Endometrioza

mr.sci. Darko Husar, ginekolog
Endometrioza

Ime za poremećaj dolazi od imena sluznice koja se normalno nalazi samo u unutrašnjosti maternice – ENDOMETRIJ. Endometrioza je stanje kod koje se “otočići” tkiva endometrija nađu i izvan šupljine maternice.

Točna učestalost je nepoznata. Različiti izvještaji referiraju o zastupljenosti od 7% do čak 50% svih žena u generativnoj dobi. Potonja brojka je malo pretjerana, no učestalost od oko 10% je vrlo realna. Stanje je češće u žena koje odgađaju svoju reproduktivnu funkciju za tridesete ili čak četrdesete godine života.

Endometralno tkivo se tako najčešće pojavljuje na različitim mjestima u ženskom genitalnom traktu: prije svega na površini jajnika, zatim po površini jajovoda, te na stražnjoj stijenci maternice u tzv. Douglasovom prostoru. Premda rjeđe, nakupine se mogu naći i po površini crijeva, u mokraćnom mjehuru ali i posve izvan genitalnog trakta, npr. u plućima, što su ipak velike rijetkosti. Ne tako rijetko, otočići endometrioze mogu se naći i u ožiljcima reza koji se učini kod poroda, tzv. epiziotomiji.

Nije sasvim poznato porijeklo tih “otočića” tkiva endometrija. Prema najčešće spominjanoj teoriji komadići još uvijek vitalnog tkiva endometrija se kod menstruacijskog krvarenja, umjesto da kroz rodnicu izađu van, izliju retrogradno kroz jajovode u trbušnu šupljinu. Tako se ti komadići tkiva implantiraju, odnosno nalijepe, najčešće, po površini jajnika, no i bilo gdje dalje u trbuhu ali i izvan njega. Druga teorija pretpostavlja da se radi o zaostalim stanicama iz embrionalnog razvitka, koje se kasnije diferenciraju i razviju u endometrij. Kao i u šupljini maternice, tkivo reagira na cikličku stimulaciju hormonima jajnika i tako se mijenja. Za vrijeme menstruacijskog krvarenja pojavljuje se tako krvarenje na mjestima gdje je tkivo endometrija smješteno. Pri tome uopće nije bitan intenzitet krvarenja u smislu iskrvavljenja, nego to oskudno krvarenje po površini potrbušnice izaziva često jake bolove te reakciju organizma koji se od toga nastoji ograditi, zaštititi. To rezultira pojavom cisti, najčešće ne površini jajnika, ispunjenih tzv. čokoladnim sadržajem. Osim cista, endometriotička mjesta izazivaju vezivnu reakciju kojom se organizam nastoji od svega zaštititi, odnosno ograditi.

Simptomi endometrioze su prije svega dismenoreja, odnosno bolna menstruacija, i to tzv. sekundarna dismenoreja. Sekundarna dismenoreja je, pojava bolne menstruacije u žena koje do tada nisu uopće imale bolove uz menstruaciju, ili ako su oni postojali (sama dismenoreja je u pravilu znak da se radi o regularnim menstruacijskim ciklusima), bitno se pojačavaju. Sljedeći simptom je bol kod spolnog odnosa, pogotovu od endometriotičkih žarišta na stražnjoj stijenci maternice, odnosno u tzv. Douglasovom prostoru. Kod postojanja endometriotičkih žarišta po crijevima (najčešće debelom), mogu se pojaviti i poteškoće sa stolicom, a u najtežim slučajevima čak i opstrukcija crijeva, što može imitirati tumor na crijevima. Kod žarišta u mjehuru, može se pojaviti krv u mokraći. Ukoliko se žarište endometrioze pojavi u ožiljku reza učinjenog kod poroda, epizitomije (endometrij je tu vjerojatno dospio direktnom implantacijom u ranu nakon poroda) tada se na tom mjestu jave otok i bolovi kod menstruacije. Valja napomenuti da intenzitet bolova i poteškoća nije uvijek proporcionalan opsežnosti promjena, tako da mogu postojati izrazito jaki bolovi kod minimalnih, čak što više, mikroskopskih žariša, dok veliki, opsežni procesi u maloj zdjelici mogu biti praktički potpuno asimptomatski. U oko polovice bolesnica tako, uopće nema nikakvih simptoma.

Najčešća posljedica endometrioze je sterilitet. Sasvim je jasno postojanje steriliteta u žena u kojih postoje opsežni endometriotički procesi sa brojnim priraslicama, te cistama na površini jajnika ili jajovoda, jer radi se o čisto mehaničkom faktoru. No, u 30-40% žena koje imaju endometriozu postoji sterilitet, premda su promjene minimalne i nema nikakvih vidljivih oštećenja. Danas za to nemamo točno tumačenje i kod svakog steriliteta treba tražiti endometriotička žarišta.

Dijagnostika započinje kliničkim i UZV pregledom kada se na osnovu simptoma te pregleda može postaviti sumnja na endometriozu. No, definitivna dijagnoza te proširenost endometritičkog procesa se danas utvrdjuje laparoskopijom, dakle pod kontrolom oka. Danas se tako težina promjena, odnosno procesa, stupnjuje na: minimalne, blage, umjerene i teške.

Endometrioza se danas liječi konzervativno, tj. Hormonski, te kirurški. Obje metode mogu se primijeniti zasebno ili kombinirano. Cilj hormonskog, odnosno konzervativnog liječenja je stvoriti u organizmu hormonsku konstelaciju kao u trudnoći stoga, što je već dugo empirijski poznato da endometriotička žariša u trudnoći atrofiraju, odnosno propadaju. U tu svrhu se upotrebljavaju peroralni kontraceptivi, zatim gestageni hormoni, te sintenski derivati testosterona. Najnoviji su terapijski protokoli takvi da se u organizmu žene stvara određenim hormonima, stanje umjetnog klimakterija, i tako zaustavlja rad jajnika. Ovaj protokol se najviše koristi prije kirurškog liječenja endometriotičkih promjena, mada se može korisiti i samostalno. Konzervativna terapija sama je najčešće dovoljna kod minimalnih i blagih promjena. Kod umjerenih i teških promjena potrebno je kirurško liječenje te se danas najčešće konzervativno liječenje kombinira sa kirurškim. Nekad se sve može obaviti laparoskopski dakle, minimalno invazivno, dok je nekad potrebna i višesatna mikrokirurška intervencija. Ishod liječenja je u najvećem broju slučajeva povoljan. Nakon liječenja, do trudnoće može doći spontano, a u slučaju težih stanja, potrebna je i jedna od metoda asistirane reprodukcije (često postupak izvantjelesne oplodnje).

Doktori medicine

Doktori stomatologije

Bjelovarsko-bilogorska županija

Brodsko-posavska županija

Dubrovačko-neretvanska županija

Grad Zagreb

Istarska županija

Karlovačka županija

Koprivničko-križevačka županija

Krapinsko-zagorska županija

Ličko-senjska županija

Međimurska županija

Nepoznato

Osječko-baranjska županija

Požeško-slavonska županija

Primorsko-goranska županija

Šibensko-kninska županija

Sisačko-moslavačka županija

Splitsko-dalmatinska županija

Varaždinska županija

Virovitičko-podravska županija

Vukovarsko-srijemska županija

Zadarska županija

Zagrebačka županija