OBAVJEST!

Ordinacija dr Jovančevića prestaje s radom 31.12.2021. godine. Nakon toga savjetovanje je dostupno na LittleDot platformi ovdje!     

KAKO NASTAJE D-VITAMIN?

Vitamin D je skupina u masti topivih tvari od kojih su najznačajniji vitamin D2 (ergokalciferol) i vitamin D3 (holekalciferol). Njihov je zajednički naziv kalciferol. Vitamin D2 sintetiziraju beskičmenjaci, gljive i biljke, dok vitamin D3 sintetiziraju kralješnjaci. Vitamin D koji nastaje u koži izlaganjem B ultraljubičastim zrakama (valne duljine između 270 i 300 nm) i kojeg unosimo hranom i dodacima prehrani predstavlja biološki neaktivni oblik vitamina D. Navedene valne duljine UV zraka se javljaju kada je solarni indeks 3 ili viši. Sinteza se događa u najdubljim slojevima kože. Povećane količine pigmenta melanina (npr. u crnoj rasi) štiti kožu od nepovoljnih utjecaja UVB zraka no time smanjuje i sintezu vitamina D. Načelno, tamnoputost je zastupljenija u dijelovima zemaljske površine gdje je izloženost suncu veća, dok su ljudi na sjevernim dijelovima planete svjetlije puti. U vrijeme globalizacije i migracija veliki broj tamnoputih obitava u sjevernim područjima te su stoga izloženiji povećanom riziku od manjka vitamina D. Analogno tome, svjetloputi sjevernjaci koji žive u predjelima s puno sunčevog svjetla (npr. U Australiji) imaju zbog nedostatka pigmenta povećanu opasnost od nastanka melanoma i karcinoma kože. Na izloženost UV zrakama utječe cijeli niz drugih čimbenika. Geografska širina određuje trajanje ekspozicije suncu i kut pod kojim sunčeve zrake dopiru do zemaljske površine i u kojoj se mjeri apsorbiraju u atmosferi. Nadalje, izloženost UVB zrakama ovisi o godišnjom dobi, oblačnosti, odjeći, vremenu koje se provodi na otvorenom prostoru i uporabi zaštitnih sredstava od UV zračenja. Količina UVB zraka u tropskim predjelima je dostatna cijelu godinu, u krajevima sa umjerenom klimom tijekom proljeća i ljeta a u arktičkim predjelima gotovo nikada ih nema dovoljno.

Vitamin D kojeg unosimo hranom (biljke, gljive, meso) je također nastao pod djelovanjem UV zraka. Tako naprimjer riba sadrži D vitamin zahvaljujući prehrani morskim algama u koje ga pod utjecajem UV zraka sintetiziraju. Algama se hrane ribe koje se nalaze najniže u lancu prehrane, dok one na višem položaju dobijaju D vitamin hraneći se manjom ribom.

Kulturološke promjene nakon industrijske revolucije i razvoja civilizacije koji su omogućili ljudima rad u zatvorenim prostorima i više odjeće kojima se štite od vremenskih nepogoda značajno smanjuje izloženost UV zrakama i javlja se potreba nadoknade vitamina D. U mnogim zemljama obogaćuju se namirnice koje se svakodnevno koriste (mlijeko, jogurt, margarin, ulje, tjestenina i kruh). Prirodni izvori u hrani su riblje ulje (15 ml sadrži 1360 internacionalnih jedinica), plava riba (50 g sardine sadrži 250 a 85 grama tune 200 internacionalnih jedinica), jaje (20 internacionalnih jedinica), teleća jetra i gljive.

KAKO DJELUJE D VITAMIN?

Nakon što je sintetiziran u koži, tek nakon što prođe kroz bubrege i jetru pretvara se u aktivni oblik – kalcitriol (1,25-dihidroksiholekalciferol). Kalcitriol se otpušta u cirkulaciju i vezuje se za specifičnu bjelančevinu – nosač D vitamina (vitamin D vezujući protein) i putuje u različite ciljne organe. U ovom obliku pokreće sintezu bjelančevine koja omogućava prijenos kalcija iz crijeva u krv. Ulaskom u stanice crijeva, kostiju, bubrega i paratireoidnih žlijezda omogućava se održavanje razine kalcija i fosfora u krvi (uz pomoć hormona paratireoidne žlijezde i kalcitonina) i u kostima. Nedostatne količine D vitamina smanjuju količinu kalcija koji se resorbira iz crijeva u krv i smanjuje količinu kalcija koji se ulaže u kost. Čak štoviše, kalcij iz kostiju se koristi za potrebe funkcioniranja cijelog organizma i dolazi do razmekšavanja kostiju. U dječjoj dobi, uslijed nedostatka vitamina D nastaje rahitis – bolest mekih i deformiranih kostiju koja je popraćena cijelim nizom poremećaja u razvoju i funkcioniranju djeteta. Od kako se sustavno provodi prevencija rahitisa primjenom D3 vitamina svoj dojenčadi ova je bolest postala iznimno rijetka.

Osim navedenog, D vitamin regulira i aktivnost velikog broja gena i u većini ostalih organa (mozak, srce, koža, spolne žlijezde, prostata, dojke). U ovakvom obliku također sudjeluje u razmnožavanju i diferencijaciji (sazrijevanju) stanica a značajni učinak ima i na imuni sustav (nalazi se u leukocitima – monocitima, T i B limfocitima). Još uvijek se istražuje mogućnost terapijske primjene D vitamina u bolesnika s imunološkim poremećajima (lupus eritematodes, šećerna bolest tip I, reumatoidni artritis), kožnim bolestima (psorijaza), karcinomima (prostata, debelo crijevo, dojka, leukemija, tumori glave i vrata) i bolestima središnjeg živčanog sustava (multipla skleroza).

ULOGA D VITAMINA U RANOM RAZVOJU MOZGA

Uloga vitamina D u razvoju mozga nije u potpunosti razjašnjena, no nedvojbeno je utvrđena široka rasprostranjenost receptora za D vitamin po cijelom mozgu. U eksperimentalnim istraživanjima na životinjama je zapaženo da njegov deficit tijekom trudnoće uzrokuje teške promjene u strukturi i funkciji mozga podmlatka. Čini se da je uzrok navedenih promjena posljedica poremećaja u stvaranju cijelog niza regulatornih bjelančevina koje su nužne za normalan rast i razvoj mozga; za stvaranje i povezivanje moždanih stanica. Postoje naznake da je poremećeno i stvaranje bjelančevina koje su neposredno povezane sa procesima učenja i pamćenja, kontrole motorike i socijalnog ponašanja. Čak štoviše, stručnjaci koji zagovaraju neurorazvojnu teoriju nastanka shizofrenije (govore da je shizofrenija uzrokovana poremećajem razvoja mozga), također ukazuju na povezanost sniženih razina vitamina D tijekom trudnoće i ove bolesti.

KALCIJ – TEMELJNE INFORMACIJE

U prethodnom tekstu je opisana regulatorna uloga vitamina D na razine kalcija u tijelu. Kalcij spada u skupinu lužnatih metala koji se nalazi u zemlji. Ne postoji u čistom stanju nego je uvijek vezan sa drugim elementima pa čini različite minerale i spojeve. 99% tjelesnog kalcija u formi fosfata i hidroksiapatita čini glavni gradivi element kostiju i zuba. Ostatak kalcija vrši cijeli niz važnih zadaća u metabolizmu stanice, oslobađanju neurotransmitera, mišićnom radu i prijenosu električnih impulsa. Nedostatak kalcija u djece izaziva rahitis dok u odraslih nastaje osteoporoza. Namirnice bogate kalcijem su mlijeko i mliječni proizvodi, plodovi mora, grah, orasi, bademi, sezam, smokve, naranče, brokule, kelj i zelje. Biljke iz umjetnog uzgoja u pravilu sadrže manje kalcija od onih iz prirodnog uzgoja. Kalcij kao dodatak prehrani ima za cilj spriječiti njegov deficit. Deca u dobi između 0 i 6 mjeseci trebaju 210 mg kalcija na dan, u dobi između 7 i 12 mjeseci 270 mg, u dobi od 1-3 godine 500 mg, u dobi od 4-8 godina 800 mg te u dobi od 19 do 50 godina 1000 mg. Za osobe starije od 50 godina, prema većini autora, preporučena dnevna doza iznosi 1.200 miligrama. Navedene količine treba podijeliti u dvije ili tri doze (ne više od 600 mg u jednom uzimanju) jer se količina kalcija koji se može transportirati iz crijeva u krv iznad te količine značajno smanjuje. Uspješnost iskorištavanja unešenog kalcija se povećava ako se uzima uz obrok. Osim što sprečava osteoporozu i prijelome kostiju, čini se da kalcij ima i drugih povoljnih učinaka. Uzimanje 500 mg kalcija dnevno nakon navršenih 50 godina značajno smanjuje nastanak pretilosti u kasnijoj dobi. Uzimanje kalcija i D vitamina vjerojatno ima i preventivnog učinka na nastanak karcinoma dojke u žena koje su u premenopauzi kao i na karcinom debelog crijeva.

KOJE SU PREPORUČENE DNEVNE DOZE VITAMINA D3?

Za potrebe prevencije rahitisa, djeca u dobi između 1 i 12 mjeseci trebaju primati preporučenih 400 do maksimalno 1.000 internacionalnih jedinica vitamina D dnevno. Preporučena dnevna doza od dojenačke dobi do navršenih 70 godina je također 400 internacionalnih jedinica (maksimalno 2- 10.000 prema različitim izvorima), dok je iznad 70 godina preporučena doza 600 jedinica. Nakon navršene godine dana života, preporuča se profilaksu sprovoditi i u zimskim mjesecima tijekom naredne 2 zime. Procjenjuje se da 20 minuta dnevne izloženosti sunčevima zrakama stvara dovoljno vitamina D3 (kod tamnoputih je potrebno 60 – 120 minuta izlaganja suncu). Dulje izlaganje ne dovodi do rizika od prekomjerne količine D vitamina jer se suvišak vrlo učinkovito razgrađuje.

Relativno široki raspon između preporučenih i maksimalnih doza dnevnog unosa D vitamina i njegove relativno skromne količine u uravnoteženoj prehrani, omogućavaju sigurnu primjenu dodataka prehrani kao što su multivitaminski preparata, bez straha od nastanka hipervitaminoze.