Sisanje prsta kod djece - posljedice i kako ih liječiti?
mr.sc. Andrijana Kovačić, spec. ortodoncije
Sisanje prsta je česta navika mališana. Ova navika je normalna u ranoj dječjoj dobi, ali je nepoželjna nakon prelaska iz mliječne u mješovitu denticiju. Sisanje prsta kod većine djece prestaje oko treće godine života.
Sisanje samo po sebi ne uzrokuje ozbiljnu malookluziju, ukoliko se navika ne održi dugo. Ako se nepogdna navika nastavi i za vrijeme mješovite denticije, prisutnost prsta mijenja položaj novoizniklih trajnih zubi i utječe na smijer rasta koštane osnove čeljusti. Pritisak prsta na prednje zube uzrokuje njihovo pomicanje i naginjanje - gornji zubi se naginju prema van, a donji prema unutra. Koliki će biti pomak zubi, ovisi o broju sati sisanja. Djeca koja snažno sišu, ali kratko, gotovo da i ne mogu pomaknuti incizive, dok oni koji sišu 6 ili više sati, a posebno oni koji spavaju s prstom u ustima mogu razviti malokluziju.
Na prvi pogled "beznačajna navika" može rezultirati somatskim promjenama u obliku deformacija čeljusti, zuba, narušenih međučeljusnih odnosa, pigmentacije i oštećenja kože oko usana, te promjenama na prstima koji se sišu. Uz otvoreni i križni zagriz kod takve djece mogu se naći promjene na temporomandibularnom zglobu, promjene u položaju čeljusti, jezika i usana. Sisanje prsta u kasnijoj dobi predstavlja ozbiljan psihološki problem za dijete, čemu doprinosi i negativan stav okoline. S ciljem prevencije ortodontskih anomalija, dijete bi trebalo poticati da nakon treće godine života napusti ove nepogodnu naviku. Za razliku od sisanja dude, navika sisanja prsta se teže napušta i može potrajati sve do školske dobi. 
Što učiniti kako bi se dijete odviklo sisanja prsta?
Ako želite da dijete prestane sisati prst, potrudite se da to bude postupno. Ukoliko dijete forsirate da prestane, to može izazvati frustraciju. S druge strane, puno je bolje promatrati dijete i uvidjeti kada i zašto siše palac – možda je umorno, pospano, gladno, uplašeno... Zapaženo je da djeca koja sišu prst često imaju strah od mraka, odvajanja od roditelja...
Možete predložiti djetetu da umjesto prsta uzme grickalicu, spomenite mu da ima predivne zube i da je baš šteta što će ih uništiti sisanjem, upozorite i na prljave rukice kojima unosi infekt usta, te istaknite da je ono sada veliko, te da velika djeca ne sišu palac. I naravno, pohvalite i nagradite dijete za trud.
Zaključak
Kad se susrećemo s problemom produženog sisanja prsta važno je utvrditi da li se radi samo o »izoliranoj« navici ili kompleksnom emocionalnom poremećaju. Samo etiološki pristup liječenju, uz iznalaženje osnovnog psihodi- namskog poremećaja može dati povoljne rezultate u smislu eliminiranja navike, ali i preveniranja poremećaja u emocionalnom razvoju. Da bi bio uspješan, terapijski pristup sisanju prsta treba biti individualan, specifičan za svakog pacijenta i temeljen na procjeni stanja i eventualnih popratnih emocionalnih i somatskih poremećaja.
Ukoliko se radi o "izoliranoj navici" dijete je potrebno motivirati da prekine tu nepogodnu naviku, a ako ona opstane unatoč svim naporima, na vrijeme treba poduzeti ortodontsku terapiju kako bi se ispravila nastala anomalija. Ukoliko se radi o "kompleksnom poremećaju" za uspješno liječenje je nužna timska suradnja pedodonta, ortodonta i dječjeg psihijatra u svrhu koordiniranja i provođenja cjelovitog pristupa problemu sisanja prsta.