Neplodnost
mr.sci. Darko Husar, ginekolog
Evo da pokušam ne jednostavnom i svima razmuljivom jeziku reći nekoliko rečnica i pojašnjenja o neplodnom paru, a da to ipak bude stručno potkovano.
Posve je netočno govoriti o neplodnosti žena. Uvijek govorimo o neplodnom paru jer za trudnoću je potrebno dvoje – žena i muškarac i stoga u hunanoj reprodukciji govorimo o muškom i ženskom faktoru neplnodnosti. I kada analiziramo neplodne parove, uzroci neplodnosti su zaparavo distribuirani polovično odnosno 50% ženski – 50% muški faktor. Gledano protokom vremena muški faktor sterilnosti je u porastu i kažu da će evolucijski gledano biti puno više problema sa muškim nego sa ženskim sterilitetom .Uzrok je jer su terapijske opcije kod muškog steriliteta mnogo oskudnije i lošije nego na polju ženskog steriliteta. Po postotku neplodnih parova Hrvatska spada u razvijeni svijet – on izosi oko 15% svih parova. Postotak neplodnih parova raste i prije svega je posljedica odgađanje roditeljstva odnonso rađanje na kasniju životnu dob . Na taj način na ženski i muški reproduktivni trakt mogu djelovati patološki procesi kojima trebaju godine da bi ispoljili svoj nepovoljni infekt.
Uzroci neplodnosti su brojni i pokušat ću ih samo nabrojiti – jer kada bismo svaki detaljnije elaborirali – ispalo bi cijelo poglavlje udžbenika. Premda znamo za mnoge uzroke neplodnosti za barem dvadesetak posto neplodnih parova ne znamo uzrok jer premda su rezultati svih učinjenih pretraga uredni ne dolazi do željene trudnoće. Kod muškaraca se radi o poreećajima uzrokovanim količinom sperme, broja spermatozoida, i njihovom pokretljivošću te na kraju morfologijom spermatozoida ( patološke, abnormalne forme spermatozoida) . Poznati uzroci su izostanak spuštanja testisa iz trbušne pušljine u skrotum, neke infekcije – virusne ili bakterijske i na kraju povrede muškog repdoruktivog trakta koje nisu rijetkost. No, osim ovih poznatih uzroka mnogo je više slučajeva gdje je uzrok posve nepoznati.Kod žena najčešći uzrok sterilnosti je izostanak ovulacije a slijedi izostanak prohodnosti jajovoda ( stručno to zovemo mehaničkim faktorom) . Uzrok neprohodosti jajnovoda su bakterijske infekcije ( ”upale jajnika”- kako ste to kaže u uobičajenom žargonu ) te proces kojeg zovemo endometriozom. Kod ženskog steriliteta uzrocu i mehanizmi su dijagnostiči dostupiniji i izvjestniji pa su u terapijeske mogućnosti mogo bolje nego kdo muškoeg steriliteta.
Nakon posljetavljanja dijagnoze i indentifikacije uzroka donosi se odluka o načinu lječenja kojeg zovemo metodama potpomognute oplodnje. Postoje brojne metode liječenja odnosno potpomognute oplodnje (MPO) kojima nastojimo isokoristiti ”dobar,funckonirajući dio ” muške odnosno ženske reproduktivne sposobnosti i optimizirati uvjete za kontakt spermatozoida u jajne stanice te nakon postignute oplodnje anakon što se oplodnja dogodi radmo otpomizaciju implantacije odnosno usađivanja zametka u šupljinu maternice. Kod parova kod kojih postoji tzv. idiopatska neplnodsti ( takvih je 10-20% neplodih parova) – a to su oni kod kojih su svi nalazi uredni a nema trudnoće ( dakle nemamo današnjim dijagnostičkim metoda pojma o čemu se zapravo radi ) postoji protekom vremena i mogućnost spontanog zanošenja bez ikakvog liječenja – i to je u pravilu ” kada se izgubi svaka nada” da će do trudnoče uopće doći što vjerojatno u polje steriliteta uvodi i psihički faktor ( kada smo izgubili svaku nadu smo se zapravo konačno potpuno opustili i tada je do trudnoće došlo ….)
Nakon što uslijedi trudnoća nakon postavljene dijagnoze odnosno provedenog liječenja tu trudnoću kontroliramo i nadziremo kao i svaku ostalu. Naime, trudoća je trudnoća bez obzira na to je li do nje došlo ”onako ne htijući čisto usput i slučajno” ili se radi o trudnoći koja je rezultat visoko sofisticirang, često tada i vrlo i skupog postupka MPO-a. Dakle nema nikakve specijalne kontrole i postupka kojeg ne bismo radili i u svakoj drugoj trudnoći. Kontrole takvih trudnoća bi bilo dobro raditi o stručno dobro ekipiranim centrima koji će eventulano rano prepoznati i tretirati patološke procese koji se mogu pojaviti u trudnoći ukoliko je to moguće.
I na kraju još nekoliio napomena- kod obrade svakog potencijalno neplodnog para treba imati osjećaj za mjeru – naime ne proglesiti nešto sterilitetom ukoliko do trudnoće ne dođe u nekoliko mjeseci. Što više panike oko toga kako ”moram zanijeti ”i zašto se to već ne događa ili eto svi mogu a mi ne možemo je u pravilu kontraproduktivno. Rad na trudnoći se nebi trebaoo svesti na ”posao” nego to treba biti užitak ” Dake treba si uzeti dovoljno vremena, a to je barem godinu dana. Ukoliko nakon proteka od godinu dana nema rezultata tada treba započeti sa dijagnostikom. Ne treba naravno otići u drugu krajnost da proteknu godine i da se prava pomoć zatraži tek u četrdesetima kada biologija čini da je olpdni potencijal objektivno smanjen.