmija). Ukoliko polipi zatvore ušća sinusa, mogu dovesti do podržavanja sekreta i rasta bakterija u njima, te posljedično do razvoja akutnih i kroničnih upalnih procesa u njima. Rjeđe, ako se polipoza nosa i sinusa ne liječi pravodobno može uzrokovati čak i uništenje koštanih zidova sinusa i nosne šupljine.
 
 
 
 
Bolesnik sa nosnom polipozom će se najčešće žaliti na smetnje disanja kroz nos,različite jačine. Javlja se hiposmija ili anosmija. Ponekad se mogu javiti i smetnje osjetila okusa. Pojačana nosna sekrecija je također česti znak bolesti sluznice nosa i sinusa pa tako i polipoze. Ne mora biti uvijek izražena kroz nosnice, nego se relativno često javlja postnazalni iscjedak (sekrecija iz nosa u grlo).
 
Kod velikog broja bolesnika se javljaju i glavobolje, obično lokalizirane u području čela i lica te oko očiju. Ako se radi o polipozi sluznice paranazalnih sinusa, često se javljaju znakovi akutne ili kronične upale zahvaćenih šupljina. Pri specijalističkom pregledu nosne šupljine se obično vidi tipičan izgled nosnih polipa, koji se prezentiraju kao mesnate, bjelkaste, djelomično prozirne tvorevine, tj. izbočenja nosne sluznice. Oni mogu imati ishodište na različitim mjestima, često iz područja gdje se nalaze prirodni otvori paranazanlnih sinusa. Pregled nosne šupljine fleksibilnim fiberskopom koji daje vrlo korisne podatke o raširenosti bolesti i mjestu ishodišta polipa, ponekad može biti otežan ili nemoguć kada polipi zatvaraju čitavu nosnu šupljinu. Od radioloških, slikovnih metoda, RTG snimka sinusa je samo od orjentacijske vrijednosti i ne daje potpunu sliku o raširenosti procesa i ona danas definitivno postaje pretraga koja se ne koristi za precizno određenje patološkog supstrata, niti odluke za precizno definiran operacijski zahvat. Nasuprot tome, CT snimka sinusa daje puno više korisnih podataka o proširenosti polipoze, odnosu prema ostalim anatomskim strukturama i o eventualnoj destrukciji koštanih struktura. Rade se CT snimke barem u dvije različite projekcije, a novijim računalnim sustavima i programima se mogu rekonstruirati i 3D modeli, izrazito korisni u planiranju kirurškog liječenja polipoze.
 
Ovim pristupom postižu se neke prednosti u dijagnostici patoloških stanja paranazalnih sinusa u odnosu na dosadašnju tehnologiju zasnovanu samo na CT analizi, npr. (a) bazična CT dijagnostika definitivno je postala važno pomoćno sredstvo u dijagnosticiranju kroničnog sinusitisa, u pogledu praćenja i prognoze slučaja, kao i ishoda samog postupka; (b) dodatni aksijalni i koronarni prikazi izbjegnuti su razvojem i uporabom 3D - modela (takozvana tehnika renderiranja) u dijagnostičke svrhe; (c) kao što je navedeno pod (b), doza zračenja kojoj je izložen bolesnik značajno je smanjena uporabom tehnike renderiranja; itd. Složeni programski sustavi omogućuju nam uočavanje 2D-CT ili MRI slika, te njihov prikaz u zamišljenim, proizvoljnim slučajevima. Pojedine snimke mogu se prenositi, obraditi i izbrisati, ili se mogu prikazati kao animacijski prikazi. Serije snimaka mogu se mijenjati ili se generirati u različitim projekcijama. Prije razvoja 3D prostornih modela, svaku je pojedinačnu snimku ili seriju snimaka bilo potrebno segmentirati, kako bi se mogao izdvojiti dio koji nas zanima. 3D - model potpuno prikazuje međuodnos s graničnim područjima što je od neprocjenjivoga dijagnostičkog značenja i razumljiva prednost u usporedbi sa standardnim 2D statičkim snimkama. Komparativna analiza anatomskih 3Dmodela s realnim intraoperativnim prikazom pokazuje da je 3D renderirana slika jako dobra, jer današnji vizualizacijski standardi omogućuju snimci da izgleda isto tako dobro kao i stvarni intraoperativni anatomski prikaz, kao što se naš kirurški tim uvjerio bezbroj puta tijekom razvoja i primjene ove nove metodologije u dijagnostici i kirurgiji tijekom zadnjih 10-tak godina (www.mef.hr/MODERNRHINOLOGY).
 
U slučaju nosne polipoze nije uvijek potrebna biopsija tvorbe i patohistološka analiza za postavljanje dijagnoze. Svakako je potrebno učiniti biopsiju ukoliko nosna polipozna tvorba nema tipičan izgled, a uz to je i jednostrana. Također treba patohistološki istražiti polip koji ne reagira zadovoljavajuće na terapiju nosne polipoze.
 
Točan uzrok nastajanja polipa kod pojedinog bolesnika je najčešće vrlo teško naći, pa je liječenje uglavnom usmjereno na općenito liječenje upalnih reakcija. Kod nespecifičnog liječenja upalnih reakcija, pa tako i ovdje, od velike je važnosti primjena kortikosteroida. Mogu se koristiti kao pripravci za peroralnu upotrebu (na usta) i u obliku raspršivača za lokalnu upotrebu na sluznicu nosa. Upotrebljeni peroralno imaju učinak na čitav organizam, dok je kod sprejeva sustavni učinak smanjen na najmanju moguću mjeru, a time i nuspojave kortikosteroidne terapije. Oralni kortikosteroidi se koriste kod većih polipa, posebno onih koji imaju opstruktivno djelovanje. Djelotvorni su u smanjenju mase polipa, a time i poboljšanju simptoma. Daju se prema određenim shemama upotrebe kroz nekoliko tjedana, u postupno silaznoj dozi. Ovaj se tretman može ponoviti i nekoliko puta, posebno kod bolesnika koji nisu kandidati za kirurško liječenje. Lokalno djelujući kortikosteroidi su učinkoviti u liječenju manjih polipa i nakon kirurškog zahvata za sprječavanje ponavljanja. Imaju puno manju vrijednost kod masivne polipoze.
 
Ukoliko teški simptomi traju i nakon provedenog konzervativnog liječenja kod bolesnika se ponekad potrebno odlučiti na kirurški zahvat. Pri tom se najčešće odlučujemo na endoskopski zahvat, tj. uz upotrebu optičkih instrumenata. Upotrebom ovakvog načina se smanjuje mogućnost komplikacija i rezultati su bolji. Zahvat se sastoji od odstranjivanja bolesne sluznice upotrebom optike i posebno konstruiranih instrumenata. Odstranhjeni materijal se šalje na patohistološku analizu. Iako je broj komplikacija smanjen, bolesnika treba upozoriti na mogućnost ozljeđivanja orbite (sadržaja očne šupljine), curenja likvora, krvarenja i ponovnog javljanja polipa nakon određenog vremena.
 
U ovo moderno doba, uporabom 3D prostornih modela kirurškog polja tijekom kirurškog zahvata uočena je potreba pozicioniranja vrha instrumenta (endoskopa, forcepsa i sl.) unutar računalnog modela. Pomoću posebnog modela digitalizatora (simulacije endoskopa) i računalnog modela moguća je priprema operacije kao i cjelokupna simulacija zahvata na računalnom modelu stvarnog bolesnika. Primjenom 3D digitalizatora u stvarnoj operaciji, ne samo za vrijeme virtualne dijagnostike ili virtualne kirurgije (tj. „operacije“ prije same prave realne operacije), kao što se npr. rutinski svakodnevno provodi u Poliklinici Klapan Medical Group u Zagrebu, moguće je odrediti vrh instrumenta (simuliranog endoskopa) unutar stvarnog kirurškog polja, te ga prikazati na računalnom modelu. Navedeni postupci umnogome pridonose sigurnosti pacijenta, operacije i sveukupne pouzdanosti cjelokupnog tijeka i ishoda operacije.
 
Uporabom računala tijekom pripreme i provođenja operacije omogućena nam je pohrana svih relevantnih podataka o bolesniku tijekom liječenja. CT snimci, drugih pretraga, računalni prikazi, 3D prostorni modeli, računalni zapis tijeka operacije kao i video zapis tijeka operacije pohranjuju se u računalo i na CDR uređaje za kasniju analizu.

 

Prof. dr. sc. IVICA KLAPAN, dr. med.
Specijalist otorinolaringolog-kirurg glave i vrata
Subspecijalist, plastično-rekonstukcijska kirurgija glave i vrata
Redoviti profesor (trajno zvanje), ORL-plastična kirurgija glave i vrata
Medicinski fakulteti, Sveučilišta u Zagrebu i Osijeku, RH, EU
Osnivač/ravnatelj, Poliklinika Klapan Medical Group, Zagreb
Osnivač Poliklinike, profesor Ivica Klapan, specijalist otorinolaringologije i plastičnorekonstrukcijske
kirurgije glave i vrata, redoviti profesor otorinolaringologije i kirurgije
glave i vrata na Medicinskim fakultetima Sveučilištá u Zagrebu i Osijeku. Profesor
ima status "Visiting professor" na više američkih/EU medicinskih institucija. Stalni je član
najprestižnijih svjetskih medicinskih akademija, komisija i društava u USA i EU.

 

O autoru članka

  • Grad Zagreb /
  • Črnomerec /
  • Poliklinika - Klapan /
  • Ilica 191/a
  • Telefon: 01/222-2736
  • e-pošta: poliklinika at poliklinika-klapan dot com
  • komentara: 175,
  • ukupno ocjena: 602
4,91
Pogledajte sve objavljene članke