Spolno prenosive bolesti su važan javnozdravstveni problem, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Njihova učestalost posljednjih desetljeća raste, osobito među populacijom mlađom od 25 godina. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije svake se godine u svijetu registrira oko 300 milijuna slučajeva spolno prenosivih infekcija. Cilj ovog bloga je objasniti sve što je potrebno o spolnim bolestima, jer one mogu imati ozbiljne i trajne posljedice na opće i reproduktivno zdravlje pojedinca te je upravo zbog toga važno osvijestiti njihov značaj.

ŠTO SU SPOLNE BOLESTI?

O spolnim bolestima puno se priča, ali bitno je za početak shvatiti što su uopće spolne bolesti.

Spolno prenosive bolesti su zarazne bolesti koje se prenose izravnim kontaktom tijekom spolnog odnosa (vaginalnog, analnog ili oralnog) sa zaražene na nezaraženu osobu. Obuhvaćaju široku skupinu bolesti koja zahvaća spolni i mokraćni sustav, ali mogu biti zahvaćeni i drugi organski sustavi u tijelu, osobito ako su infekcije neprepoznate i neliječene.

TKO SE MOŽE ZARAZITI SPOLNIM BOLESTIMA?

Spolno prenosivim bolestima se mogu zaraziti i muškarci i žene, međutim veći broj komplikacija se povezuje sa ženskim reproduktivnim sustavom. Rizik za infekciju je najveći među mladim ljudima koji rano stupaju u spolne odnose, često mijenjaju partnere te pritom ne koriste zaštitu (kondom). Ipak, važno je znati da zbog toga što spolne bolesti često nemaju vidljivih simptoma, zaraženi pojedinci mogu prenositi infekciju ne znajući da je imaju i time zaraziti i osobe koje nisu sklone čestom mijenjaju partnera.

KOJI SU SIMPTOMI?

Kao što je već rečeno, spolno prenosive bolesti često ne izazivaju simptome ili su simptomi nespecifični i oskudni te ih je zbog toga teško prepoznati. Upravo zbog toga, zaraženi pojedinci često ne traže liječničku pomoć i dalje prenose infekciju na zdrave partnere.

Kad je bolest klinički manifesna, odnosno kad su simptomi jasno izraženi, to su najčešće:

Kod žena:

• pojačan ili promijenjen iscjedak iz rodnice
• otežano i bolno mokrenje
• svrbež i crvenilo spolovila
• bol i krvarenje tijekom spolnog odnosa

Kod muškaraca:

• iscjedak iz mokraćne cijevi
• otežano i bolno mokrenje
• crvenilo i svrbež spolovila

Također, bilo kakve druge kožne promjene u području spolovila i analnog otvora mogu upućivati na infekciju spolno prenosivom bolesti.

KOJE POSLJEDICE MOGU UZROKOVATI?

Spolne bolesti mogu uzrokovati razne posljedice. Nažalost, one mogu uzrokovati neplodnost kod oba spola ako se na vrijeme ne prepoznaju i ne liječe. Također, povećavaju rizik za nastanak vanmaterničnih trudnoća i spontanih pobačaja.

Kod žena mogu uzrokovati zdjeličnu upalnu bolest, potencijalno životno ugrožavajuće stanje koje i kad se liječi, često završava sterilitetom (neplodnosti).

Trudnice su pod velikim rizikom ako imaju neku od spolnom prenosivih bolesti, jer one u trudnoći mogu uzrokovati infekciju plodovih ovoja, prijevremeno pucanje vodenjaka i prijevremeni porod. Osim toga, neke se bolesti mogu tijekom vaginalnog poroda prenijeti s majke na dijete i na taj način ozbiljno ugroziti zdravlje novorođenčeta. Zbog toga savjetujemo da svakako prije planiranja trudnoće, napravite kompletan ginekološki pregled te briseve na sve bakterije.

KAKO SMANJITI RIZIK OD INFEKCIJE?

Briga o vlastitom zdravlju izuzetno je važna uvijek, pa i u slučaju spolnih bolesti. Prevencija spolno prenosivih bolesti se temelji na odgovornom spolnom ponašanju koje podrazumijeva suzdržavanje od seksualnih odnosa s nepoznatim ljudima, izbjegavanje čestog mijenjanja partnera i redovitu upotrebu prezervativa prilikom odnosa.

Ako posumnjate da imate spolno prenosivu infekciju, važno je odmah se obratiti liječniku kako bi se što prije započelo liječenje i time spriječilo napredovanje bolesti. Savjetujemo vam da kontaktirate ginekologa te prema simptomima zatražite savjet na koje briseve biste se trebali naručiti.

Nakon pregleda, u slučaju dokazane infekcije, važno je liječiti oba partnera i izbjegavati odnose za vrijeme uzimanja terapije.

U nastavku teksta možete pročitati više o najčešćim spolno prenosivim bolestima i njihovim karakteristikama.

KLAMIDIJSKA INFEKCIJA

Što je klamidijska infekcija?

Klamidijska infekcija (često zvana klamidija) je najčešća bakterijska spolno prenosiva bolest. Uzročnik je bakterija Chlamydia trachomatis, patogen koji živi samo unutar ljudskih stanica. Klamidijsku infekciju s razlogom nazivaju ”tihom epidemijom” jer najčešće djeluje bez vidljivih simptoma, a može dovesti do ozbiljnih komplikacija i ostaviti trajne posljedice na reproduktivnu sposobnost pojedinca.

U 10-40% slučajeva infekcije razvije se zdjelična upalna bolest čija je česta posljedica neprohodnost jajovoda, a samim time i neplodnost.

Koji su simptomi?

Iako često ne pokazuje nikakve očite simptome, u trećini slučajeva mogu se pojaviti nespecifični simptomi kao što su pojačan iscjedak iz rodnice, smetnje i osjećaj peckanja pri mokrenju te bolnost pri spolnom odnosu. Kod muškaraca se može pojaviti peckanje i pojačan svijetli iscjedak iz mokraćne cijevi.

Kako se otkriva?

Klamidijska infekcija se potvrđuje izolacijom uzročnika iz brisa vrata maternice i mokraćne cijevi.

Kako se liječi?

Klamidija se vrlo uspješno liječi antibioticima, najčešće azitromicinom ili tetraciklinima. Liječiti se svakako trebaju oba partnera te je za vrijeme liječenja preporučeno izbjegavati spolne odnose.

Što nakon liječenja?

Nekoliko tjedana po završetku terapije potrebno je ponoviti bris kako bi se utvrdilo je li infekcija izliječena.

HPV INFEKCIJA

O HPV infekciji puno se priča te se u javnosti sve više širi svijest o važnosti prevencije.

Što je uopće HPV?

Genitalna HPV infekcija je najčešća virusna spolno prenosiva bolest i najčešća spolno prenosiva bolest općenito. Većina spolno aktivnih osoba ima ili je imala HPV-infekciju, ali se ona djelovanjem imunološkog sustava najčešće izliječila sama od sebe.

Zbog čega nastaje HPV?

Uzročnik infekcije je humani papiloma virus. Taj naziv obuhvaća skupinu od stotinjak tipova virusa, a oko 30 ih je spolno prenosivo.

Koje su vrste HPV-a?

Najčešća podjela je na tipove niskog i visokog rizika.

HPV tipovi niskog rizika (6, 11, 30, 42, 43 i dr.) mogu uzrokovati bradavice, tzv. kondilome na genitalnom ili analnom području i nisu povezani sa zloćudnim promjenama.

Infekcija tipovima visokog rizika (16, 18, 31, 33, 35 i dr.) može dovesti do abnormalnih promjena u sluznici vrata maternice i nastanka prekanceroza poznatijih kao cervikalna intraepitelna neoplazija (CIN).Kronična infekcija tipovima visokog rizika povećava rizik za razvoj karcinoma vrata maternice i karcinoma drugih područja genitalne i analne regije.

Koji su simptomi HPV-a?

Većina HPV-infekcija nema simptoma. Kod nastanka genitalnih bradavica mogu se javiti svrbež i krvarenje u području na kojem se nalaze.

Najveći dio infekcija će završiti samoizlječenjem u razdoblju od 6 mjeseci do 2 godine.

U stanju oslabljenog imunološkog sustava može se razviti perzistentna infekcija koja, ako je u pitanju HPV visokog rizika, može dovesti do već spomenutih malignih promjena.

Kako se otkriva HPV?

PAPA-testom se otkrivaju promjene na stanicama vrata maternice koje su povezane s HPV-om. Iako se tim testom ne može direktno utvrditi prisutnost virusa, test dobro opisuje stupanj staničnih promjena, što je bitno za procjenu napredovanja infekcije.

Također, kod ginekologa se može napraviti bris na HPV virus, kojim se radi izolacija te tipizacija virusa kako bi se odredilo je li u pitanju HPV niskog ili visokog rizika.

Može li se HPV izliječiti?

Liječiti se mogu vidljive promjene na koži i sluznicama, čime se nastoji smanjiti daljnje širenje tih promjena, ali lijeka za virus HPV-a nažalost nema. Međutim, kao što je već navedeno, u većini slučajeva će se organizam sam izboriti protiv virusa te se u slučaju infekcije uvijek preporuča jačanje imuniteta zdravim načinom života uz uzimanje dodataka za prehranu po potrebi.

Također, kao što ste možda mogli čuti i u medijima, postoji cjepivo protiv HPV-a koje se preporuča primiti prije izlaganja infekciji, odnosno prije započinjanja spolne aktivnosti. Cjepivo je besplatno za osobe do 14. godine i preporuča se dječacima i djevojčicama koji pohađaju osmi razred osnovne škole. U Hrvatskoj su registrirana tri cjepiva protiv HPV infekcije, a sva tri štite od infekcije tipovima 16 i 18 koji uzrokuju najveći broj karcinoma vrata maternice.

GONOREJA

Što je gonoreja?

Gonoreja je spolno prenosiva bolest uzrokovana bakterijom Neisseria gonorrhoeae. Infekcija najčešće zahvaća spolni i mokraćni sustav, ali može zahvatiti i spojnicu oka, ždrijelo i rektum. Također se može prenijeti s majke na dijete prilikom porođaja.

Koji su simptomi?

Simptomi se obično javljaju 2-14 dana nakon infekcije.

Žene često nemaju simptome, a ponekad se može javiti žućkasto-zelenkasti iscjedak iz rodnice te bol i osjećaj peckanja prilikom mokrenja. Ako se na vrijeme ne prepozna i ne liječi, infekcija se može proširiti dalje na zdjelicu i uzrokovati zdjeličnu upalnu bolest koja često završava sterilitetom i povećanim rizikom za vanmaterničnu trudnoću.

Kod muškaraca se također pojavljuje gnojni žućkasto-zelenkasti iscjedak iz mokraćne cijevi te bolno i učestalo mokrenje. Ako potraje, može se razviti kronična infekcija koja zahvaća prostatu, sjemenike i pasjemenike te se time posljedično može razviti i sterilitet. Kronična infekcija se često očituje kao oskudan iscjedak, odnosno ”jutarnja kap” iz mokraćne cijevi.

Kako se otkriva?

Gonoreja se dijagnosticira izolacijom uzročnika iz brisa vrata maternice, mokraćne cijevi, rektuma ili grla.

Kako se liječi?

Gonoreja se uspješno liječi antibioticima, najčešće cefalosporinima. Potrebno je liječiti oba partnera i učiniti kontrolne briseve nakon završetka liječenja.

GENITALNI HERPES

Što je genitalni herpes?

Genitalni herpes je česta spolno prenosiva bolest uzrokovana Herpes simplex virusom, najčešće tipa 2. Rizik od infekcije, u slučaju da je partner zaražen, doseže čak 90%.

Koji su simptomi?

Simptomi se javljaju 2-12 dana od infekcije i mogu se podijeliti u tri stadija.

1. Stadij: bol, nelagoda, svrbež i osjećaj stezanja u genitalnom području koji mogu biti praćeni umorom i osjećajem opće slabosti. Taj stadij može potrajati i nekoliko tjedana.
2. Stadij: na sluznici i koži genitalnog područja nastaju bolne ranice i mjehurići koji pucaju, uz koje se mogu javiti simptomi nalik na gripu. Te kožne promjene najčešće prolaze nakon tjedan ili dva.
3. Stadij: Nakon prve infekcije virus ostaje aktivan u živčanim stanicama i može se ponovno aktivirati u stanjima oslabljenog imunološkog sustava, stresa ili napora.

Kako se otkriva?

Dijagnoza genitalnog herpesa postavlja se ginekološkim pregledom, a potvrđuje se uzimanjem brisa iz ranice za vrijeme aktivne infekcije.

Kako se liječi?

Postoje antivirusni lijekovi kojima se mogu ublažiti simptomi, ali lijek protiv virusa herpesa ne postoji. Kada se jednom zarazi, osoba nosi virus u sebi cijeli život iako nema simptoma. U stanjima oslabljenog imunološkog odgovora, infekcija se može reaktivirati i tada je potrebno izbjegavati spolne odnose zbog mogućnosti širenja zaraze. Također je važno ne dirati ranice i često prati ruke tijekom aktivne infekcije jer se na taj način minimalizira vjerojatnost širenja infekcije na ostale dijelove tijela i druge ljude.

SIFILIS

Iako se o sifilisu puno više pričalo prije nekoliko godina, nažalost još uvijek je ova bolest vrlo česta.

Što je sifilis?

Sifilis je sistemna spolno prenosiva bolest uzrokovana bakterijom Treponema pallidum. Nakon ulaska kroz oštećenu sluznicu ili kožu, bakterija dolazi do obližnjih limfnih čvorova i vrlo brzo se krvlju proširi po čitavom tijelu. Infekcija je osobito opasna za vrijeme trudnoće jer može zaraziti plod i uzrokovati teške anomalije.

Koji su simptomi?

Simptomi sifilisa obično započinju nekoliko tjedana nakon infekcije i napreduju kroz tri stadija.

1. Primarni stadij: na mjestu infekcije, najčešće spolovilu, pojavljuje se bezbolna kvržica koja brzo prelazi u ranu s karakterističnim glatkim dnom i tvrdim rubom. Iz ranice se može cijediti bistra tekućina koja je jako zarazna. Regionalni limfni čvorovi su povećani, ali bezbolni. Ti se simptomi često previde pa osoba niti ne zna da je zaražena. Nakon otprilike mjesec dana ranica se povlači.
2. Sekundarni stadij: obično 6-12 tjedana nakon infekcije, pojavljuje se kožni osip osobito izražen na dlanovima i stopalima, rane u usnoj šupljini, uvećanje limfnih čvorova, gubitak težine, bol u zglobovima i drugi nespecifični simptomi. Taj stadij može potrajati i do nekoliko mjeseci.
3. Latentni stadij: nakon što se osoba oporavi od sekundarnog stadija, ulazi u latentni stadij koji nema simptoma. Taj stadij može trajati godinama, čak i desetljećima.
4. Tercijarni stadij: nastupa ako se infekcija nije liječila, najčešće nakon 10-20 godina. Nastaju oštećenja gotovo svih organa u tijelu, osobito srčano-krvožilnog i živčanog sustava koja mogu rezultirati teškim komplikacijama i smrću.

Kako se otkriva?

Ukoliko liječnik posumnja na sifilis na temelju specijalističkog pregleda, rade se krvne pretrage koje detektiraju protutijela u krvi. U primarnom i sekundarnom stadiju uzročnik se može dokazati i uzimanjem brisa tekućine iz rane. Ako je zahvaćen živčani sustav, radi se lumbalna punkcija.

Kako se liječi?

Sifilis se liječi injekcijama penicilina. Osobe koje su alergične na penicilin primaju druge antibiotike. Prognoza za primarni, sekundarni i latentni stadij je izvrsna, dok je za tercijarni stadij slabija jer često dolazi do nepovratnih oštećenja organa.

Važno je liječiti oba partnera i ne prakticirati spolne odnose dok se ne potvrdi izlječenje. Krvne pretrage se preporuča ponavljati kroz godinu dana nakon uzimanja terapije.

TRIHOMONIJAZA

Što je trihomonijaza?

Trihomonijaza je spolno prenosiva bolest koja zahvaća spolni i mokraćni sustav, a uzročnik je parazit Trichomonas vaginalis. Prijenos spolnim putem je glavni način prijenosa, ali s obzirom da je uzročnik otporan u vanjskoj sredini, moguć je i prijenos nespolnim putem preko zajedničkih mokrih ručnika, bazena, toaleta i dr.

Koji su simptomi?

Simptomi kod žena su pjenušavi žućkasto-zelenkasti iscjedak iz rodnice, crvenilo, bol i svrbež u području spolovila, bol u zdjelici te smetnje pri mokrenju.

Kod muškaraca su simptomi blagi, najčešće oskudan iscjedak iz mokraćne cijevi te bolno i učestalo mokrenje.

Kako se otkriva?

Trihomonijaza se dijagnosticira uzimanjem brisa vrata maternice kod žena, odnosno mokraćne cijevi kod muškarca.

Kako se liječi?

Infekcija se liječi metronidazolom. Naravno, potrebno je liječiti oba partnera i za vrijeme liječenja

ne prakticirati spolne odnose.

MIKOPLAZMA I UREAPLAZMA

Što su mikoplazma i ureaplazma?

Mycoplasma hominis i Ureaplasma urealyticum su sićušne bakterije koje nemaju vlastitu staničnu stijenku te su zbog toga otporne na neke antibiotike. Uzročnici su infekcija spolnog i mokraćnog sustava i prenose se najčešće spolnim putem. Mikoplazma se može naći kod 15%, a ureaplazma kod čak 75% spolno aktivne populacije.

Koji su simptomi?

Infekcije su često asimptomatske. Mogu se javiti pojačan vaginalni iscjedak, bolovi u zdjelici te bol prilikom spolnog odnosa. Infekcija može zahvatiti i mokraćnu cijev i uzrokovati nespecifični uretritis. U muškaraca se također mogu javiti smetnje prilikom mokrenja i oskudni svjetliji iscjedak iz mokraćne cijevi.

Mikoplazma i ureaplazma se povezuju s neplodnosti, češćim pobačajima i različitim komplikacijama u trudnoći.

Kako se otkrivaju?

Infekcija se dijagnosticira izolacijom uzročnika iz brisa vrata maternice ili mokraćne cijevi.

Kako se liječe?

Mikoplazma i ureaplazma se liječe antibioticima, najčešće tetraciklinima, ali često postoje recidivi zbog kojih je liječenje dugotrajno.

Kao što ste mogli pročitati, postoji jako puno spolno prenosivih bolesti te su one mogu stvoriti puno problema. Važno je opet napomenuti kako spolno prenosive bolesti najčešće nemaju specifične simptome ili su oni oskudni te se zbog toga lako previde. Upravo je zbog toga važno raditi redovite ginekološke preglede i PAPA testove te napraviti briseve nakon promjene spolnog partnera.

Također, jako je važno napraviti sve briseve u trudnoći i prije trudnoće jer te infekcije mogu biti jako opasne, kako za majku, tako i za plod.

Odgovorno spolno ponašanje i korištenje prezervativa znatno smanjuju vjerojatnost obolijevanja od spolno prenosivih bolesti.