OBAVJEST!

Ordinacija dr Jovančevića prestaje s radom 31.12.2021. godine. Nakon toga savjetovanje je dostupno na LittleDot platformi ovdje!     

Normalna mokraća ne sadrži bakterije. Bakterije ponekad izvana mogu prodrijeti u mokraćnu cijev, s kože koja okružuje spolovilo i čmar. Ako ponekad i dođe do prodora bakterija u mokraćni sustav, ulaskom izvana kroz mokraćnu cijev ili putem krvi, zdravi mokraćni organi ih uništavaju i ne dolazi do upala. Postoje stanja u kojima takve, slučajno zalutale bakterije, dobiju priliku preživjeti i razmnožavati se. Tako, na primjer, djeca koja duže vrijeme zadržavaju mokraću (odgađaju mokrenje) imaju veće šanse oboljeti od upale mokraćnih kanala. Redovito mokrenje “ispire” tako prisutne bakterije i pomaže pri održavanju mokraćnih puteva sterilnima. Dulje zadržavanje mokraće daje bakterijama priliku za razmnožavanje te nastanak bolesti. Osim toga, dugo zadržavanje mokraće i dugo trajanje kontrakcije (grča) mišića koji otpušta urin otežava njegovo potpuno opuštanje tijekom mokrenja te se stoga mokraćni mjehur ponekad ne isprazni u cijelosti. Ovakvo stanje može pogodovati nastanku infekcije.

Upale se vrlo često javljaju tokom ljeta, u vrijeme kada zbog velikih vrućina organizam “čuva” vodu zbog čega se stvara manje mokraće – ona postaje tamna i gusta, a mokrenje rjeđe. Problem sličan ovome se javlja i tijekom bolesti praćenih vrućicom, povraćanjem ili proljevom. U ovakvim stanjima organizam također ima nedovoljno tekućine, stvara manje mokraće, a bakterije, ukoliko se u njemu nađu, imaju vremena za razmnožavanje i stvaranje upale. Obično tada susrećemo djecu koja ubrzo nakon ozdravljenja, od primjerice neke virusne bolesti, ponovno dobiju vrućicu bez drugih znakova bolesti. U ovakvim situacijama razvoju bakterija, osim rjeđeg mokrenja, vjerojatno pogoduje i slabljenje imunosti uzrokovano prethodnom bolešću.

Rjeđe, postoje i prirođene zapreke protoka mokraće – sužen izlazni dio nakapnice bubrega ili početnog dijela mokraćne cijevi. U takvim stanjima mokraća se duže zadržava iznad suženja i onemogućava normalno ispiranje mokraćnog sustava.

U nekim slučajevima je prisutan prirođeni poremećaj pražnjenja mjehura – tada govorimo o neurogenom mjehuru. 

Postoje i neka druga stanja koja pogoduju razvoju bakterija u mokraćnom sustavu. Svako zadržavanje mokraće, u bilo kojem dijelu sustava ili povrat mokraće prema bubregu u velikoj mjeri povećava izglede za pojavu upale. Najčešće se radi o povratu mokraće iz mjehura prema mokraćovodima, bilo da se to događa kada se mjehur napuni ili uslijed mokrenja kada se zbog kontrakcije mišića mjehura tlak u mjehuru dodatno povisi. U tom slučaju govorimo o refluksu mokraće iz mokraćnog mjehura u mokraćovode. Većinom se radi o blagim stupnjevima refluksa pri čemu manje količine mokraće “bježe” prema bubrezima. No, ponekad se radi o velikoj količini mokraće koja pritom značajno proširuje mokraćovode i nakapnicu bubrega. Blaži stupnjevi refluksa nestaju spontano dok se teži moraju liječiti kirurški. U svakom slučaju, iznimno je važno spriječiti ponovnu pojavu upale mokraćnih organa jer ona može uzrokovati trajno oštećenje bubrežnog tkiva – u tkivu se stvaraju ožiljci. Ranije dijagnosticiran refluks ima veće šanse za spontani nestanak i veću mogućnost sprječavanja ožiljaka na bubrežnom tkivu.

U preko 80% utvrđenih upala mokraćnih organa, kod djece, uzročnik je Escherichia coli. Uvjetovana nasljeđem postoji i određena sklonost sluznice mokraćnih kanala ka infekcijama ovom bakterijom; naime, određeni tip građe sluznice omogućava lakši uhvat Escherihiae coli i njeno umnažanje.

Koji su znaci upale mokraćnih organa u djece?

Tokom prvih dana i mjeseci života djeteta znakove vrlo teških infekcija mokraćnih organa djece u pravilu je teško pronaći. U najranijoj dobi otpornost na infekcije je prilično mala, imunološki sustav nije u dovoljnoj mjeri sazrio da bi se branio pokretanjem upalnih procesa. Zbog toga je i znakove upale teško pronaći – nerijetko nema povišene temperature, nema znakova poremećaja pri mokrenju (pečenje) niti bolova. Tek pogoršano opće stanje, nemir, zastoj u prirastu tjelesne težine, gubitak teka, povraćanje, proljevaste stolice ili pak produljena novorođenačka žutica mogu biti znaci infekcije. Zbog spomenutih obilježja imunog sustava bakterije se mogu relativno neometano i brzo razmnožavati i širiti – prvo uzduž cijelog sustava mokraćnih organa, a nakon toga mogu prodrijeti i u krv te se proširiti po cijelom tijelu. Kako bismo izbjegli ovo po život opasno događanje trebamo što prije otkriti upalu i početi s liječenjem.

Kod starije djece se javlja vrućica, učestalo mokrenje u manjim količinama, konstantni osjećaj punog mjehura uz nagon na mokrenje, pečenje pri mokrenju i bol u predjelu bubrega. Nekada se bubrežni bolovi mogu pojaviti i sprijeda, u žličici ili mogu sijevati straga prema ramenu. Visoka vrućica i tresavica upućuju na mogući prodor bakterija iz mokraćnih organa u krv te, također, zahtijevaju posebnu pozornost i brzo početak liječenja. Kada se samo radi o upali mokraćnog mjehura nema znakova vrućice i bolova u predjelu bubrega (ovo su znaci da se upala proširila na bubrege).
Nerijetko, kad je riječ o upalama mokraćnih organa, urin postaje zamućen i poprima neugodan miris.

Što činiti kada se pojavi upala?

Ukoliko sumnjamo da postoji upala mokraćnih organa treba se javiti liječniku. Jedino se laboratorijskim pretragama može sa sigurnošću utvrditi postoji li upala i kojeg je intenziteta. Najčešće se obavlja pregled urina na upalne stanice (leukocite) i krv (eritrocite) te na bakterije (urinkultura i antibiogram). Osim toga, osobito kod mlađe djece i izraženijih znakova upale (vrućica i bolovi), treba načiniti i krvne pretrage. Ako se dokaže upala mokraćnih organa bez odlaganja se započinje liječenje antibioticima, u pravilu ne čekajući nalaze urinokulture. Vrlo je važno podrobno se informirati o ispravnom načinu prikupljanja mokraće za pretrage, provođenju liječenja i znakovima pogoršanja na koje treba reagirati.

Što činiti nakon upale?

Poslije izlječenja treba periodično kontrolirati urin i urinokulturu kako bi rano uočili znakove ponovne pojave upale. Uzimajući u obzir česte prirođene anomalije mokraćnog sustava potrebno je obaviti još neke pretrage kojima bi se one isključile. Na nesreću, ne postoji jedna pretraga koja bi isključila sve moguće uzroke stoga je najčešće potrebno načiniti ultrazvučnu pretragu bubrega, rendgensko snimanje mokraćnog mjehura (mikcijska cistoureterografija) i scintigrafija bubrega. Ultrazvukom se isključuju veće anomalije, a rendgenskom pretragom isključujemo postojanje refluksa. Dinamička scintigrafija bubrega omogućava procjenu bubrežnog tkiva - otkriva eventualna ožiljčenja i mjeri njihovu funkciju.

U slučaju kad postoje prirođene anomalije mokraćnog sustava ili u slučaju ponavljanih upala liječnici će najčešće preporučiti uzimanje manje doze lijeka navečer sa ciljem sprječavanja ponovne pojave upale. Zašto se lijek (tzv. profilaksa) provodi navečer? -Naime, noću se izlučuje manje mokraće. Mokraća se dulje zadržava u mjehuru što stvara pogodno ozračje za nastanak upale.

Uz redovne kontrole treba što prije obaviti pregled urina i urinokulture, u slučaju da dijete pokazuje neke simptome koji bi ukazivali na ponovnu upalu kao što su vrućica bez drugih znakova bolesti (bez znakova prehlade) ili samo neugodan miris urina.

Ovako će se spriječiti pojavljivanje opsežnih infekcija koje zahvaćaju bubrege i ostavljaju trajna oštećenja (ožiljke). Nakon godinu – dvije dana ovakve zaštite blaži stupnjevi refluksa spontano nestaju i ukoliko su izbjegnute teške upale nema nikakvih trajnih posljedica, a rast i razvoj djeteta teče neometano.