Kontracepcija poslije četrdesete
dr.med. Tihana Mazalin, ginekolog
Srednja dob žene se odnosi na period između 40-te i 60-te godine života. Obično početkom četrdesetih žena ulazi u prijelaznu fazu koja se naziva premenopauza, a to je vrijeme postupnih promjena u razini hormona u tijelu žene.
Tokom tog vremena jajnici proizvode manje estrogenog hormona, što pak izaziva ostale promjene u tijelu žene.Ponekad zbog smanjene količine estrogena ne dolazi do ovulacije, dolazi do promjena menstrualnog ciklusa koji se može ili skratiti ili pak produžiti ili izostati.
Potreba za kontracepcijom u kasnijoj reprodukcijskoj dobi po mnogo čemu se razlikuje od kontraceptivnih potreba adolescentica i mlađih žena. Sama trudnoća u kasnijoj reprodukcijskoj dobi može biti združena s brojnim perinatalnim problemima, višim morbiditetom i mortalitetom te s povećanom učestalošću prirođenih fetalnih malformacija.
Bez obzira na dob i promjene u menstrualnom ciklusu te životne dobi žene, još uvijek postoji mogućnost neplaniranog začeća te je potreban povećan oprez i izbor najučinkovitijeg kontracepcijskog sredstva koje, s jedne strane, mora biti učinkovito u svojoj osnovnoj namjeri, a s druge strane prihvatljivo i sa što manje nuspojava.
U toj su dobi češće i neke kronične bolesti koje dodatno povećavaju rizik za potencijalnu trudnoću.
Iako su ženama u kasnijoj reprodukcijskoj dobi na raspolaganju sve vrste kontracepcije, neke od suvremenih metoda mogu biti umnogome povoljnije.
Žena nakon 40-te godine života rjeđe primjenjuju kontracepciju. Od onih koji se na nju ipak odluče, u razvijenom svijetu se najviše pribjegava trajnoj sterilizaciji, a najmanje oralnoj kontracepciji. Tehnički se sterilizacija može učiniti na nekoliko načina, danas najčešće laparoskopskim putem. Najveći rizik i komplikacije sterilizacije su anesteziološke i poslijeoperacijske naravi.
Kondomi, dijafragme, kapice i različita spermicidna sredstva relativno su jeftine metode kontracepcije te je jedna od najvažnijih osobina mehaničke, dakle takve vrste kontracepcije, zaštita od spolno prenosivih infekcija.
Oralne kontraceptivne tablete propisuju se tijekom čitave reprodukcijske dobi žene, od adolescencije do menopauze. Osim kontraceptivne žaštite utvrđeni su i dodatni pozitivni učinci oralne kontracepcije na zdravlje žene, od regulacije menstrualnog ciklusa do prevencije malignih bolesti. Oralni kontraceptivi pružaju odličnu kontrolu ciklusa i smanjuju učestalost i količinu krvarenja. Oralna kontracepcija ima i protektivan učinak na razvoj karcinoma ovarija, a jačina zaštite ovisi o duljini uzimanja, a nastavlja se čak 15-20 godina nakon prestanka uzimanja. Upotreba oralnih kontraceptiva smanjuje i rizik pojave raka endometrija, znakovito smanjuje rizik za ektopičnu trudnoću, liječi disfunkcijske poremećaje i poboljšavaju anemiju zbog nedostatka željeza. Njima se vrlo uspješno liječi dismenoreja, dakle bolna krvarenja, problemi s kožom, imaju pozitivan učinak na smanjenje razgradnje koštanog tkiva u žena u perimenopauzi. Na temelju tih spoznaja suvremeno je stajalište da najveći broj zdravih žena, uz uvjet da nisu pušačice, oralne kontraceptive mogu uzimati bez većih komplikacija sve do nastupa menopauze.
Novije varijante intrauterinog uloška (tzv.spirala) koje sustavno oslobađaju gestagene osobito se smatraju povoljnima za perimenopauzalne korisnice. Sustavno otpuštanje hormona iz uloška štiti od zadebljanja sluznice maternice pa tako i od karcinoma iste. Oko 85% korisnica zamjećuje smanjenje krvarenja tijekom korištenja te se naročito preporuča ženama s obilnim krvarenjima te ženama koje posljedično imaju anemiju u krvnoj slici.
Prilikom odluke o izboru kontraceptivnog sredstva svakoj se pacijentici, pa tako i onoj životne dobi iznad četrdesete, mora prići individualno.
Nakon podrobne anamneze, statusa, mjerenja krvnog tlaka i tjelesne težine pacijentice te nakon obavljenih laboratorijskih nalaza, u dogovoru sa željama i potrebama pacijentice, predlaže se određena vrsta zaštite.