Puno mi je pomogla, preporuke Jako i puno razgovara s pacijentima. Imam prvi put osjecaj da me netko zbilja saslusao i da zbilja zeli pomoci Dolazim na psihoterapiju

Svaka joj čast meni je ok, uljudan dobra doktorica. Želim joj sve najbolje u novoj 2023 g, da bude još uspješnija ljubazniji etična. Lijep pozdrav

Postovani Dino, Ne razumijem zasto smatrate da je ovo sto sam napisala o svom iskustvu s dr. Anom Bacekovic NEMOGUCE. Koji bi, po vama, ja imala razlog da pisem negativne komentare o nekom lijecniku? Ja poznajem izvrsne lijecnike i ljude, a imala sam, na zalost, nesrecu da, ne svojom voljom i nesretnim slucajem, upoznam i one druge u koje ubrajam i doticnu. Nikad sebi ne bih dozvolila niti prihvatila lijecenje od strane doktora kojeg ne pozajem ili koji mi nije preporucen. Doticnoj sam dosla u ruke nesretnim slucajem i spletom nesretnih okolnosti. Poznajem neke izvrsne psihijatre kao sto je dr. Marijan Montani, te dr. Robert Torre. Obojica su poznati i cijenjeni psihijatri. Montani je uvrsten u najbolje psihijatre u Hrvatskoj, a Torre je dobitnik nagrade Hipokrat. Zasto bih se ja dala u ruke tamo nekoj Bacekovicki za koju nitko ne zna? Nakon sto sam bila protiv svoje volje zatvorena u Vrapcu, rekla sam da trazim drugo misljenje, ali mi je receno da ja drugo misljenje mogu traziti tek kad izidjem odatle. Koja svrha toga nakon sto izadjem? Ja sam zvala razne nevladine udruge i trazila pomoc, izmedu ostalih i B.aB.e. B.a.B.a. koja mi se javila, rekla mi je da nema problema, da postoji PREVENTIVNI MEHANIZAM za takve slucajeve i pitala me ime moje doktorice. Ja sam joj rekla da je to Bacekovicka. Pretpostavljam da je ona razgovarala s njom jer mi je Bacekovicka nicim izazvana usla u sobu i onako s visine rekla - "Zvao je netko iz B.a.B.a za vas". i izasla van. Sto je otprilike znacilo - Mozes se ti zaliti i svetom Petru, pomoci ti nema. Tko zna sto ja Bacekovicka toj zeni rekla jer mi je ova rekla da mi ona ne moze pomoci i uputila me na Puckog pravobranitelja. Ali buduci da kod Puckog sve mora ici pismeno, najprije sam mu ja morala poslati pismo, pa on Vrapcu, pa oni njemu, ... i tako je proslo 40 dana prije nego sto me je uspio izvuci. On me je poticao da tuzim Vrapce, i ja sam to ucinila, medjutim u Strasbourgu su mi stalno odbijali tuzbu bez obrazlozenja, a onda sam cula da tamo postoji krtica iz Hrvatske koja jos u predpostupku odbije 98% tuzbi protiv Hrvatske (a o tome sam citala i na internetu), pa sam odustala. A to sto je A.B. prema vama bila korektna, razlog mozda lezi i u tome sto ste imali obitelj uza se. Ja sam zivjela sama (i ona je to znala), a moja obitelj u inozemstvu, a njih nisam htjela uznemiravati (moja mama ima srcanu manu i dijabetes). Sumnjam je iz jos jednog razloga ona bila tako nastrojena prema meni, ali to ovdje necu navesti. Ja sam pogrijesila sto nisam alarmirala medije i jos neke mocna osobe koje poznajem, ali nisam zbog svog posla htjela da se ta prica siri, jer se psihijatrijske pacijente stigmatizira. Mozda bi netko i pomislio da sam luda i zato sam se oslonila samo na Puckog pravobranitelja. Inace sam visokoobrazovana (magistar) i nagradivana umjetnica - saznanje o mom boravku u ludnici je mozda moglo nastetiti mojoj reputaciji, tako da su mi ruke bile vezane.

Doktorica me je bez pravog razloga / protuzakonito zadrzala u Vrapcu na prisilnom "lijecenju" protiv moje volje. Na njena pitanja (glasovi u glavi, psihicka bolest u obitelji, itd.) odgovorila sam negativno. Na kraju me je pitala kako spavam, na sto sam ja odgovorila - "Pa, tu i tamo imam problema, ali u principu, OK." Na to mi je ona rekla - "Nesanica je prvi znak psihicke bolesti, vi ostajete ovdje." i pogledala me tako da sam se uzasnula. Molila sam je da mi ne unistava zivot, da ja moram raditi, da cu izgubiti posao jer radim honorarno, ali s njom razgovora vise nije bilo, ni tad niti ikad vise za mog boravka u Vrapcu. Prisilno mi je davala ljekove o kojima ja nisam znala nista (imala sam pravo da znam sto mi daju i da odbijem), a od kojih mi je otpadala kosa i obrve. Nakon 40 dana doslovno pakla, izvukao me je Pucki pravobranitelj zatrazivsi od Vrapca moj potpis da pristajem na lijecenje. Mog potpisa, naravno, nije bilo i morali su me pustiti. Lagali su Puckom pravobranitelju da sam ja usmeno pristala na lijecenje, a da nisam potpisala jer mi NITKO NIJE PONUDIO DA POTPISEM. Kad sam, nakon sto sam izasla, vidjela svoj prijemni list, na njemu je bilo mjesto za moj potpis - prazna crta. Pitam se zasto ta crta uopce postoji, ako je dovoljan usmeni pristanak da bi te netko zatvorio / oduzeo ti slobodu. Osim toga, na tom papiru je napisana pogresna adresa, a zanimanje NEPOZNATO. U Vrapcu sam imala "poseban tretman". Nisam smjela izaci na zrak kad su drugi izlazili u pratnji tehnicara i jos ponesto. Psihotest sam napravila na vlastiti zahtjev, na preporuku drugih pacijenata, koji su mi rekli da je to jedini pravi pokazatelj mog stanja. Kad su rezultati bili gotovi, pitala sam Bacekovicku o tome, a ona je rekla - "Pa, vidi se malo psihoze." Cak da je to i bilo tako, a nije, "malo psihoze" nije nikakav razlog da me se zadrzi u ludnici. To mi je rekao Pucki. Kad sam ja rezolutno trazila da me se pusti (opet po savjetu drugih pacijenata), jer ja tamo nisam imala sto traziti, Bacekovicka me je dala na sud i promptno me poslala na Zatvoreni odjel, iako ju je tehnicar zamolio da me posalje sutradan, jer da ce tad biti slobodan krevet. Ona je rekla neka spavam na hodniku i tako je i bilo. Sto se sa mnom dalje dogadjalo, nema veze s Bacekovickom, ali je ona tome kumovala. Sudilo mi se bez mog znanja i prisustva. Prvostupanjsku odluku nisam ni dobila u ruke, tako da se nisam mogla ni zaliti. Posao sam, naravno izgubila i neko vrijeme me je izdrzavala obitelj. A mene jos nesto zanima. Naime, Bacekovicka nije ni mr. sc. ni dr.sc. niti ima bilo kakvu titulu. (Nisam sigurna ni da ima diplomu psihijatra.) Pitam se kako tako nestrucna osoba ima pravo davati dijagnoze (sto je vrlo osjetljivo) i samoinicijativno (bez konzilija), ljudima oduzimati slobodu i prisilno ih kljukati teskim psihofarmacima koji imaju uzasne nuspojave.

Doktorica Bačeković je mlada psihijatrica u samom početku povoja svoje karijere, ali unatoč njezinoj mladosti, neiskustvu i naivnosti, ostavlja dojam čvrste, odlučne, stručne, pravedne i prije svega humane osobe kojoj je jedini cilj da se pacijent osjeća bolje. Meni je ostala u lijepom sjećanju.