Policistični jajnici
dr.med. Tihana Mazalin, ginekologSindrom policističnih jajnika je stanje koje zahvaća oko 10%
žena reproduktivne dobi, a po nekim procjenama i više. Obilježavaju ga
poremećaj hormonskog statusa organizma i karakteristični simptomi koji se u
različitih žena javljaju u različitim oblicima. Važnost ovoga stanja leži u
činjenici da je sindrom policističnih jajnika danas jedan od najvažnijih uzroka
neplodnosti.
Upravo zbog toga, u ovom vam blogu donosimo sve što trebate
znati o tom poremećaju – što je, tko obolijeva, što ga uzrokuje, s kojim je
simptomima i bolestima povezan te kako se liječi.
SINDROM POLICISTIČNIH JAJNIKA – ŠTO JE I U KOGA SE
POJAVLJUJE?
Sindrom policističnih jajnika ili skraćeno PCOS (engl.
policystic ovary syndrome) čest je zdravstveni poremećaj u žena reproduktivne
dobi, a uzrokovan je hormonskim disbalansom. Ta hormonska neravnoteža
naposljetku utječe na razne organske sustave u tijelu žene, a osobito značajan
utjecaj ima na metabolizam i plodnost. Sindrom policističnih jajnika jedan je
od vodećih uzroka neplodnosti u žena.
Ovaj poremećaj zahvaća oko 10% žena od 15.-45. godine
života. Većina žena dobije dijagnozu u svojim dvadesetim ili tridesetim
godinama, ali poremećaj može ostati nedijagnosticiran dugo vremena. Ovaj se
sindrom može javiti u bilo kojoj životnoj dobi od puberteta pa sve do kraja
fertilnog razdoblja žene. Povećan rizik za obolijevanje imaju žene kojima se
bolest već pojavila u obitelji (kod sestre, majke, tete), što ukazuje na gensku
podlogu bolesti. Osim toga, razni okolišni čimbenici utječu na razvoj ovog
poremećaja pa žene koje su pretile i žive pretežito sjedilačkim načinom života
te one s dijabetesom također imaju povećan rizik od obolijevanja.
ŠTO UZROKUJE SINDROM POLICISTIČNIH JAJNIKA?
Uzroci sindroma policističnih jajnika su kompleksni i
uključuju kombinaciju mnogih genetskih i okolišnih faktora, a neki od njih su
još uvijek nepoznati. U nekih žena s genetskom predispozicijom za obolijevanje
ovaj se poremećaj ipak ne razvije, što ukazuje na važnost raznih okolišnih čimbenika,
od kojih posebno značajnu ulogu ima životni stil žene (prehrana, kretanje i
drugo).
Temeljni hormonski poremećaj u sindromu policističnih
jajnika je promijenjena aktivnost gonadotropina – hormona hipofize koji
reguliraju aktivnost jajnika. Najznačajnije je promijenjena aktivnost
luteinizirajućeg hormona (LH) koji se pojačano i učestalije luči. On djeluje na
određene stanice jajnika i potiče ih na pojačanu proizvodnju androgenih
(muških) spolnih hormona koji uzrokuju specifične simptome kao što su pretjerana
dlakavost i pojava akni.
S druge strane, lučenje folikulostimulirajućeg hormona (FSH)
koji je glavni regulator proizvodnje estrogena u jajniku je snižena. Osim toga,
FSH ima važnu ulogu u poticanju razvoja folikula – jedan od njih sadržava jajnu
stanicu koja će ovulacijom biti izbačena u jajovod. U žena sa sindromom
policističnih jajnika, folikuli nemaju dovoljan poticaj za razvoj pa rastu samo
do određene veličine (2-8 mm). S vremenom ih nastane mnogo te nastaje
mikrocističnost jajnika koja je karakterističan ultrazvučni nalaz.
Svi ti folikuli koji su blokirani u razvoju luče estrogen pa
ove žene imaju povišenu razinu estrogena u krvi. S obzirom da se folikuli ne
razviju do stadija potrebnog za ovulaciju, do ovulacije niti ne dolazi ili
dolazi vrlo rijetko. To je razlog smanjene plodnosti u ovih pacijentica.
Osim prethodno navedenih, jedan od dodatnih važnih
hormonskih i metaboličkih poremećaja u pacijentica s ovim sindromom je
abnormalnost u djelovanju inzulina – hormona koji regulira šećer u krvi.
Posljedica toga je neosjetljivost stanica na djelovanje ovog hormona, što može
dovesti do razvoja dijabetesa tipa 2 i brojnih drugih komplikacija. Osim toga,
povišena razina inzulina pridonosi smanjenoj funkciji jajnika i potpomaže
razvoj bolesti.
KOJI SU SIMPTOMI SINDROMA POLICISTIČNIH JAJNIKA?
Simptomi se mogu javiti u bilo kojem stadiju razvoja bolesti
– kod nekih žena je to jako rano, već u vrijeme puberteta, a kod drugih tek u
tridesetim godinama. Najčešći razlog dolaska ginekologu je neredovitost
menstruacija, a tada se dodatnim pretragama često otkrije ovaj poremećaj. Drugi
simptomi, poput pojačane dlakavosti ili masne kože mogu biti suptilniji, ali i
jako izraženi.
Posljedično poremećenoj metaboličkoj ravnoteži u organizmu,
više od polovine žena sa sindromom policističnih jajnika je pretilo. Dobivanje
na težini jedan je od značajnijih simptoma ovog stanja, a povećana količina
masnog tkiva još dodatno remeti hormonsku ravnotežu u tijelu. Ostale žene koje
su normalne tjelesne težine također pokazuju oštećenu toleranciju glukoze (šećera)
u tijelu i povišenu razinu inzulina, što povećava rizik od nastanka dijabetesa
i drugih metaboličkih bolesti.
Kao rezultat poremećenih ovulacija, menstruacijski ciklusi u
ovih žena su nepravilni – menstruacije često izostaju i po par mjeseci, a kad
se pojave, često su obilne i bolne. Neplodnost je veliki problem s kojim se
suočavaju pacijentice s ovim poremećajem, a to je također posljedica
neredovitih ovulacija i hormonskog disbalansa. Sindrom policističnih jajnika
često se otkrije tijekom rutinske obrade kada se žena javi liječniku zbog
problema sa začećem.
Posljedica pojačane proizvodnje i povišene koncentracije
androgenih (muških) hormona u tijelu je pojačana dlakavost – hirzutizam,
osobito na području lica, ruku, leđa, prsa i trbuha. To može biti i jedan od
prvih znakova koje žena primijeti, uz neredovite menstruacije. Isti uzrok
dovodi i do pojave akni, masne kože te opadanja i stanjivanja kose. Iznenadna
ili postupna povećana pojavnost akni u mlade žene, osobito ako je u kombinaciji
s nepravilnim ciklusima, uvijek treba pobuditi sumnju na sindrom policističnih
jajnika.
Hormonski disbalans dodatno može uzrokovati glavobolje,
iscrpljenost, umor te probleme sa spavanjem.
SINDROM POLICISTIČNIH JAJNIKA I DRUGE BOLESTI
Brojna istraživanja su dokazala povezanost između sindroma
policističnih jajnika i povećanog rizika za nastanak drugih bolesti.
Neke od njih su:
dijabetes – više od polovice žena s PCOS-om će razviti
dijabetes tipa 2 ili neku vrstu predijabetesa (oštećenu toleranciju glukoze)
prije četrdesete godine života.
hipertenzija (visok krvni tlak) – žene s PCOS-om imaju
povišen rizik za razvoj hipertenzije, a posljedično i raznih srčanih i
krvožilnih bolesti.
povišen kolesterol – žene s ovim sindromom često imaju
visoku koncentraciju LDL-a (lošeg kolesterola), a nisku koncentraciju HDL-a
(dobrog kolesterola). To povećava rizik od nastanka raznih srčanih bolesti te
moždanog udara.
neplodnost – kao što je već rečeno, sindrom policističnih
jajnika je jedan od vodećih uzroka neplodnosti u žena.
gestacijski dijabetes – žene s PCOS-om imaju povećan rizik
od razvoja dijabetesa u trudnoći.
depresija i anksiozni poremećaj – ove su dijagnoze češće u
žena s PCOS-om nego u onih koje nemaju taj sindrom.
karcinom endometrija – žene s PCOS-om imaju povišenu razinu
estrogena u krvi, a tome još dodatno pridonose pretilost i dijabetes. S obzirom
da je razina progesterona u njih jako niska, progesteron se ne može
”suprotstaviti” djelovanju estrogena koji potiče sluznicu maternice
(endometrij) na rast i nekontrolirano bujanje. To povećava rizik od razvoja
prekanceroznih promjena i karcinoma endometrija.
KAKO SE DIJAGNOSTICIRA SINDROM POLICISTIČNIH JAJNIKA?
Ukoliko liječnik posumnja na ovo stanje, radi se nekoliko
pretraga za potvrdu ili isključenje dijagnoze. Nakon detaljno uzete anamneze u
kojoj se ispituju simptomi, trajanje ciklusa, redovitost menstruacije,
pojavnost sličnih stanja u obitelji, druge bolesti i ostalo, liječnik obavlja
klinički pregled pacijentice. Već se tada mogu uočiti neki jasni znakovi koji
upućuju na dijagnozu, kao što su pojačana dlakavost na tipičnim mjestima, akne,
masna koža i dr.
Radi se i bazalni hormonski status, odnosno razina spolnih
hormona u krvi. Hormoni se vade 3.-5. dan ciklusa, a provjerava se
koncentracija FSH (folikulostimulirajućeg hormona), LH (luteinizirajućeg
hormona), testosterona, prolaktina, androstendiona i DHEA-S (hormona koji imaju
androgeni učinak) te TSH (hormona koji stimulira rad štitnjače). Dodatno se još
mogu uzeti i T3 i T4 (hormoni štitnjače).
Potrebno je napraviti i OGTT (test opterećenja glukozom)
kako bi se vidjelo postoji li oštećena tolerancija šećera.
Ultrazvučna pretraga je temeljna metoda u dijagnostici
sindroma policističnih jajnika. Koristi se transvaginalni ultrazvuk, a tijekom
pretrage se promatra veličina jajnika, njegova građa te prisutnost
mikrocističnosti. Jajnici u žena s PCOS-om obično su 2 do 3 puta veći od
normalnih, imaju debelu stromu (dio jajnika koji proizvodi hormone), a ispod kore
se nalaze poput ogrlice raspoređeni folikuli koji su najčešće 2-8 mm u
promjeru. Ultrazvukom se gleda i debljina endometrija, a dodatno se može
napraviti i color Doppler za procjenu prokrvljenosti
Nakon svih prikupljenih nalaza, liječnik potvrđuje ili isključuje
dijagnozu te zajedno s pacijenticom odlučuje o terapiji.
KOJE SU OPCIJE LIJEČENJA ZA ŽENE S PCOS-OM?
Izbor terapije primarno ovisi o tome planira li žena skoru
trudnoću ili ne. Ukoliko ne planira, preporučuje se terapija oralnom hormonskom
kontracepcijom koja uspješno uravnotežuje hormonski status u tijelu. U slučaju
da žena ima problema s pojačanom dlakavošću, masnom kožom i aknama mogu se
primijeniti kontracepcijske pilule s antiandrogenim sastojcima koji blokiraju
djelovanje muških spolnih hormona te na taj način ublažuju simptome.
Ukoliko žena želi trudnoću, a ne može začeti zbog rijetkih
ili potpuno izostalih ovulacija, može se ići na poticanje ovulacije lijekovima.
Najčešće se primjenjuje klomifen citrat, a primjena ima jako dobre rezultate.
Za vrijeme primjene lijeka, ginekolog redovito prati odgovor i rast folikula
jajnika ultrazvukom, što se zove folikulometrija. Time se može točno odrediti
vrijeme ovulacije i tada se ženi savjetuje spolni odnos.
Poremećena tolerancija glukoze, dokazani predijabetes ili
dijabetes mogu se regulirati primjenom metformina – lijeka koji normalizira
razinu šećera i inzulina u krvi te dijetom, izbjegavanjem štetnih navika i
redovitom tjelesnom aktivnošću.
Svim ženama sa sindromom policističnih jajnika koje imaju
povećanu tjelesnu težinu savjetuje se smanjenje tjelesne mase. Dokazano je kako
regulacija tjelesne težine može potaknuti ovulacijske cikluse, pomoći u
poboljšanju plodnosti te pozitivno utjecati na uspostavljanje hormonske
ravnoteže u organizmu.
Kirurško liječenje uključuje elektrokauterizaciju jajnika
(drilling). Prilikom tog operativnog zahvata laparoskopski se ulazi u trbušnu šupljinu, a zatim se
toplinom ili laserom uništavaju cistični folikuli koji proizvode muške spolne
hormone. U većine se pacijentica nakon operacije poboljšavaju simptomi i
uspostavlja se ciklus. Međutim, ta metoda je nažalost samo privremeno rješenje
jer se nakon nekog vremena simptomi počinju vraćati.
Dodatne opcije kao što su kozmetičko uklanjanje dlačica u
žena kojima se dlakavost nije poboljšala primjenom pilula te dermatološki
preparati u liječenju akni također mogu biti od pomoći.
SINDROM POLICISTIČNIH JAJNIKA I TRUDNOĆA
Žene s PCOS-om imaju veći rizik od raznih komplikacija u
trudnoći:
spontani pobačaj u ranim stadijima trudnoće
gestacijski dijabetes
preeklampsija (trudnoćom izazvan visoki krvni tlak i pojava
proteina u mokraći)
prijevremeni porod
porod carskim rezom.
Iz tih razloga, važno je voditi posebnu brigu o tim
trudnicama, a to uključuje redovite ultrazvučne preglede, redovito mjerenje
šećera u krvi te konzultacije s nutricionistom po potrebi. Pravilna prehrana je
iznimno važna za žene s ovim sindromom, a osobito za vrijeme trudnoće.
Ograničenje unosa ugljikohidrata, više manjih dnevnih obroka, uzimanje dodataka
kao što je folna kiselina i redovita tjelesna aktivnost smanjuju rizik od
nastanka komplikacija i omogućuju pravilan razvoj djeteta i napredak trudnoće.
I ZA KRAJ…
Dijagnoza sindroma policističnih jajnika ponekad može biti
neočekivana i iznenađujuća. Ona svakako označava promjenu u životu žene –
pomaže joj da razumije nastale promjene na svom tijelu, ali i traži od nje da
promijeni svoj životni stil i usvoji zdrave navike koje do tada možda još nije
imala. Pravilna prehrana, uklanjanje štetnih navika i redovna tjelesna
aktivnost baza su koje svaka žena s PCOS-om mora usvojiti, a na to se
nadograđuje dodatna terapija (lijekovima ili operativnim zahvatom). To zajedno
omogućuje ženama normalnu kvalitetu života, ali uz posebno praćenje kada je u
pitanju trudnoća. Važno je ne obeshrabriti se dijagnozom, nego se s još većom
brigom posvetiti usvajanju zdravih obrazaca i čuvanju svoga zdravlja.